Well, nije baš zahvalano opisivat nešto što je već dvoje (26.3.) .. tj. (27.3.) i troje ljudi učinilo isto (Steel, Sister i Aki...), a da opet bude originalno hehh.. But I'll try to do my best.. Ukoliko mi nešto promakne, sigurno ćete to pročitat kod njih tri..
So.. the story begins on Friday morning, 23rd of March. Sam put do ZG-a prošao je, well, brzo i bez zaustavljanja. Zapravo.. bilo je jedno zaustavljanje, skoro prošlo kobno za auto heheh... Budući da zamalo nismo testirali koliko dugo može dizelaš proć prije nego skuži da radi na Eurosuper...

Anyways.. stigosmo u ZG. Iritantni glas iritantne žene iz GPSa (GPRS-a, ha Aki? lol..) doveo nas je GOTOVO na samo odredište, tako da smo propješačili kraći put, ali svejedno uspješno stigli na odredište gdje se ekipica iz kombija već polako skupljala. Well, gotovo svi smo bili na okupu, osim jedne osobe koju sam jedva čekao upoznat.. Naravno, zašto jednostavno kad može komlicirano, right? Tako da smo proveli neko vrijeme čekajući našu überdragu Steel, moju prekodragu blizanku koja se malo zagubila.. Well, it's not her to be blamed, heh.. velik je Zagreb grad. Uglavnom, nakon par scena ko iz neke komedije, gdje je Sisterica navodila Steel kako da stigne do nas napokon smo svi bili na okupu i spremni za pokret.. Heh, šećer dolazi na kraju, ha Twiny?

I tako mi krenusmo.. nakon vozikanja po ZG-u za 20ak minuta bili smo već na granici najmanje države na svijetu, (pogađate, Slovenije) po kojoj smo, ne bi vjerovali, vozili ko da joj nema kraja.. Ali došao ja, uz neodobravanje Aki, do zaključka da smo vjerojatno kružili po Sloveniji prije nego smo stigli do Austrijske granice.. Ili to, ili smo upali u neku prostorno-vremensku anomaliju na par sati.. Kažem vam, ljudi.. nevjerojatno...

• • •

Nakon kratkog stajanja na granici, nećemo reć da je Steel bila kriva, krenuli smo dalje.. put Münchena. Kao što je i blizanka navela u svom postu, vrijeme smo provodili gledajući veličanstvene planine kraj kojih smo prolazili... magnificent sight.. sve bijelo, pod debelim snježnim pokrivačem... snijeg još pada... A u jednom trenutku na vrhu omanjeg brda opazismo i ogroman srednjovjekovni dvorac.. beautifull, I tell ya.. Vidjeli bi vi i slike, da nam aparat nije bio u bunkeru, heh..

Anyway...

Vrijeme između gledanja planina i čekanja da stignemo na odredište provodili smo prateći koliko puta ćemo Vedrani reć dobar tek prije Münchena.. Da počnem nabrajat što je ona sve izvadila iz torbe morao mi izdvojit još jedan odlomak.. A teško da ćemo zaboravit i sve dogodovštine malog Jože.. - Steelinog sina, kojeg bi, I quote "Silovala, ali ne tako..." .. Da svjetini bude jasnije o čemu je riječ, radi se o Manowar DVD-u "Hell on Earth 4". Tu moram spomenut i Magnuma koji je zaslužan što taj dvd i postoji... Što se tiče Jože, check the covers, sve će vam bit jasnije...

• • •

Nakon još par sati vožnje, slučajno opazih tabelu za München.. to je bilo dovoljno da nas razbudi iz monotonije autoceste kojoj se nije vidjelo kraja. Cilj je bio blizu. Bliže no ikada! Ubrzo zatim i prve tabele koje su ukazivale da smo sve bliže i bliže Olimpijskom centru. 15 more minutes and we were there.. Stigli smo nekih sat vremena prije koncerta, i odmah se uputili prema dvorani... Tu negdje se razdvojismo u dvije skupine, u jednoj Aki, Sister, Steel i ja, u drugoj Marko, Ivan, Dominik i Vedrana.. Anyways... nakon malo šetnje po olimpijskom centru gdje mi je na trenutak bio i život u opasnosti budući da sam uspio slikat Steel, začuli smo poznate zvukove.. no ovaj put uživo! Manowar je imao probu prije koncerta!!! Ljudi su se doslovno ljepili za staklo.. No nismo ništa vidjeli Dvorana je bila prevelika, a pozornica ispod razine zemlje... Ali i to je bilo nešto... Zatim, stigli smo i do nečega od čega vam (ponovo) zastaje dah.. .. Kamion. I to ni više ni manje nego Peterbilt (..znat će eighteenwheeleri o čemu pričam..). Now that's a rig..! Manowar show truck.. .. ...naravno, ne slikati se pored njega was not an option! Čak se ni Steel nije mogla oduprijeti..

• • •

So.. kako je ostalo cca. pola sata do koncerta, otišli smo promjenit film (aparat) i stali u red kojem nije bilo kraja.. but.. kako je organizacija bila za +5 do ulaza smo stigli za par minuta.. Ah.. neopisiv je taj feeling.. kad stojiš u redu s tisućama BoM-a i SoM-a.. i znaš da ste svi tu zbog jednog razloga.. It's something ya simply can't describe..! Nažalost, aparat su nam zaplijenili pri ulazu, tako da slika iz dvorane i sa samog koncerta nemamo.. but.. it's all in our heads.. I ostat će tamo zauvijek. ..šteta šta onima koji nisu bili ne možemo dočarat atmosferu te (über)ogromne dvorane..

Naravno, pri samom ulasku spazili smo Manowar merchandise štand.. dalje vam ne moram pričat. Nije ni čudo da im treba onoliki kamion heheh.. Pokupovali smo sve šta smo mogli.. od novčanika, majica, marama.. Steel je zamalo kupila i prsten na Manowar.. ..

Uglavnom, tu dolazi the bad part.. Štand s majicama za nas "Road Warriore" što dolazimo izdaleka.. Sve bi bilo super (iako je majica bila BIJELA, al' ok... bar je drugačija, to se mora priznat..) samo što jedan mali stol i jedan lik što zapisuje podatke iz putovnica svakome ponaosob od tisuća ljudi nije baš uspješna kombinacija.. Jedino zabavno je bila situaciju u kojoj upoznasmo nekog lika, Sisterica, Steel i ja.. (Aki smo poslali da čeka majice.. ..)... The story goes somewhat like this:

Lik: Hallo. Woher sind Sie?
Sisterica zbunjeno pogleda mene, ja nju, i pita lika ako može na engleski... :D
Lik: So.. where are you from??
Ja: Croatia.
Lik: (zbunjeno) .. what?
Ja: Croatia...
Lik i dalje ne kuži...
Ja: Kroatien!
Lik: Aaha! Kroatien! Pa šta nis' odma' tako rek'o!

Hehehh.. ispostavilo se da je lik s Kosova, s rodbinom iz Hrvatske.. živi blizu Münchena.. .. strava...
Osim toga, Sisterica je upoznala i diva.. No comment. It's all good, ha Sis?

• • •

Uglavnom.. vidjeli smo da se polako puni dvorana, pogotovo ispred pozornice - a zna se, to su bila naša mjesta, tako da smo odustali od majica i odlučili zauzet čim bolje pozicije dok ih još ima. S obzirom koliko smo tražili ulaz, još smo dobro i prošli hehh.. 25 ulaza oko cijele dvorane, a nikako nać onaj pravi za spustit se do dna, skroz do Standplatza.. Sisterica i Steel u prvi red, Aki & me dva-tri reda iza... Nisam mogao vjerovat da ću stajat nekoliko koraka udaljen od Joeya, Logana, Scotta i Erica.. .. Heh hehh..

And there we were.. Dok smo se mi smjestili, Demons iz naziva toura koje je predstavljao Holyhell je već odsvirao prvu stvar, tako da smo taman stigli kad je počela pjesma Phantom of the Opera.. Žena ima savršen glas.. Well, ipak je prošla Ericovu školu, hehh. I pjeva ona, sve 5.. kad odjednom začujem glas.. taj tako poznati glas... I nisam bio jedini, što se dalo zaključit po tisućama ruku što se istovremeno podigoše u zrak i uzvicima gomile.. Da, iz mraka je izašao sam Eric, koji je otpjevao ovo operno djelo u duetu s Mariom (pjevačica Holyhella...) .. Feeling savršen, njihova izvedba za 10! Nakon pjesme, he disappeared into the darkness.. again...

I tako je Holyhell nastavio palit i žaris stageom.. Nisam ih previše slušao do tad, iako znam sve pjesme s prvog i jedinog im albuma ... Za kraj su odsvirali Apocalypse, pjesmu s novog singla.. Prekodobro. Kako bi Aki rekla, napokon se uvjerila da je pjevačica žensko.. (.. i stasom (čista petica - sva u koži.. warrior princess..) a i glasom..).

• • •

Nakon kratke pauze od 10ak minuta provedenih u mraku, i izmjene stagea, na red je stigao i Dragons part of the tour; fantasy metal by Rhapsody of Fire. Osobno, OK su mi. Sa svojim introima i instrumentalnim dijelovima totalno te prebace iz ovog u neki drugi, magični svijet.. fantasy world.. svijet zmajeva, dvoraca, ratnika, djeva.. prekrasnih plavokosih djeva koje sviraju tamburin, def.. Ok, skrenuh s teme.

Where was I? Da, Rhapsody. Well, bili su ok, iako nisu previše oduševili publiku.. jedino s par starijih stvari poput Emerald Sword ili Land of Immortals.. I sve bi bilo super da nisu malo otegnuli s nastupom.. Tu i tamo su ljudi počeli vikat Manowar, Manowar! :) Nemam ništa protiv njih, čak je bilo i zabavno dok su svirali .. svi smo se zezali na njihov račun (metrići)... fancy sređene frizurice, košuljice.. hehh.. vidi se odakle dolaze .. Viva Italia! .. uglavnom, malo su pretjerali kad su za kraj ( 9. pjesma po redu!! ) svima nama posvetili svoju novu pjesmu koju je, ni više ni manje, otpjevao (iako izvrsnim glasom) na talijanskom jeziku! .. Horror. Ali sve se dalo preživjet.. ipak.. svakom minutom bližio se trenutak kad će na pozornicu stupit one koje smo svi mi, the Army of Immortals, tako dugo, dugo čekali.. trenutak kad će na stage stupit kraljevi metala.. the Sons of Odin.. the KINGS OF METAL.

Jedva sam dočekao taj trenutak.. ispratili smo Rhapsody velikim pljeskom, i ponovo čekali u mraku.. 10 more minutes left to go... a publika sve glasnije i glasnije skandira MANOWAR! MANOWAR!
And then it happened... the Warriors. Velika crna plahta koja je prekrivala veći dio pozornice spala je na pod i otkrila sve što je dotad skirvala.. Ogromni set zvučnika, all in Manowar style! And the show begun...

• • •

We met on English ground
in a backstage room
We heard the sound
And we all knew what we had to do

We called the high command
Requested leave to make a stand
And in the field we grew
And we all knew

Soon the time would come
For us to fight,
Destination now in sight!

Oooh, Manowar - Born to live forever more!
The right to conquer every shore!!
Hold your ground... and give... no more!

Od tog trenutka pa nadalje ništa više nije bilo važno, osim da si tu gdje jesi.. Sjećam se kad sam u jednom trenutku za vrijeme "Kings of Metal" pogledao malo oko sebe, na trenutak promatrao ljude.. Teško je opisat taj feeling, taj osjećaj kad znaš da je tisuće i tisuće i tisuće ljudi došlo ovdje samo zbog jednog razloga, istog kao i ti.. It's something words can't describe... Naravno, već trenutak kasnije pridružih im se u gromoglasnom ... "MANOWAR KILLS"! Hahh..


Pjesma za pjesmom, zvuk true heavy metala odzvanjao je dvoranom.. they were about to tear the roof off with the sound! A mi stajali taman ispred zvučnika.. ahh.. .. the feeling when you sense that every single atom of your body shakes to the sound of Scott pounding his drums like the Hammer of Thor.. ili uz vibracije Joeyovog bassa za vrijeme WOTW ... Now that was really something; kad 20,000 ljudi uzvikne uz visoko podignute ruke "We'r warriors.. WARRIORS OF THE WORLD..." :D .. Ahh, mogao bi ovako cijeli dan, jednom rječju; bilo je savršeno. . . .

• • •

Svirali su nekoliko; kako je Joey rekao - na zahtjev fanova; starijih stvari.. poput The Oath, Holy Wars.. Mountains, Secret of Steel i jedinstvene metal himne Gloves of Metal.. doživljaji se mogu opisivat samo superlativima. Kad vidiš svoj omiljeni bend na cca. 3 metra.. kad se Eric, kako bi rekla Steel - nalakti na koljeno ispred tebe i gleda u tebe.. I onaj njegov pogled.. and smile of victory - isti onaj kao na licima svih nas koji smo se tog dana našli u toj dvorani.. When you feel trully immortal .. (znat će Steel o čemu govorim, right? ;)).. ili npr. dok Logan izvodi solaže u svom prepoznatljivom stilu na svojoj novoj gitari - koju je dizajnirao za ovaj Tour on sam. The Impaler it is called - and believe me, mighty it looks..

I nakon sat, dva.. došla je na red i DIE FOR METAL stvar.. iako nisu svi znali riječi (c-c-c..) ja i Sisterica smo se trudili koliko god smo mogli.. .. na trenutke je bila glasnija od samog Erica.. .. Steel će vam posvjedočit o tom. ..
Anyway.. na kraju pjesme svjetla su se pogasila, a Ericov uzvik iz mraka "WE WILL RETURN..." označavao je da showu još nije došao kraj..

And so it was..

Kad se reflektori ponovo upališe, obasjali su ogromni vikinški brod što se pojavio na pozornici.. a na njemu ratnike.. vikinge, s mačevima visoko u zraku. Zatim intro Gods of War albuma na velikom ekranu iznad pozornice.. priča o Odinu.. Nikad neću zaboravit trenutak dok je za vrijeme jednog prizora oluje u dvorani zapuhao vjetar.. a zatim i sitne kapljice kiše.. Incredible sensation.. like we were all actually standing on the battlefield!!! And getting ready for the oncoming battle!

Raise thy weapons on this day - Ye shall not die alone
Fight and die, let valkyries fly - for they shall take thee home!

I promise thee that on this night - Ye shall be by my side
Asgard’s halls await with heroes, Brothers that have died!

For thee we wait at Asgard’s gates, Come join us by our side...
Valhalla waits, so choose thy fate - For all of us must die!!

• • •

Tu negdje, ne mogu se sjetit kad točno, Sisterica iz prvog reda uporno je vikala nešto.. nakon 5 minuta skužila je da mora doć bliže da bi ju čuo hehh, i priopćila nam vijest da Steel više nije mogla izdržat.. (..vjerojatno joj je Eric namignuo, i to je bilo dovoljno da se uputi prema backstageu.. ;) ..). Aki se dala u potragu za njom, a Sister i ja ostali zajedno...

A hero was he
Touching all our lives
as if he lived and died
in a single moment...

Vikinške borbe zavladale su pozornicom.. dok se u pozadini čuo veličanstveni glas O. Wellesa dok je pričao priču što smo je mi mogli promatrat na stageu.. Iskre su frcale na sve strane, bitka se zahuktavala..

Thy journey begins
with sword in the wind
Stay thy hand rest thy command
For Odin’s call was heard above them all
Thy name shall never die!

U posljednjem činu cijele predstave, Manowar se vratio na stage... Uz Gods of War, i zvukove Joeyevog bassa popraćen orkestrom i svima nama što pjevasmo u jedan glas dignuo je atomosferu u areni na nezamisliv nivo..! Ne možete ni zamisliti kada se iz desetak tisuća grla jednoglasno zaori The Warriors Prayer..

Gods of War I Call You,
My sword is by my side.
I seek a life of Honor, free from all false pride.
I will crack the whip with a bold mighty Hail,
Cover me with Death if I should ever fail.
Glory...
Majesty...
Unity...
Hail, Hail, Hail!!

Genijalan je to osjećaj, the moment when you feel connected to all the Brothers.. and Sisters of metal.. All together, forever fighting! I to je snaga Manowara.. to je snaga koju nema niti jedan drugi bend na svijetu..!
Posljednja pjesma te večeri bila je Hymn of the Immortal Warriors.. posvećena svim fanovima.. nama u dvorani.. kao i svim ratnicima diljem svijeta.. I tell you.. the most majestic music ever made by anyone.

Rise brother rise pass Valhalla’s gates...
Here great warriors await!

Reborn from thy steel,
All thy wounds be healed!

From the earth to the sky,
Now the son of Odin rise!

Take thy place among the kings,
For thy soul shall never die!!!

Uz ruke podignute visoko u pozdrav kraljevima metala, za kraj bi uz svaki udarac bubnja buknuo visoki plamen.. and that feel of the heat was.. simply breathless. A četiri ratnika koji su na kraju uz Odinovu pomoć postali besmrtni, osvetili su se barbarima, i časno zauzeli pobjednički stav, poput onog na coveru novog albuma.. Mačevi se sjajili, štitovi s znakovima Manowara visoko podignuti.. da bi se naposlijetku uz završni stih i Ericov vrisak uz glasnu eksploziju zapalila cijela pozornica!


Uz stihove The Crown And The Ring Manowar se povukao... a na pozornici što je još gorjela ostadoše samo ratnici, s Odinom na čelu... The power of the concert was overwhelming! Sumnjam da ću ikad ponovo doživjet tako nešto.. ali znam da iako je ovo bio prvi, definitivno neće bit posljednji njihov koncert kojeg ću pratit uživo..

• • •

Well, to bi bilo to.. Tu bi prestao pisat. Trenutno ništa nije usporedivo s ovim.. the truest heavy metal ever played.. Povratak i cjelodnevno druženje tijekom subote opisala je Aki na svom blogu, te ponovno prepričavanje ne bi imalo smisla...

So, this is my little part of experience on what happened that day, The Day that shall never be forgotten.
.. cos other bands play.. Manowar kills!
And I want to thank MANOWAR... for what it is for me and all of us here .. an awesome tribute to the way we choose to follow.. the path of Kings of Metal!!

I za kraj..

What do we say to the people who don't like MANOWAR and the greatest motherf***ing fans in the world, the true Manowar fans?!
"FUCK YOU!"

Hail&Kill!