Kad bih sve jezike ljudske govorila...

U potrazi za minulim vremenom

Vrijeme je ono što će nam uvijek trebati. Nezasitni smo što se tiče vremena…a kad ga imamo dovoljno, ne znamo ga iskoristiti kvalitetno i ispuniti kako treba. Zato i kažem da povremeno ukradem dan. Nije to ništa osobito, svi to čine katkada….važno je samo da se ne ustali i ne ostane.

Zašto nam je nešto tako veliko, tako preopširno da bi bilo važno, zapravo važno. Zašto se opterećujemo vremenom kad ga ne možemo skratiti ni produžiti…Minuta će uvijek imati 60 sekundi i sat će uvijek imati 60 minuta. Iza petka dolazi subota, a iza lipnja srpanj…. I zašto je sada to važno…Mislim da je bezvezna potreba čovjeka da se toliko opterećuje vremenom. Naravno, kad ne bi bilo vremena i sata, nastao bi kaos. U redu je poštovati vremenske zakone, ali danas smo svi postali frikovi i robovi vremena. Just in time…dajte ohladite…sve se stigne…bez obzira ako je i u zadnji tren, ali stigne se…

Eto zato ja nisam preko nekoliko dana pisala post…kriva raspodjela vremena u jednom danu, pa onda nedovoljno vremena u drugom…ali sve sam stigla…za sada još uvijek sve stignem…silno se trudim ne biti time-freak.

Prije nastanka svijeta, vrijeme nije postojalo…bilo je to lijepo doba…Sve dok svijet nije nastao(Bog ga je stvorio,ili iz jajeta, ili su se bogovi žrtvovali, veliki prasak…) nije bilo vremena i nije bilo prostora…samo vječnost i praznina…

I onda se nađe neka budala koja pita :Šta je Bog radio prije nego je stvorio svijet?

Ili :

Kako je brzo teklo vrijeme prije nastanka svijeta???


Svaka sekunda koja prođe, ne može se nikada više vratiti...ipak, ne treba žaliti. Možda je ona koja dođe slijedeća puno bolja i ljepša od prethodne...Zato je lijepo proučavati vrijeme i brojiti sekunde i pri tome ih bacati u zamišljenu crnu rupu...

Jeste li kad pokušali osjetiti vrjeme??? Na prvi tren zvuči blesavo, ali može li se vrijeme osjetiti...?

hm...