Kad bih sve jezike ljudske govorila...

...čvrsto odlučujem da ću se popraviti...

...riječi su koje su mnogi od nas izgovorili ovih dana ni ne misleći što one znače...što uopće znači ta kratka "recitacija" koju izgovorimo što je brže moguće...bez razmišljanja...na brzinu...ajmo što prije u neki kafić poslje ispovijedi...

Nisam ogorčena na takve ljude i nisam ljuta na njih...malo mi ih je zapravo i žao...Molit ću za njih...

I ja sam čvrsto odlučila... I to u najglupljem trenutku...koji uopće nije bio važan ni poseban,dok nisam odlučila...

Bilo je to kad sam išla kući sa sviranja prije nekoliko sati...Odjednom sam odlučila da ne želim više biti žalosna, iako je to sada već možda prešlo u neku bolest, pa će je se biti teško riješiti, pokušavat ću dok ne uspijem...

Shvatila sam da sam ovih dana uglavnom žalosna jer sam premorena...a tko je dobre volje kad je premoren...uz to još i pišem postove dosta kasno...u biti to i nije jaaako kasno ali kad ideš na zornice, i osam sati je dosta...

Sada znam da mi se trenutno ne da slaviti novu godinu nigdje i ni s kim...mislim da ću to ove godine učiniti samo zbog prijateljica...ali otići ću bez predrasuda i predosjećaja da ne bih nekom upropastila večer...Ništa ruge ne znam i ne želim znati...
Osjećam se nekako usamljeno...ali zapravo to nisam....mislim da mi samo nešto fali a ne znam što...ili se pravim da ne znam....ne znam...
Drago mi je što je škola gotova...tako neću onu osobu iz prošlog posta morati gledati svako dan u školi pa se možda moji neobično i nenadano pobuđeni osjećaji smire i ispare...
Nadam se...
Danas su mi više puta rekli da izgledam lijepo. Ne ciljam sad na sešto kao umišljena sam ili savršena...Želim reći da uopće nisam izgledala posebno, nego gotovo kao i svaki drugi dan, samo malo šminke i malo sam napravila frizuru...Želite znati u čemu je bio trik????