| siječanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Stranice posvecene vinu, finoj klopi i drugim uzivancijama.
Zelja mi je da svi ucestvujemo u pisanju ovog bloga i da vremenom izgubi kikoman iz naslova. Pisite postove o omiljenim vinima (pivima, rakijama...), gastronomskim iskustvima, najludjim pijanstvima, savetima o zdravoj ishrani... a ja cu ih objavljivati. Ne ustrucavajte se ukoliko ne znate prave izraze, ne znam ih ni ja; Vremenom cemo, nadam se, zajedno dosta nauciti. Blog je posvecen subjektivnom dozivljaju vina i klope, tako da me interesuju licni tripovi, osecanja, secanja i asocijacije.
Zelja mi je da svi ucestvujemo u pisanju ovog bloga i da vremenom izgubi kikoman iz naslova. Pisite postove o omiljenim vinima (pivima, rakijama...), gastronomskim iskustvima, najludjim pijanstvima, savetima o zdravoj ishrani... a ja cu ih objavljivati. Ne ustrucavajte se ukoliko ne znate prave izraze, ne znam ih ni ja; Vremenom cemo, nadam se, zajedno dosta nauciti. Blog je posvecen subjektivnom dozivljaju vina i klope, tako da me interesuju licni tripovi, osecanja, secanja i asocijacije.
gost-post
25.01.2006., srijeda
GOST-POST: PRIMOŠTENSKI BABIĆ
'Što mi je to uopće trebalo' – rekoh sebi nakon što sam već svom blog-kolegi Kiku ponudila svoje gostovanje. Načas mi se učinilo da je to glupa ideja – ali samo načas. Naime, teško je opisati okus vina; niti sam ja sommelier, niti je određeni okus svima nama isti. Zatim sam pomislila kako moj blog-kolega sigurno nije snob, poenta je u tome da pišem o svom doživljaju određenog vina. S obzirom na to da na ovom blogu ionako namjeravam kampirati, znala sam da moj prvi post mora biti o vinu koje ipak najčešće pijem, a i posebno cijenim – o primoštenskom Babiću.
Ne samo da se radi o jednoj od najpoznatijih i autohtonih sorti u Hrvatskoj, već i o vinu kojeg u mojoj obitelji obično ne nedostaje. To fino i meni tako drago vino ni pod prijetnjom teškog naoružanja ne dam miješati sa colom, a na temelju svog iskustva mogu reći da to nikome nije palo ni na pamet.
Zašto volim Babić? Zato jer se radi o crnom vinu (my favorite kind), zato jer nije slatko, ali nije ni kiseliš, zato jer mi savršeno paše uz dalmatinsku kuhinju, a proljetno-ljetna druženja na terasi su mi nezamisliva bez takvog vina; koje pijuckaš, sa guštom.
U solo varijanti nema ništa bolje od čaše domaćeg Babića i dugog uživanja u klapskoj pjesmi ili raskošnom talentu gdina Coltranea. Obrazi vam se zarumene, a na licu se pojavi neizbježni osmijeh: zbog slika i mirisa Dalmacije koji mi prolaze glavom (ako slušam klape) ili zbog činjenice da se ježim kada slušam dobar jazz.
Zašto ga posebno cijenim? Zato jer raste na izrazito nepristupačnom terenu, poznatim primoštenskim «terasama», čija slika u zgradi UN-a visi kao svjetski spomenik ljudskom radu – što je dovoljan razlog da se prema ovom vinu i ljudima koji ga prizvode odnosim sa dužnim poštovanjem.
Stoga ako vas put ikada nanese u Šibenik i okolicu, bez ustručavanja kupite bocu babića od kojeg lokalnog vinara. Ne morate ga popiti odmah – ovo zaštićeno vrhunsko vino svoj vrhunac ionako dostiže kroz par godina. Babić je vino za posebne prilike – prilike kada se u životu istinski uživa :)
gdinu Kikomanu se još jednom ispričavam zbog kašnjenja :)
espadrila