.....my corner of the net©

evo još fotka jedna.......mislio sam se raspisat prek vikenda al mi persone određene planove poremetiše..........sad je kasno pa u carstvo snova kidam nadesno............eh da, webcam nabavih pa se i s instalisovanjem gadžeta tog zabavih..........

Neki bi za naslov posta ovog rekli da je prenegativistički.......ja smatram da sam mnogo optimističan tip i na svijet gledam uvijek kroz pink glasses.........al mi staklo na očalama tim polako pucati počinje.......kad vidim kakve spodobe vode državicu nam ovu, zapošljavaju se (i na koji naćin!), žive u «blagostanju»......neki dan mi je na spomenutom staklu pojavila se još jedna ogrebotina.......dodjoh ja kod tete u velikogoričkoj gruntovni napokon na red...napokon velim jer kad dojdes u čekaonicu, uzmeš broj i čekaš iako 'ljudi' u kancelariju ulaze bez nekog posebnog reda, ti brojevi neku težinu nemaju a ni portir nema nekog utjecaja na poštivanje reda pa se sve svodi na uljudnost i moralnost samih klijenata.....ja sam stigao tamo u pola jedanaest a striček koji je čamio tamo od 8 ujutro došao je na red petnaest (15) ciglih minuta prije mene!!!!! Ilustracija još jedna : na vratima gruntovne te piše velkim fontom odštampano : «MOLIMO, ISKLJUČITI MOBITELE PRIJE ULASKA»....... ugrijavajući se šetkaranjem simo-tamo, primjetih stričeka sa aktovkom, u odijelcu, koji bez obzira na nemanje prije spomenutog broja ulazi u kancelariju....i to sa mobitelom na uhu....tog trena mi je u sivost moju uselila se misao: «Ne čini drugom ono što ne želiš da drugi tebi čini», odnosno da parafraziram, ako nešto zahtijevaš od drugih, i sam se ponašaj u skladu s tim! Gospodje/ice u gruntovni rade od 8 do 12....prvu polovicu (a i više) radnog vremena maksimalno odugovlače da bi od 11 do 12 pozvale sve stranke koje čekaju i u tih sat sve zahtjeve «riješile»........kad napokon na red dodjoh teta starija za šalterom je bila tak isfrustrirana (ili je ipak cijepljena protiv uljuđenosti spram ljudi drugih) da nije niti saslušati zahtjev moj htjela......nikako mi se ta ogrebotina svidjela nije pa sam pravicu krenuo na drugim instancama tražit.......u istoj zgradi jedna ljubazna teta za kompjutorom me je saslušala i zajedno smo detektirali mogući problem.......teta je pogledala u knjige i tam smo vidli....tete u gruntovni ( a tam je ona isfrustrirana) su krivo brojeve upisale....ova ljubazna teta je otišla do one frustrirane i ukazala joj na grešku.......i problem riješen...samo što je taj problem mogao i trebao biti riješen puno prije i s puno manje ljutnje........Sad bi netko pito (u slučaju da taj netko ova naklapanja moja pročita) : «a zar ova teta ljubazna nije dokaz da SVE NIJE trulo....». To je «iznimka koja potvrđuje pravilo».......drago je meni da iznimaka takvih ima (pa makar i malo tako) jer su one u biti optičari koji mi pomažu pri uklanjanju ogrebotina sa stakala mojih......
«Sve je trulo u državi Hrvatskoj» jer se u državici toj podržava ponašanje one/ih frustrirane/ih tete/a i takva ponašanja zagušuju pojavljivanje onih pozitivnijih............

još jedna iz serijala.....................

Na prije natipkanom postu napisah ja "pikč'rs" u pluralu...... evo treće u seriji fotki sa tura po Istriji....... Ovo je ono ljubavno gnijezdasce persona onih kraljevskih o kojima sam u jednom prijašnjem postu naklapo'.......

.........hm.................po ovom posjetomjeru vidim ja da ima duša koje nekim čudom dolutaju do mog kutka virtualnosti.........volio/želio bih ja kad bi te duše 'otiske' šapa svojih ostavile..............

.............skontah ja kak se šrinkaju fotke da bi ih mogel stavit na blog.............. evo fotki sa tura d' Istria.................

.....tako olakšani što se finansijske moči tiče, dovezošmo se do grada Portoroža...... taj grad smo prihajali posetit sa namjerom (koju i ostvarišmo) da okama i nogicama prođemo po interijeru prekokrasnom ljubavnog gnijezdašca gđice Karlotte i gospona Franza Ferdinanda a ujedno i obitavališta gospodične Sissy...... dvorac je nazvan «Miramare» što znaći pogled na more......... iz naziva se deduktivnim putem konkluzija može 'proturit' da je kastelo sagradjen na izbočini kopna u more........ Nakon razgledavanja kaštela tog, okidanja pokojeg zanimljivog kadra eksterijera istog (interijer nije dopušteno fotografisati!!!!!!!!!UBIŠE mi ZADOVOLJSTVO zabranom tom!) i smrzavanja putem od i do busa, otiđosmo mi do Portoroža grada........ narućih ja pićence, spih si a kad colnut poželih dam klincu konobaru Euriće a on meni tolarjeve izvrne......... za resto tih tolarjev (kaj će mi to?!.. da potrošim to) kupih si hamburger.... pregladnio sam ćekajuči klopicu tu!!!.... ipak sam doćeko istu te omasčujuči brk putem krenuo ka busu.......


Frd dej

Dana trečeg smo večinom na putu bili.......... prtljagu spakirašmo te natovareni istom ko teledirigovane rakete zemlja-zemlja spustišmo se da restorana sa švedskim brodom u sredini........ anegdota vezana uz taj švedski stol/brod – jedan deda je došavši u restoran natovario pjat svoj te je uzeo stolicu te je uz brod/stol taj sjeo da papa; čika konobar mu priđe i reče: «Gospon, ovo vam je švedski stol, ne možete sjediti tu, morate se premjestit.»; Na to će deda: «Dobro, dobro, bum se ja zdignul kad ti šveđani dojdu!»..... kovčege potrpašmo u utrobu busa te se kotrljat put grada Pule poćešmo.... približavajuči se Puli po šajbi busa počerše udarat kapi kišne.......... hm......... čitateljima uradka ovog (ak takvih se nadje) ostavljam da odgonetnu i razriješe misterij koju to gradjevinu posjetišmo mi u Puli........ nebo je plakalo pa nam je sightseeing malo uprskalo al sreča pa je samo mizdrilo a nije plakalo ko' godina ljuta......... ipak sam jedva doćeko da udjem u sub te skinem jaknu mokru......... postaja slijedeča bio je Rovinj.......... Popričavši s galebovima, vidjevši pokoju lokalnu znamenitost i kavicu popivši uputih se ka prometalu našem....... odlaskom iz tog gradiča krenuli smo (FAJNALI!!!!) put metropole i doma...........