Kijevski listići
četvrtak, 20.12.2007.
gdje mi to živimo
Kad smo stigle u Kijev u studentski dom, znale smo već kako to sve izgleda i što se može očekivati. Bar smo tako mislile. Jer, naime, nismo znale da su one sobe u kojima smo mi boravili za vrijeme naših dvotjednih posjeta s fakultetom među najboljima. I to zato da privremenim gostima prezentiraju svoj dom kao odličan, dok stalni gosti žive mnogo lošije. Srećom, i ovaj put smo dobile veliki stan. Da, ovaj dom je prostran, ljudi žive u jednosobnim stanovima. Ima i drugih domova, poput naših u Zagrebu – gdje se živi u malenim sobicama. Ali ovaj dom je prastar, loše održavan, i minimalno opremljen, dok su oni manji suvremeniji.
Prvo što smo primijetili je da televizija ne radi, i nakon nekog vremena – kad smo shvatili da nam je neće popraviti ili zamijeniti – zamolili smo ih da je odnesu jer samo zauzima prostor (kojeg ionako nedostaje). U ormarima nema dovoljno mjesta za nas 3, a bome ni u hladnjaku. Kada nam je puštala. Stalno nam pregaraju svjetla, a dok ih zamjene prođe i desetak dana. Sami ih ne želimo mijenjati jer se sve jedva drži na okupu, a ako se nešto razbije, treba se i platiti… Pa smo tako Tanja i ja odlučile same uljepšati stančić što je više moguće za što manje novaca. I sasvim nam je to lijepo ispalo. Možda i prelijepo jer nam je čistačica natuknula da ovdje ne vole kad se netko previše udomaći.
Prvo smo se oboružale ni manje ni više nego Cilit Bangom (ovo nije reklama=) i izribale svaki centimetar stana. Fuj, iju, blah! Takve stvari u životu nisam vidjela, a možda ni svijet jer tko zna što se sve razvilo i uspjelo već i mutirati od zadnjeg čišćenja. Zatim smo premještali namještaj sve dok nismo bile zadovoljne izgledom i dobivenim praznim prostorom. Hehe, pa nam je čistačica došla i rekla da hladnjak i peć ne smiju biti preblizu, ni manje ni više jer se onda u zrak ispuštaju freoni i radi se crna rupa i MOLIM, O ČEMU TI PRIČAŠ?! Pa smo ih razmaknule 10cm i onda je bilo u redu. Također, kupile smo nekakav izolator i oblijepile time prozore jer ne dihtaju; žicu koju smo razapeli u kuhinji i na nju vješamo lagano suđe jer je zid beton i ne može se napraviti rupa u njemu; opskrbile smo se svakojakim vješalicama, krpama, podmetačima, otiračima, gomilom suđa, te raznoraznim dekoracijama.
Sada to ovako izgleda…
