Nigdje Posebno, Zemlja

< travanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







07.04.2005., četvrtak

To Pixelcounter (other alias Icefisherman)

Hrrrrk. Eto. Sad možeš slobodno riknuti od sreće, jer sam ti posvetio današnji post.

Gutljaj soka od naranče, pa da mogu nastaviti. Dan je bio... glup, dosadan, umoran i zamarajuć. Činjenica da sam se na tjelesnom rastrčao kao budala (drugi nakon zamarajućih pet krugova oko čitave livade, ne samo igrališta) nije ništa pomogla zaustavljanju tog galopirajućeg umora, kojeg je konačno zapečatio slijedeći sat matematike, tijekom kojeg sam pokušavao spavati otvorenih očiju, ali nije mi baš uspjevalo. Vjerojatno zato što sam svako malo bio primoran pisati. Mah. Što se tiče ostatka dana... Mrf.

Nighthawk je danas pametno odlučio štrajkati, tako da sam na većini satova sjedio sam (osim na tjelesnom, tamo sam trčao sam). Osim toga... well, nije bilo puno toga danas. Tipičan odvratan i dosadan školski dan. Zašto bih uopće poželio vam prenijeti nešto ovakvo? Zato jer me gorespomenuti Icefisherman nagovorio da napišem nešto tak da ima kaj za čitati umjesto da po čitavu večer broji piksele po ekranu. Sretan on, nesretni svi vi ostali nakon ovoliko baljezganja.

Sad se idem baciti na kauč, prije toga upaliti gramofon i staviti Sinatru i uz malo sreće, spavam do sutra ujutro (Murphy, ne mješaj se!). Ako smognem snage da se ustanem od računala.

E da. U zadnje se vrijeme ponaša čudnije nego inače (barem po mom paranoidnom mišljenju) pa evo jedna za Nju.

Glazba: Frank Sinatra - That Old Black Magic

Kierlan Darkskye,
Drop Dead Tired
- 20:19 - Komentari (11) - Isprintaj - #

05.04.2005., utorak

Dark Ages/ Ludilo Razuma

I'm not gonna crack? Guess again. Ne znam u čemu je problem. Možda je tlak, vrijeme, proljeće ili što već... ali jednostavno smo svi loše raspoloženi. Ne znam većinu razloga moje negativnosti, ali znam da je jedan od njih jučerašnji pokušaj traženja razuma u svijetu oko mene. Naravno, tomu je krivo prosvjetiteljstvo, koje nam je (nama kao ljudskom rodu) nabilo ideju da sve oko sebe moramo razotkriti, demistificirati i objasniti.

Izmjeriti sve što je mjerljivo, a nemjerljivo učiniti mjerljivim. Prokleta maksima. Mislim da je to najpametnije rekao Lovecraft.

"The most merciful thing in the world ... is the inability of the human mind to correlate all its contents... The sciences, each straining in its own direction, have hitherto harmed us little; but someday the piecing together of dissociated knowledge will open up such terrifying vistas of reality... That we shall either go mad from the revelation or flee from the deadly light into the peace and safety of a new dark age."

Smisao. Razum. To je ono što te ubija. Jer toga nema. A to je ono što želim. Neki prokleti smisao. Nešto što će mi nabiti štambilj na čelo i reći mi: "You are approved. You have done all you can. You can live the rest of your life in peace, and when your time comes, you can die knowingly that you have done something to be remembered by."

Zapravo. Tražim spokoj. A ne mogu ga dobiti. Ne mogu znati što će se dogoditi, hoće li mi se snovi o postajanju pisca ostvariti i doživjet ću devedesetu nakon duge i uspješne karijere, ili će me sutra ponovo udariti auto i poginut ću, makar će mi nakon toga biti svejedno... A život jednostavno teče dalje, a ja sam sve mračnijeg i zabrinutijeg raspoloženja.

Glazba: Nirvana - Lithium

Kierlan Darkskye,
Cracking Up
- 23:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.04.2005., ponedjeljak

Sanity checks, everyone... / Welcome home (Sanitarium)

Welcome to ward 13, enjoy your stay. Don't mind the screams. Počela je škola. Ponovo. Nakon tih prokletih praznika.

I ko za vraga, evo mene opet na blogu. Naime, tijekom praznika (nakon što sam ispunio svoju namjeru zavijanja na mjesec) nije bilo vremena, a bogami ni volje, da pišem. Nadam se da vas ova pauza nije smetala, uostalom - trebalo vam je biti drago da ste me se riješili na toliko vremena.

Tako. Počela škola. Dođem ja tako s mukom u razred danas i doživim epileptični napadaj. Naime, zidovi učionica na trećem katu pobojani su dopola u žuto (i to ne u neku laganini žutu boju, ne) tako intezivne boje da čovjek poželi postati daltonist. Doduše, time su samo dokazali onu dobru staru dokazanu istinu, da je škola u stvarnosti mentalna institucija, te da ja kao luđak imam svako pravo biti tamo. Uostalom, kao što sam oduvijek tvrdio, prava i jedina himna naše škole jedino može biti Welcome Home (Sanitarium) od Metallice.

Welcome to where time stands still
no one leaves and no one will
Moon is full, never seems to change
just labeled mentally deranged
Dream the same thing every night
I see our freedom in my sight
No locked doors, No windows barred
No things to make my brain seem scarred

Uglavnom, osim toga se nemam kaj buniti ovom prvom danu, jer je onaj dugo najavljivani kontrolni iz biologije (125 stranica) odgođen po treći put za sutra. Čeka me dugo i naporno štrebersko jutro. Tu je i simpatična činjenica da je danas pitala zadaće iz hrvatskog, podijelila pun kufer jedinica, ali mene hvala bogu nije otvorila. 1:0 za mene. Ain't life just grand?

I da, ponovo me nitko ne razumije. Welcome home indeed.

Glazba: Welcome Home (Sanitarium) - može Metallica, može Apocalyptica, kaj god

Kierlan Darkskye,
Nestor
- 23:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>