Počela je škola. Ponovo. Nakon tih prokletih praznika.
I ko za vraga, evo mene opet na blogu. Naime, tijekom praznika (nakon što sam ispunio svoju namjeru zavijanja na mjesec) nije bilo vremena, a bogami ni volje, da pišem. Nadam se da vas ova pauza nije smetala, uostalom - trebalo vam je biti drago da ste me se riješili na toliko vremena.
Tako. Počela škola. Dođem ja tako s mukom u razred danas i doživim epileptični napadaj. Naime, zidovi učionica na trećem katu pobojani su dopola u žuto (i to ne u neku laganini žutu boju, ne) tako intezivne boje da čovjek poželi postati daltonist. Doduše, time su samo dokazali onu dobru staru dokazanu istinu, da je škola u stvarnosti mentalna institucija, te da ja kao luđak imam svako pravo biti tamo. Uostalom, kao što sam oduvijek tvrdio, prava i jedina himna naše škole jedino može biti Welcome Home (Sanitarium) od Metallice.
Welcome to where time stands still
no one leaves and no one will
Moon is full, never seems to change
just labeled mentally deranged
Dream the same thing every night
I see our freedom in my sight
No locked doors, No windows barred
No things to make my brain seem scarred
Uglavnom, osim toga se nemam kaj buniti ovom prvom danu, jer je onaj dugo najavljivani kontrolni iz biologije (125 stranica) odgođen po treći put za sutra. Čeka me dugo i naporno štrebersko jutro. Tu je i simpatična činjenica da je danas pitala zadaće iz hrvatskog, podijelila pun kufer jedinica, ali mene hvala bogu nije otvorila. 1:0 za mene. Ain't life just grand?
I da, ponovo me nitko ne razumije. Welcome home indeed.
Glazba: Welcome Home (Sanitarium) - može Metallica, može Apocalyptica, kaj god
Kierlan Darkskye,
Nestor
Post je objavljen 04.04.2005. u 23:14 sati.