Sastavak iz etike, ali... here goes.
Snimajući svoj film "Moderna vremena", Charlie Chaplin je namjeravao kroz satiru i smijeh prikazati jedan od mogućih smjerova kojima tehnološki napredak može krenuti. Portretirao je radnike na pokretnoj traci, koji se zbog veće proizvodnje moraju prilagoditi radu stroja, postajući tako njegovim najslabijim kotačićem, najlabavijom zakovicom. Čak je išao toliko daleko da sugerira oduzimanje svega ljudskoga radniku, prikazavši stroj stvoren da ga automatski hrani dok on obavlja svoj ionako dovoljno monoton posao. Naravno da se radnik pobuni. Protivno je ljudskoj naravi i sposobnostima da radi mehanički. Charlie Chaplin je pokazao da je prilagodba čovjeka stroju nemoguća zbog "greške" ljudskog faktora.
Stvari su danas iste, samo u ponešto drugačijem ruhu. Ljudi još uvijek rade na pokretnim trakama, ali nije o tome riječ. Prilagodba čovjeka tehnologiji i gubljenja samog sebe u tom postupku se zbiva na drugačijoj traci danas. Novo doba donosi nam satelite, telekomunikacije, Internet i još mnoge načine trenutačnog prijenosa informacija. Današnji izbezumljeni radnik je poslovan čovjek sa mobitelom u ruci i laptopom na koljenima. Svijet je njegov ured, a on sam putuje brzinom svijetlosti. Jedan je čas na virtualnoj konferenciji u Tokiju, drugi već sklapa posao sa lokalnom građevinarskom tvrtkom, da bi potom otišao na burzu dionica, zastajući samo da pojede nešto brzo s nogu. Planet je njegova pokretna traka, koji se vrti prebrzo, u kojem on nije dovoljno brz da reagira na sve ponude po primitku istih. On nije računalo, nije stroj, pa je ponovo kriv zbog svoje ljudskosti, nesavršenosti, slobodnog uma, kao i zbog prava da griješi.
Volio bih vam ponuditi nadu, reći da će poziv na buđenje čovječanstva iz podređenosti njihovim vlastitim tvorevinama jednoga dana stići. Ne znam što nam budućnost nosi. Možda završimo u nekom svijetu sličnom pesimističnoj znanstvenoj fantastici u kojem nama vladaju strojevi, bilo to metaforički rečeno ili stvarno. Možda buduće društvo shvati svoju glupost i okrene se potrazi za srećom kao opreci skupljanju kapitala. Ali… kao što reče poznati nam fizičar: "Samo su dvije stvari beskonačne – svemir i ljudska glupost. Samo, za svemir nisam siguran." Tako ni ja nisam siguran. Preostaje nam samo nasloniti se i pogledati kako će se stvari odvijati. Ovo je samo analiza, ne lijek. Ljudska se rasa mora sama izboriti za sebe.
Glazba: Arcanum Theme (violine)
Kierlan Darkskye,
Futuregazer III
|
