Monotonija vikenda

25.09.2004., subota

Ne da mi se raditi ni�ta smisleno, ne da mi se pisati i�ta smisleno, ne da mi se... Zanimljivo je da sam pao na toliko niske grane da mi se lupanje glavom u zid �ini zabavnim.

Dobro. Probudi se... ljudi ne �ele slu�ati tvoje slinavo cendranje. �to da smislim za temu ovaj put?

Mu�i me ta posvema�nja letargija. Imam toliko predivnih ideja u glavi, samo se razmno�avaju, ali... nemam volje da pokrenem moje prste i napi�em to. Profa iz hrvatskog me zamolila da joj dam ne�to od svoje umjetnosti za Gjalski, a ja joj nisam htio dati jer sam znao da �e... kao i obi�no... izmasakrirati to i pretvoriti u ne�to meni mrsko. "Ovaj tu pasus ti nije dobar, baci ga van, ovo tu malo skrati, promjeni ime... ma zapravo mi�i sve. Osim naslova, naslov mi se svi�a."

Posve besmisleno. Pa za�to da joj onda dajem moje radove. Ionako joj se ne svi�aju, samo treba nekaj poslati. Fuj.

Mrzite licemjere? E, pa onda mrzite i mene. Ja sam licemjer extraordinaire. Svima uporno tvrdim da je altruizam sranje, te da su idealisti isto bagra, a zapravo sam primjerak obojega i ne mogu se toga rije�iti. Poma�em ljudima iz �iste dobre volje, a istovremeno propagiram stav svaki �ovjek za sebe i tvrdim da je to jedina dobra �ovjekova osobina. Mrzim suprotnosti u sebi. Poni�tavaju se. I onda ostajem prokleto prazan, kao sad. Fuj.

Ne da mi se ni�ta slu�ati.

Kierlan Darkskye,
Hypocrite

- 17:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	rujan, 2004					>
P	U	S	�	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Nigdje Posebno, Zemlja

Nigdje Posebno...

... and then some.

25.09.2004., subota

Monotonija vikenda