< | lipanj, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
The Truth Is Often Hidden In Plain Sight
Vladavina terora, uistinu. Samo još dva i pol tjedna do kraja škole. Do oslobođenja i nagrade. Do električne gitare i Metallice ili do jednostavnog kraja, bez fanfara i slavlja. Napetost je tolika da se to ne može izdržati, družnosti su sve bliže i bliže. A meni se, po dobrom starom običaju, opet ništa ne poduzima u vezi s time. No dobro. Treba samo imati povjerenja u sebe. Jer ako ja sam sebi neću vjerovati, tko će? Dosta o meni. Današnja tema su ljudi. Ljudska rasa. Njihove slabosti i mane, njihove prednosti i vrline, te kako iz ljudske rase izvući najveći potencijal. Daklem, krenimo. Slabosti ima puno. Prva je samilost i pomaganje slabijima. Znam da se ovo čini nemilosrdno, ali svi su pametni filozofi tvrdili da nas takvo ponašanje čini slabima. Zašto? Jer je takvo ponašanje protuprirodno. Ako se sjetimo prirodne selekcije, onda ne možemo stajati i pomagati slabima, neprilagođenima da se snalaze u životu. Prirodna selekcija čini svoje, samo najsposobniji preostaju. Bili oni mentalno, fizički ili nekako drugačije sposobni. Slabi, lijeni i glupi će poživjeti još nekoliko generacija zahvaljujući tehnologiji i humanitarnom mišljenju da je svaki ljudski život jednako vrijedan. Ali jaki moraju živjeti još dugo, šaljući svoje genetičke informacije što dalje i dalje, kako bi se ljudska rasa unaprijeđivala. Tako ispunivši, makar napola, vječni čovjekov san o savršenstvu. Koje naravno neće nikada stići. Vrline. Čovjekova konstantna želja za moći. Čovjek je u duši sebična i ambiciozna životinja koja čini sve kako bi njemu bilo što bolje. Altruisti su greška u sistemu i kao takvi neće dugo trajati. Svijet ne gleda lagano na altruiste. Ako se želite svađati sa mnom oko činjenice da ljudi nisu sebični, naći ću vam nekoliko primjera sebičnosti u stvarnom životu. Počnimo od fenomena prijateljstva. Mislite da se ljudi sprijateljuju zato jer žele imati nekoga koga će voljeti više od sebe? KRIVO! Čovjek je društveno biće i ne može živjeti normalno bez da sa nekim komunicira. Zbog toga se trudi nabaviti prijatelja kojemu može prebacivati svoje tajne i sve što ga tišti na duši. Ne iz povjerenja, jer jedino se ljudima ne može vjerovati, već iz same činjenice da želi veliki komad svojih briga prebaciti na nekog drugog. Što se tiče želje za moći, nemojte mi reći da barem jednom niste gledajući neki film ili crtić sa čarobnjacima ili nekim drugim bićima velike moći poželjeli da budete poput njih? Da imate vlast nad drugima? Ako kažete ne, lažete ko stoka. I to je OK. Jer želite zaštiti neku lažnu sliku sebe koju predstavljate svijetu. Što me dovodi do još jedne vrline. Želja za samoodržavanjem. Čovjek će učiniti sve, apsolutno sve, da preživi. Izdat će svoj vlastiti rod. Ako oni umru umjesto vas, ionako je svejedno. Više vas neće moći gnjaviti oko toga da ste ih izdali. A vi ćete taj incident ionako izbaciti iz svoje glave za mjesec dana (ako ne i ranije) jer će se vaš um zaštiti od neugode. I koji je zaključak? Biti čovjek je lijepo, samo ako se u potpunosti zna kako se čovjek u stvarnosti ponaša. Da vam u potpunosti ocrtam pravi mentalitet čovjeka, dat ću vam samo jedan citat: "You would shoot a man in the back?" "Well, it's the safest way. Isn't it?" Glazba: System of a Down - P.L.U.C.K. Kierlan Darkskye, Only Human |