Nigdje Posebno, Zemlja

< lipanj, 2004 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







08.06.2004., utorak

Exit light!

Evo me opet. Škola gnjavi. Žalim što me nije bilo i to slično. Napokon sam zgotovio onu prokletu temu iz hrvatskog i život se polako vraća u normalu. Depresivnu normalu. Jedino što me ovog trena drži u dobrom raspoloženju jest činjenica da od sutra popodne pa do ponedjeljka popodne ne moram vidjeti školu. Predivno.

Nemam nikakve inspiracije, a i imam nešto posla, tako da ću se oprostiti od vas za danas. Better luck next time... Slugheadz!

Glazba: Asterix & Obelix Soundtrack - ona keltska pjesma sa puno violina.

Kierlan Darkskye,
Tired Of Life
- 22:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.06.2004., subota

Liftovi

Danas sam zapeo u liftu. Bilo je to posve neobičnih i jako zagušljivih deset minuta. Naime, vrlo smo pametno utrpali osmero u lift koji podržava šestero. Pa je lift naravno stao odmah na slijedećem katu. U početku me malo ulovila klaustrofobija, koja se već dulje vrijeme nije javljala, ali se odmah stišala čim sam počeo drugima nabrajati sve najužasnije stvari koje nam se mogu dogoditi u liftu koji je zaglavio. Stvari tipa: pucanje sajle za koju lift visi, pocrkavanje od vrućine i nedostatka zraka, prisiljen ostati unutra nekoliko sati (i pritom prisjetio družbu na neke neugodne ljudske činjenice poput vršenja nužde). Poslali su me k vragu, ali barem je meni bilo lakše.

Osim toga, danas mi se oženio ujak. Dobro za njega, dobro za mene. Hrana je bila odlična, zabava solidna, sve super, ali osim toga stvarno nije bilo ništa posebnog danas. I točka.

Glazba: U2 - Stuck in a Moment

Kierlan Darkskye,
Untolerable Prick
- 22:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.06.2004., petak

Ode vikend... u nepovrat / Teorija i praksa totalitarističkog režima

Gubica od čovjeka. LEGenda. S velikim LEG. Ovaj dan je bio zajeban. Ne loš. Samo zajeban. Idem nekamo u svojoj namjeri da si dignem ocjenu iz tjelesnog za jedan, no odgovarao sam biologiju i dobio četvorku, koja mi uz trojku i peticu sigurno ne daje prosjek veći od 4.5. Dobio sam i kontrolni iz njemačkog, koji unatoč činjenici da nije ocjenjen, ne pomaže puno, jer imam 16.5 bodova od ukupnih 27. Njemački mogu zaboraviti, a biologiju sam zeznuo. Osim toga, vikend mi je ošo k vragu, jer sutra ujutro moja škola ima otvoren dan, a ja moram predstaviti prokleti školski list, čiji sam glavni urednik. Popodne mi se ženi ujo, znači... opet ništa. Nedjelja? Ujak održava još jedan domjenak, koji počinje ujutro i traje sve dok ima zainteresiranih. Znači cijeli dan. A u ponedjeljak je škola ujutro. Ma predivno.

Ali... ima nade. Dobio sam natrag svoj sastavak iz totalitarizma. Evo.

Totalitarizam. U idealnim slučajevima, najstabilniji oblik vlasti. Međutim, samo u teoriji sve funkcionira. Svaki stvarni totalitaristički režim ne može trajati dugo. Barem ne s današnjim stavom čovjeka. Dozvolite da objasnim.

Totalitarizam ne može funkcionirati zbog same ljudske naravi. Većina oblika vlasti u kojima svime upravlja jedan čovjek ili manja skupina ljudi, propada samo zbog ljudske najosnovnije greške - pohlepe za moći. U idealnom sistemu, totalitarističko uređenje države je najučinkovitije, jer se izbjegavaju svi posrednici do samoh izvora vlasti. Ako ta vlast vlada mudro i razborito, stavljajući interes naroda pred svoj vlasititi - to je savršena država. No kako je glavni cilj vrha u totalitarizmu vlastita probit, često se narod višestruko zapostavlja, što dovodi do državnih prevrata.
Međutim, čak i kad bi postojao taj jedan, prosvjećen vođa, čak niti odna ne bi dugo vladao. U narodu bi se vrlo vjerojatno, zbog one iste pohlepe za moći, našlo nekoliko protivnika vrhovnome vođi, pa bi se ponovno javio pokret otpora sve do neizbježnog prevrata.

Da nešto rasčistimo. U praksi, nema totalitarnog režima koji ne završava smrću ili progonstvom bivšeg "ljubljenog" vođe. Jedini način, u teoriji, na koji bi totalitarni režim mogao funkcionirati, čak i ako se u obzir uzme ljudski faktor, jest da se vlast podupre najčvršćom mogućom vojnom silom (može i policijom), koja prijestupnike ne bi okrutno ubijala kao poruku svima, jer se tako stvaraju mučenici, već privremenim zatvaranjem i rehabilitacijom. Bilo kojim metodama, bile one tehnološke, psihološke ili fizičke (tj. kombinacijom svih metoda) trebalo bi se promijeniti anti-državno mišljenje prijestupnika, a zatim bi ga se, ako je još sposoban, vratilo njegovom životu.

Kako su takve metode danas još nemoguće, reći ću samo da totalitarizam treba provoditi samo ako se ne namjeravate zadržati na vlasti predugo. Samo onoliko da poberete prve milijarde iz proračuna, a onda vam je pametno pobjeći glavom bez obzira i uživati negdje na nekom tropskom otoku.

Glazba: Mozart - Requiem (od 7:51 do 9:40)

Kierlan Darkskye,
Revolutionary Visionary
- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.06.2004., četvrtak

Edgar Allan Poetry

Fizika mi je najdraži predmet. Samo se na njoj mogu posve kreativno izraziti. Danas ću vam samo dati produkt jednog sata fizike. Uživajte.






Transformation

"A storm is brewing." - long ago I said,
Pilfering a tomb full of long dead.
My band of thieves wholeheartedly agreed,
Helping me in this sacrilegious deed.

Lightning bolts roared outside,
Bringing to my party and unseemly divide.
"Let us turn back, no more looting tonight.
Do you not see we almost died of fright?"

"Just this one job." - I encouraged them to stay.
Little did I know they wouldn't live another day.
Onward we went, into the black deep,
Not for a moment realising how the ground was steep.

Onward we went, mindless sheep all,
Not for a moment realising our swift downfall.
No apparent end was there to this tomb,
Until we came face to face with our doom…

A gust of wind hit us unprepared,
A pair of deep red eyes from the darkness stared.
What caused the air surge we now saw,
A stretched, clawed wing grabbed us, lost in awe.

Cacophony of pain, both in body and soul,
Stirred my innards, as to the fiend I relinquished control.
Serrated fangs sunk into my neck,
My friends died quickly as I hit the deck.

I awoke in a red sea, submerged in the liquid of life.
Feeling so strong and alive, ready for any kind of strife.
"What witchcraft is this?" - was my first thought,
While my mouth burned, succumbed by draught.

I held back the thirst, unwilling to drink.
Fighting the urge so badly I started to sink.
"Claim the blood of the fallen." - an invisible voice told.
" 'Tis your only hope." -it said, the truth beginning to unfold.

The transformation from lamb to wolf was desperately slow
And it began as soon as the vitae began to flow.
My skin started to harden, claws started to grow,
My back sprung spikes lined together in a row.

Power shifted within me and instantly I knew
Why I changed sizes, why I infinitely grew.
The ocean became a lake, and then suddenly a pond.
I rose up from the pool of my blood, feeling a new bond.

My old self lay there, dead as a man can be.
Gone somewhere, lost. But unlike me, free.

P.S. Glazbe danas nema, jer se poezija ne može mješati sa glazbom. Nikako.

Kierlan Darkskye,
A Poet Deep Inside
- 23:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.06.2004., srijeda

Candide iliti Optimizam

Kraj svijeta. Da bar... I feel like im on the top of the world.

Bolje je da si sad odmah nabijem osjećaj optimizma, kako bi isti izdržao do sutra poslije škole. Naime, sada sam upravo završio sa pisanjem svih zadaća iz fizike ovog polugodišta, potrošivši barem kilometar papira. Prije toga sam se bavio istraživanjem za onu prokletu temu iz hrvatskog, koju bi trebalo obraditi do... recimo sutra. Naravno, sutra pišem i kontrolni iz hrvatskog, a kako mi je profesorica jedna od najstrožih i najzahtjevnijih u školi, imam problemčić. Naravno, uz to moram i odgovarati čitavo polugodište zemljopisa, koje nisam odgovarao u utorak, jer su neki debili čitav sat odugovlačili s pregledom svojih ocjena. Osim toga, mogao bih i završiti sastavak o ljudskim manama i vrlinama iz etike (no dobro, imam samo prepisati čitav prošli blog i malo ga doraditi). Osim toga, sve je super.

Današnja tema: Optimizam.

Meni vrlo teško pojmljiva sposobnost. Jedna koju bih tako žarko želio imati sad pred kraj školske godine. Optimisti su najbolji ljudi koje možete imati za prijatelje. Prema njima, sve će se dobro završiti. Sve će biti u redu. A čak i ako nije u redu, tebi je moralo biti loše da nekome drugome bude bolje... i slične bljezgarije. Ne mogu shvatiti taj pozitivan pogled na život. Ljudi nikako da shvate da je ovaj svijet osuđen na propast. Ne kažem da se u međuvremenu neće dogoditi nikakve dobre stvari, ali... u cjelokupnoj slici... ništa nas dobro ne očekuje. Život je sranje, a onda umreš. Nema spasa. Jedino povremenih naleta dobrog raspoloženja, a zbog čega? Zbog dobre ocjene? Što su ocjene? Nešto tinte na papiru, posve bezvrijedno. Zbog uspjeha? Što ti taj uspjeh znači kad ćeš na kraju ionako umrijeti? Zbog ljubavi? Opet.. to traje sve until death do us part. Prekratko. Osim toga, ljubav se gubi nekoliko mjeseci nakon prvog djeteta. Čast iznimkama. Pa čemu onda se veseliti? Slutim da optimisti žive od dana do dana, uživajući u svakom danu kao da im je posljednji. I to je veoma pametan odabir. Što manje razmišljaš o budućnosti, to si sretniji. Uostalom, pesimisti su samo dobro obaviješteni optimisti. Ignorance is bliss. A sad bih tako želio biti ignorant. No.. ne mogu. Treba samo stisnuti zube i izdržati. Još samo dva i pol tjedna.

P.S. Jedina svjetla točka sutrašnjeg dana je činjenica da ću dobiti sporni video sa Severinom. Happy me. :D

Glazba:
Rammstein - Ich Will

Kierlan Darkskye,
A Well Informed Optimist
- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.06.2004., utorak

Reign of Terror

Vladavina terora, uistinu. Samo još dva i pol tjedna do kraja škole. Do oslobođenja i nagrade. Do električne gitare i Metallice ili do jednostavnog kraja, bez fanfara i slavlja. Napetost je tolika da se to ne može izdržati, družnosti su sve bliže i bliže. A meni se, po dobrom starom običaju, opet ništa ne poduzima u vezi s time. No dobro. Treba samo imati povjerenja u sebe. Jer ako ja sam sebi neću vjerovati, tko će?

Dosta o meni. Današnja tema su ljudi. Ljudska rasa. Njihove slabosti i mane, njihove prednosti i vrline, te kako iz ljudske rase izvući najveći potencijal. Daklem, krenimo.

Slabosti ima puno. Prva je samilost i pomaganje slabijima. Znam da se ovo čini nemilosrdno, ali svi su pametni filozofi tvrdili da nas takvo ponašanje čini slabima. Zašto? Jer je takvo ponašanje protuprirodno. Ako se sjetimo prirodne selekcije, onda ne možemo stajati i pomagati slabima, neprilagođenima da se snalaze u životu. Prirodna selekcija čini svoje, samo najsposobniji preostaju. Bili oni mentalno, fizički ili nekako drugačije sposobni. Slabi, lijeni i glupi će poživjeti još nekoliko generacija zahvaljujući tehnologiji i humanitarnom mišljenju da je svaki ljudski život jednako vrijedan. Ali jaki moraju živjeti još dugo, šaljući svoje genetičke informacije što dalje i dalje, kako bi se ljudska rasa unaprijeđivala. Tako ispunivši, makar napola, vječni čovjekov san o savršenstvu. Koje naravno neće nikada stići.

Vrline. Čovjekova konstantna želja za moći. Čovjek je u duši sebična i ambiciozna životinja koja čini sve kako bi njemu bilo što bolje. Altruisti su greška u sistemu i kao takvi neće dugo trajati. Svijet ne gleda lagano na altruiste. Ako se želite svađati sa mnom oko činjenice da ljudi nisu sebični, naći ću vam nekoliko primjera sebičnosti u stvarnom životu. Počnimo od fenomena prijateljstva. Mislite da se ljudi sprijateljuju zato jer žele imati nekoga koga će voljeti više od sebe? KRIVO! Čovjek je društveno biće i ne može živjeti normalno bez da sa nekim komunicira. Zbog toga se trudi nabaviti prijatelja kojemu može prebacivati svoje tajne i sve što ga tišti na duši. Ne iz povjerenja, jer jedino se ljudima ne može vjerovati, već iz same činjenice da želi veliki komad svojih briga prebaciti na nekog drugog. Što se tiče želje za moći, nemojte mi reći da barem jednom niste gledajući neki film ili crtić sa čarobnjacima ili nekim drugim bićima velike moći poželjeli da budete poput njih? Da imate vlast nad drugima? Ako kažete ne, lažete ko stoka. I to je OK. Jer želite zaštiti neku lažnu sliku sebe koju predstavljate svijetu. Što me dovodi do još jedne vrline. Želja za samoodržavanjem. Čovjek će učiniti sve, apsolutno sve, da preživi. Izdat će svoj vlastiti rod. Ako oni umru umjesto vas, ionako je svejedno. Više vas neće moći gnjaviti oko toga da ste ih izdali. A vi ćete taj incident ionako izbaciti iz svoje glave za mjesec dana (ako ne i ranije) jer će se vaš um zaštiti od neugode.

I koji je zaključak? Biti čovjek je lijepo, samo ako se u potpunosti zna kako se čovjek u stvarnosti ponaša. Da vam u potpunosti ocrtam pravi mentalitet čovjeka, dat ću vam samo jedan citat:

"You would shoot a man in the back?"
"Well, it's the safest way. Isn't it?"

Glazba: System of a Down - P.L.U.C.K.

Kierlan Darkskye,
Only Human
- 23:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>