Nigdje Posebno, Zemlja

  svibanj, 2004 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







14.05.2004., petak

Veteran

Idi u vojsku... vidjet ćeš svijet. Rat je gotov, mladi i naivan regrut vraća se iz dugog i mukotrpnog boja kući pun iskustva, ožiljaka, pozdravlja svoju curu, koja ga vjerno čeka i govori, posve drugačijim tonom glasa, kao novi čovjek:

"I? Preživio sam. Želiš znati kako?"

Djevojka klima, trepće svojim dugim trepavicama. Oni zagrljeni odlaze u svoj dom.

Situacija je otprilike bila ista, samo nažalost nigdje nije bilo djevojke. Kad je odjeknuo poslijednji akord, bacio sam prokleti tekst što dalje od sebe i dao u mikrofon jedan zadnji, metallica "Yeah!". Nakon tupog javljanja profama, koji su me pohvalili da sam odlično obavio posao, isteturao sam iz šatora na danje svjetlo. Nije me toliko mučila činjenica da ne čujem gotovo ništa tiše od pedesetak decibela, koliko umor, slabost i neopisivo olakšanje koje sam osjetio. Bilo je posve svejedno što sam izvodio na pozornici, jer su svi oni do čijeg mi je mišljenja stalo bili pijani ko majke. A svi drugi nisu niti obraćali previše pozornosti na mene.

Dovukao sam se kući i zavalio u krevet. Dohvatio sam piće (žalim, samo voćni sok, alkohola nije bilo u kući) i pročitao dva poglavlja Zvjezdanih Jurišnika. Ipak sam se sjetio svoje vjerne (ha!) publike i odlučio ih obavijestiti o tome kako je prošlo. E, pa... Bilo je OK. Što god vam drugi rekli, ako ikada pripremate kilometarni govor kao maturant, bolje vam je da ga podrapate i nešto brzo izimprovizirate. Sve će vam se oprostiti, jer matura je... konačno sam shvatio... opraštaj od čitavog bezbrižnog djetinjstva. Nema nikakve veze što su neki po zakonu odrasli (18+ godina). Mentalni sklop, koji je vladao u onom šatoru, nije bio ozbiljan. Bio je posve zabavan i opio je sve, pa čak i mene.

Ajde da prestanem filozofirati, za kraj imate nekoliko stihova, bez glazbenog primjera, jer još uvijek ništa ne čujem dobro. Stihovi nisu moji - nemojte se bojati.

"You see me now a veteran
Of 1000 psychic wars,
I've been living on the edge so long,
Where the winds of Limbo roar...

You see me now a veteran
Of 1000 psychic wars,
My energy is spent at last,
And my armor is destroyed..."

P.S. Sad idem opet van. Maturanti (tj. maturantice) traže bis. :)

Kierlan Darkskye,
Soldier of Fortune
- 20:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>