U egzilu...

26.04.2006., srijeda

Prokleto... sam... Očiju punih suza u samoći moje osobne tamnice sjedim i pokušavam preboljeti stotinu i jedan svijet koji se u meni ruši u nepovrat... jer gradio sam ispod svojih pješčanih gradova onaj bezdan bez dna... i neminovno propao... Oni su pobijedili... Oni uvijek pobjeđuju... Samoća udara, buši, ubija... a ponekad smo samiji nego ikad... ovo je moje vrijeme potpune samoće... kalvarija kroz koju moram proći... a sve u nadi da će veći i bolji cilj biti ispunjen... nekad se ipak i hrast munjama nametne, nekad ipak cilj opravdava sredstvo... jer nekad je sredstvo vlastita tuga, a cilj tuđa sreća i opće dobro... Uspomena, vječni trag koji će ostati tu negdje... na Srcu... fotografija koja neće nikada izblijediti... u suterenu – Očaj... silazim... bar na neko vrijeme... Bolji dani moraju doći... pa makar i sa čunom koji me otiskuje u Vječnost... Tiho zazivam: ''Bože, otkloni ovaj kalež od mene... no neka bude tvoja volja, a ne moja...'', no odgovora nema... i On me napustio... Samoća je ipak Potpuna.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari On/Off

Predgovor

• Postojala je jednom jedna sasvim obična rapsodija, nekoć davno, negdje među oazama virtualnog vakuuma... a tada je zagonetno zatvorila svoja vrata i protjerala svog tvorca daleko, u egzil, na drugu stranu virtualnog prostora... ostavila je kao trag tek nekoliko na brzinu sklepanih riječi jednog zaljubljenog pajaca, par slika i muk... a sada... njen tvorac u egzilu... i dalje neumorno stvara... dobrodošli na moje terase svijesti... uživajte! ;)
  
  Jedna sasvim obična rapsodija...
  
  Moj naklon
  Tiho, tiho, govori mi jesen...
  Parada pijanstva i kiča
  Prvi snijeg
  Only The Good Die Young
  Povijest pišu pobjednici
  Strpljivi prsti neminovnosti
  Noćna ptica
  Prigovori savjesti
  
  Nošen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan.
  Zašto, ko da zna, al' to sam jutro dočekao umoran.
  K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
  i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.
  
  Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
  Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
  Nek mi ne drže govore, nek drugom pletu lovore,
  ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.
  
  O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
  i nemoj crnoj ptici da me daš.
  
  O ne, ne brini, proći će za tren,
  ja sam samo malo lud i zaljubljen.
  
  U mojim venama davni sever samuje
  i ja ponekad ne znam šta mu je,
  
  što luduje, od sreće tugu tka
  moja prosta duša slovenska.
  
  Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
  Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
  Zašto se sve to dešava, dal' čovek išta rešava
  il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?
  
  O zagrli me sad...
  
  Koliko vas je bilo rapsodično:
  
  
  
  
  Nije vam dosta? Pišite mi...
  
  kidorovski@gmail.com

Stvari koje morate vidjeti, čuti, proba(vi)ti:

• Stari majstor
  Jedan, jedini, neponovljivi... Đole...
  
  Fotografija
  Moj predivni hobij... ovo je jedna od boljih stranica koju nudi naša web scena na kojoj možete pronaći izvrsne fotografije uistinu nadarenih ljudi, a možete dati i poneku svoju na ocjenjivanje...
  
  Pravo
  Neprijatelj živaca, kose, zdravog razuma... zlo...
  
  www.parcijala.net
  E-zine studenata prava koji je tematski orijentiran na širu studentsku populaciju. ;)
  
  Sarma
  Jelo bogova, opjevano u wikipediji...
  
  

Blogovi na koje bacim oko:

• Ona
  Ovo je Njezin blog... Moje Jedino čemu se molim, moja najdraža mala ludica, moj početak...
  
  Starfish
  Blog, a i općenito - pisanje je u krvi ovoj mladoj nadarenoj dami... nedavno je ušla u đir BaFine škole... vidjet ćemo na šta će to sve ispasti...
  
  BaFi
  Kraljica Hemingwaya... ekstra dubok blog, jer kako kaže, za razliku od mene ima o čemu pisati... naime, dotična smatra da imam 8 godina, shodno tome da sam marioneta bez vlastitog ''ja'' i da nemam nikakvu završenu školu... zanimljivo...
  
  Židov
  Preklinjem dan... dan kad se rodio i počeo misliti na meni sličan židovast način...mrzim ga...ne čitajte ovaj blog...ogriješio se o Boga i prirodu... a protuzakonit je i u nekim baltičkim zemljama... i drsko je otvorio još jedan blog u nadi da će ga netko zavoljeti... nadam se bezuspješno... makar nije loše... hm...fat drummer
  
  Mo
  Čovjek kojeg sam dugo smatrao davno izgubljenim bratom... a onda mu je izrasla brada i počeo je govoriti o nogometu... legenda svoje vrste...
  
  Lea
  Mala ima tek par mjeseci, a već škraba po blogu... a must see...
  
  Pozoy
  Opservacije, lamentacije i slični izvori pisane riječi kolege pravnika koji živi u virtualnom svijetu i voli popit pivu uz ćevape... di 'š bolje?
  
  Tvoj netko
  Sestra po Balašu... kad god se zaželite lika i djela Starog majstora, preporučam jedan fiks posjetom ovom potpuno muzikalnom blogu...
  
  Ziki
  Sestrična mog najboljeg druga... mlada djevojka pred brojnim životnim izazovima... blog se polako, ali sigurno dovlači u moj stari kraj...
  
  Lenny
  Kolegica puna nekog new age damskog šmeka... popraćeno enormnim valovima energije i brdom poznanstava... eksplozivna brbljava Hercegovka sa stavom...
  
  Kima
  Njegove istraživačke avanture vode čitatelja duboko u središte sebe, gdje staze bivaju tešnje i tešnje... on bez teškoća prolazi i dotiče Dušu... Filozof među ljudima... jedan od onih (ne)normalnih s drugačijim pogledom na svijet... blog koji se ne može tek površno čitati...
  
  Loby
  Got ist tott... crno je bijelo... lijepo je ružno... vrijednosti su stare i mijenjajmo ih... sve to i više... u očima ove mlade dame...
  
  Ona
  ...i moj kraj
  
  

Napisano u egzilu:

• Still Loosing...
  ...a dan se ljulja kao pijan...
  A već sam suviše star da brojim zvezde...
  Jednom kad se zaljubiš...
  Rezime - 2:0
  Prokleto... sam...
  Otajstvo Vjere
  Anđeo smrti
  Na zapadu ništa novo...
  Besmisao razuma...
  Generacija X
  Seminar, debrecinka i tramvaj
  Nit' sam dužan, nit' dugujem, smem li barem da tugujem?
  Kad u sekundu zatvoriš vječnost...
  Incipit vita nuova / Incipit anno nuovo / Incipit blogo nuovo
  
  
  
  Snio sam noćas nikad prežaljenu stvar...
  Mog drvenog konjića...
  Kanap i zvuk točkića...
  Vrbice zvon...
  Za mnom verni Sančo moj...
  U pohodu na Nespokoj...
  
  Snio sam još i svoju prvu tamburu...
  Kako ko noćna dama
  Iz južnog Amsterdama...
  Iz izloga... Mene klinca zavodi...
  Na smrtne grehe navodi...
  
  Di je to drvo raslo, od kog je tesana?
  Dal se pod njime neko nekada ljubio?
  Otkud u njemu izvor svih mojih pesama?
  Dal je to znao onaj ko ga je dubio?
  
  Di je to drvo raslo, vrh kojih bregova?
  Dal nas je ista kiša mlađane zalila?
  Ko mu je grane kreso, mati ga njegova?
  Čija je ruka lišće s jeseni palila... da znam?
  
  Snio sam, onda, krevet, sav u čipkama...
  Obesnu igru vatre...
  Sklopljene šalukatre...
  Na uzglavlju... Ruža u intarziji...
  Pod kojom smo se mazili...
  
  Snio sam sanduk, crni, srebrom okovan...
  Novembar... Izmaglica...
  I kvartet dragih lica...
  Maleni čun... Nasred luke pokisle...
  Da me u večnost otisne...
  
  Di je to drvo raslo, spram kojih vetrova?
  Dal je pod njime neko za nekim žalio?
  Što ga je grom obišo, mati ga Petrova?
  Ko je u šake pljuno, pa ga strovalio?
  
  Jedina moja mila... Što si me budila?
  Bio sam tako blizu naličja vremena...
  Taji se jedno drvo u mojim grudima...
  Gde li će nešto nići iz toga semena... da znam?