Unutar jednog desetljeća, osobni roboti mogli bi biti normalna pojava u Američkim domovima kao što su to danas perilice rublja, mikrovalne i slično. I mnogi, a možda i svi takvi strojevi, imati će sposobnost da obave mnoge zadaće koje i sami proizvođači takvih robota nisu imali u planu. Što to znači? to znači da će korisnicima takvih uređaja (robota, strojeva) biti omogućena takva sloboda u biranju zadaća da neće morati posjedovati nikakva prethodna znanja u programiranju.

Znanstvenici iz Gruzije identificirali su vrste pitanja koje robot može pitati tokom svoga učenja a da to rezultira glatkim i produktivnim odnosom između čovjeka i njega. Ta pitanja koja bi robot mogao postavljati korisnicima (čitaj: ne-programerima) su pitanja vezana uz zadatke koje sam robot može izvršiti.

"Ljudi nisu toliko dobri u učenju robota zato jer ne razumiju njegove metode učenja", rekao je autor Maya Cakmak, Ph.D. Student u Školi interaktivnog računanja. "To je kao kad pokušavamo trenirati pse, što je teško jer psi ne uče kao što to rade ljudi. Mi smo htjeli saznati najbolja pitanja koje robot može pitati a da bi učinila ljudsko-robotsku interakciju što više nalik onoj ljudskoj."

Cakmak-ova istraživanja pokušavala su otkriti ulogu kocepta "aktivnog učenja" u ljudsko-robotskoj interakciji. Ukratko, aktivno učenje odnosi se na davanje strojevima koji uče više kontrole nad informacijama koje primaju.
Simon, humanoidni robot stvoren u laboratoriju Andree Thomaz, je dobro upoznat sa pojmom aktivnog učenja, Thomaz i Cakmak ga programiraju kako bi mogao učiti nove zadatke putem pitanja.

Ovdje pogledajte Simonov video! : SIMON

Izvori : CyberneticsNews.com