ponedjeljak, 18.09.2006.
[Kad se puding ne želi zgusnuti?!? Part two]
Dakle, kao što već napisah u komentaru = to je metafora na posljednjih par dana ali i čin koji se zna desiti!
Ne znam kakvi ste vi, al ja sam prepuna dubioza i sumnji i stalno me u životu nešto kopka! Što god radila, trebala ili kupovala, prije moram porazgovarati sa 2 – 3 osobe i tek tada odlučujem.
Mog malog S. (=bratić) je tako uhvatila dubioza : studirati ili ne studirati arhitekturu?!? A što čovjeku reći : „ To ti je super, nemoj odustat?“ ili „ Joj, nemoj se tlačiti s tim, nije vrijedno?“ Ništa od toga. Rekoh mu : „ Razmisli dal to želiš. Pa razmisli što bi drugo radio ako se ne bavio s arh. U svakom slučaju nemoj prenaglit da ti poslije ne bude žao!Ništa nije bitno nego da si sretan.“ Naravno da nisam jedina koju je pitao mišljenje, jer ipak krv nije voda, he he. Konačno je riješio dubiozu i za sad ostaje moj kolega! Ipak, uvijek je bio dogovor među nama da ćemo otvorit biro internacionale via PU – LJ!
Mene trenutno ne hvataju dubioze vezano za fax..ne opterećuje me ni malo..al ga serem..al sam prelijena da išta pokrenem. No, ipak, unatoč „pudingu“ i lošem vremenu, jutros sam krenula u šetnju. Šetnja blik blik i 2 recepta su pala na glavu.
Imam redovito problem da kad su rokovi uz normalno hranjenje i malo više slatkiša prevagne vaga tamo gdje nebi smjela. To se zove pomanjkanje kretanja. Ili možda : nesvjesno debljanje uzrokovano stresom?!? Pravi recept za to je..nakon par mjeseci talasanja „kobasa“ na trbuhu krenite u šetnju. Bez ikakve namjere da kupite nešto - uđite u prvi dućan robom i isprobajte neku kombinaciju svoga broja. Ako ne stanete u nju i izbečite oči u smjeru ogledala – to je problem. Progutajte knedlu u grlu, pozdravite prodavačicu i nastavite šetnju. U planu vam je zasigurno bio odlazak u špežu(=kupovinu); no, sad više nemate istu namjeru. Apetit nestaje, javlja se nova želja : dosta te hrane i više kretanja.
Joj da mi je neka magična formula..al je nema. Bitna je volja, par Red Bulla, dosta tekućine, malo manje hrane(=da vam se ne spava a i da smršavite), dobra svjetiljka na stolu, TV bačen kroz prozora, čepići u ušima i dupe čvrsto na stolici! Nema micanja, još samo 24h!
E sad..to je OK..čelična volja, još se puno i stigne naučiti, bez spavanja naravno.
Al što kad je taj ispit na svega 17h „udaljenosti“? Ako ima tko kakav recept, nek mi javi..jer odo ja u Mission Imposible! Stavit ću sliku profesora pred sebe, strelicu pikada i psovat sve al jebiga moram do jutra naučiti!
Kisses
P.S. Veliki, sutra je tvoj dan D! Stisni zube, pusti tel, zaboravi na komp! Ima da sutra položiš ispit! Jer ako ja ne položim, barem da ti položiš! Jebeš malodušnost kad se od nje ne živi, nego se čovjek zakopava u tugu! Listaj onog „Biljkana“ i nema cile mile..uči brate! Ti to možeš.
ne morate vjerovati...
i ime jednog dijela naselja! al dobro..
