srijeda, 06.09.2006.
[let 93..]
Let 93 – film, istiniti događaj..ono što se nije trebalo desiti. 
Vrijeme radnje : 9/11/01
Budući da je peta obljetnica „događaja“ primjetili ste da se u novinama i na tv-u intezivno spominje. Mogu zamisliti koja će napetost biti u zraku u ponedjeljak. No, dobro.
Sjećam se tog 11.09.01. Bila sam u Zgb-u iako nisam imala šta raditi.
Fax je počinjao 11.10 al zbog ekipe , kao moralna podrška, sam došla mjesec dana ranije. Toga dana smo (ex)cimerica i ja bauljale po gradu, šopingirale i zajebavale se. Bilo je 15h. Primjetile smo neke čudne, zamišljene izraze lica prodavača al mislile smo da se to odnosi na pomisao : „ Vidi ove glupače!“ 
Naravno, nismo ništa kupile kad smo švorc stalno. Oko 20h nas je nazvala mama od (ex)cimerice da di smo i zašto nismo doma?!? Oke. Poslušale smo naredbu, otišle smo pokunjeno doma. Tek onda smo čule zašto su svi tako čudni toga dana.
Film prikazuje te iste al mnogo napetije izraze lica ljudi koji su sudjelovali u „događaju“. Nitko od „poznatih“ ne glumi u filmu, jer ipak nisu poginuli „slavni“ već sasvim obični ljudi. Film prikazuje zbivanja u avionu United Airlines 93 i paralelno prikazuje ono što se zbivalo prije njegove otmice(slike gađanje WTC-a itd.). Sasvim obični ljudi krenuli su rano ujutro na put za San Francisco. Iščekivali su doručak a dobili su nož u grlo. Njihov avion su otela 4 terorista s ciljem da se istim „zakucaju“ u zgradu Senata u Washingtonu. Kada su to osjetili putnici – u panici i strahu su se grupirali kako bi oteli avion svojim otimačima. Čak su u avionu našli starog pilota (koji je istina, znao upravljati samo jednomotorcima - malim letjelicama) s kojim su taj avion trebali prizemljiti. Toliko boli, hrabrosti, očaja, borbe - al nisu uspjeli navrijeme izravnati avion. No, njihovom hrabrošću i (neminovnom) žrtvom avion nije (jedini!!!) pogodio svoj pravi cilj i nije stradalo više ljudi od njih samih.
Vrijedi pogledati film. Vjerovatno ću otići pogledati i film World Trade Center Olivera Stone-a , kad dođe u kina. Faranheit 9/11 nisam htjela gledati, al vjerovatno ću i to kad tad pogledat.
A do tad..pobrinuti ću se da se nikakva drama ne nadvije nad mojom sudbinom, 
okrenuti list i započeti novo poglavlje, zapaliti cigaretu čiji će dim duugo duugo putovati mojom sobom..jer treba živjeti život!
Za par godina ću zasigurno prodati razglednicu koja mi visi na zidu, zaraditi milijone i zahvaliti mom prijatelju L. 
što je jedne Nove godine bio u NY-u i mislio na mene! Razglednica, na njoj panoramska snimka Manhattana i WTC! Nije me sram što je L. 
na njoj napisao da se nada da se u mojoj čaši brčka cedevita a ne alkohol jer ipak..bolje se smijati uz milijone nego bez njih!
Kisses
