ketcha`s mind

subota, 03.06.2006.

[Moral ili...što to moral jest?]

Probudila sam se opet, kao i svaki dan, s osjećajem praznine. Nešto mi fali u životu a nisam sigurna šta?!? Mislim da mi cjelokupno gledajući fali neko unutarnje zadovoljstvo jer trenutno nisam zadovoljna ni onime što činim, ni onime što osjećam, ni onime što imam, ni onime što postižem.. Mogla bi se i predat tome „fali mi nešto“ filingu al.. pustit ću još malo vrijeme da me nadahne i ojača..pa da krenem u nove pohode! Možda ću jednom i dostići to zadovoljstvo koje mi trenutno fali...dostići ću ja svoju nirvanu kad tad!

Noćas sam opet „visila“ na netu, gotovo bez ikakvog smisla al nije mi žao. Bolje i to nego da sam buljila u TV i zatupljivala se! Potrebno je, ipak, s vremena na vrijeme malo vegetirat da i um i tijelo odmore..da se okrijepe za nove napore.

No, u 5 sam se i dalje osjećala dovoljno svježom i odmornom jer sam dosta razmišljala pa su vjerovatno moje moždane vijugice slale mom receptoru za san da nije još vrijeme za hrkanje. I taman kad sam razmišljala otići off ( htjela sam budnost iskoristit za čitanje časopisa koje sam jučer posudila), eto mog M. online! M. ( bratić, zrman, bratranc..) je došao iz vana, kako on kaže, a malo pijan i zasjeo se za kompjuter! Dokaz da krv nije voda..isti smo! Budni, opićeni, ludi, spremni na filozofiju.. zajebanti! Sad se može u našim životima manifestirati ono čemu su nas učili kad smo bili mali!




M.-a je zanimalo što je to moral i zašto su danas ljudi praznoglavi i bez njega? Zašto ljudi nemaju neke vrijednosti? Zašto su ljudi prazni.....

A što mu odgovorit? I ja vjerovatno nekome djelujem prazna. Ljudi se zgražavaju kad naglašavam da nisam vjernik i da ne želim to biti! Ko god se sad uvrjedio..ovo je ipak, samo moje mišljenje i nek vas ne vrijeđa! Al sam zato duhovno puna iako se ne pradajem Crkvi.

Zaboravila sam jednom spomenuti da je „knjiga mudrosti“ za mene i riječnik stranih riječi. Svi se čude kad zasjednem i listam satima i satima...al bit ću mudrija jednog dana!
Evo što piše u mom Klaiću o moralu:

Hm.. jel to danas ljudi imate? Jel su vas naučili tome? Razmislite, da nije samo privid da ga imate?

Mene ljuti današnje činjenično stanje..a to je da ljudi cijene više materijalno nego duhovno, da sve gledamo kroz novac..i rasuđujemo novcem. Kad sam imala 13, mislila sam da su mi roditelji ludi. Imali su prilike za uspješne karijere, za dobar biznis, a lova je mirisala svuda. Bunila sam se : a zašto moji prijatelji imaju to? Zašto su njihovi roditelji normalni? itd. Onda sam došla na fax i sve mi je došlo iz dupeta u glavu! Sad ih kužim u potpunosti! Ipak, odgajani u drugom stilu i sa drugim vrijednostima, svima se roditelji čine „ne dovoljno dobrim“ za našu generaciju! A meni je tek na faxu došlo iz dupeta u glavu da mojim roditeljima ništa ne fali! Rade kolko im se radi, imaju kolko im je dovoljno, ne pate za novcem i sve čine samo da su unutarnje zadovoljni! I sad to cijenim i primjenjujem. Dok sam nekad samo pitala za novce, i daj mi ovo, napravi mi ono..danas to nastojim činiti što je rijeđe moguće! Zašto bi novce uzaludno trošila na krpice i parfeme, na lude provode i isprazna ispijanja kava? To mi nema smisla. Jel itko ikad primjetio da sam u srednjoj nosila samo Calvin Klein i Gigli? Ne, a sigurna sam da i dan danas nitko ne zna za Giglija. Nitko to nije primjetio. Danas nosim stvari koje kupujem na merkatu (tržnici) i super mi je smiješno kad mi netko uleti : jel to Diesel, jel to Sisley, jel to bla.. zaista me tad dobro na smiju! Ipak, samo jednom godišnje si priuštim nešto skuplje od 500kn, rijeđe je to odjeća, češće dobre i kvalitetne cipele jer puno hodam i bicikliram...

No, nije sve u robi koju nosimo, jer ipak, ja možda i imam više nego neki al prema ostatku ljudi koji me okružuju izgledam kao klošar.

Ljudi se gledaju i kroz aute? Nažalost. Došao mi je S. Iz Ljubljane, prije mjesec dana, i ni pet ni šest, moje zrmane (sestrične) su ga pitale šta vozi? Ostao jadan paf i odgovori im kako ne vozi niš jer da mu nije potrebno u životu. Jadne, zgrozile se. Pita me tako S. : pa zar vi vidite samo aute? Reko mu, ljudi danas imaju aute a nemaju krov nad glavom i to je naše činjenično stanje! Prošetali smo se tad našim Lungomareom, proučio je malo te „gradske limene ljubimce“ i komentirao : pa šta će im to? Ja sam kupio biciklu od par soma € i vrijedi mi više nego neki auto! Boravim na zraku, ispunjava me, nadahnjuje, smiruje, ona je sve što sam mogao poželjeti! I kad prođem pored nekog i taj mi se smije, ma šta on zna šta ja imam! I istina je ljudi, S. uživa u svom životu na način na koji to danas ljudi ne shvaćaju! Samo neki dan se provozao 190km! Zavidim mu.



A da bi ovoj svojoj misli dala i neki dokaz kolko smo jadni..interpretirat ću neki članak iz Jutarnjeg pa ako je šta krivo interpretirano, ne zamjerite! Čitala sam neki dan da je u Splitu nađen jedan mladi bračni par sa malim dijetetom kako spavaju na plaži. Dobro da su ih našli, jer su tamo spavali danima, a dijete je zbog pomanjkanja higijene oboljelo! Ražalostila sam se nad člankom i čitala dalje..završili su u autu na plaži jer nisu imali kud. Materijalno ne stoje dobro, imaju niske plaće, a nisu više mogli živjeti sa starcima. Jaooooo! Jadni ljudi pomislih si. Al kad sam pročitala na kraju članka da je auto u kojem su spavali Škoda Octavija..rekoh..pa to nema smisla! Pa da sam u tako jadnoj situaciji da nemam za podstanarstvo, pa prodala bi auto i radije hodala nego živjela u autu!?! Jer kolko god ta Octavija bila stara..vrijedi sigurno par tisuća €..Ali ljudi i toga ima! Ljudi se prije odlučuju za auto nego za stan!?! Ne vidim gušt. Znam da ćete reći da je lako meni pričat jer da su krediti za stanove enormni i da si ljudi ne mogu to priuštit..al ne vidim smisla ako si mogu priuštiti kredit za auto i kupuju si krpice...

..sad ću prekinut post..da ne zaglibim u misli..

Kad i sve što je ljudsko, moral je promijenjiv,
relativan, zavisan od prilika,
sredine i vremena.
(J.Skerlić)

Podrav svima