kepacinusa

srijeda, 30.11.2005.

thanksgiving (u noci sa 29 na 30 novembar 05)

Alo!

Evo mene nazad iz San Diega, negdje je oko 12:51 AM, kako se vrijeme ovdje pise, ne mogu spavat, mozak mi luduje, pa ajde, da napunim dusu i iscrpim misli....
pitala je Antonija da li volim pisat kao hobby. Ma vraga, bas suprotno, nisam tip koji bi pisao dnevnik, probao sam doduse, ali prezaboravljiv, lijen, ili kako vec to zelite zvat... stovise, uvijek je cakula faca u facu vrijednija, ali toga mi valjda ovdje fali pa se sve prospe po tipkovnici...
ima ovdje jedan momak koji pise dnevnik svakodnevno, Anders, ali na svedskom je, ako se nekom prevodi, mogu vam nabavit...
bolje otic na cevape nego trosit vrijeme na kompu, istina, ali di ces ovdje nac cevape, Zoro?
dosao mi je cimer daniel iz vegasa prije par sati, pa mi prica kako je popusio 200 dolara u strip-clubu, sjebao ga prijatelj koji to ipak na kraju nije... striptizeta ga odvukla solo, veli on, nemam para za to platit, ali ona kaze, tvoj frend je rekao da ce platit, ajde onda, ako je to ovomu smijesno, neka plati...
nakon 3 plesa i 2 sise, veli ona njemu $200. what??? Ovaj frend veli da joj nije rekao nista da ce on platit, ona zove security, ako ne platite, bit ce sranja, zovu oni policiju (ipak je to legitimno zaradjen novac, kao da vam netko ne isplati placu za rad u autopraoni recimo.. dobru placu.) i morali ispustit komad kreditne kartice za to...
ja inace nisam isao u Vegas (Maja, si ti isla na kraju?), iako me je moj dobar frend Tim nagovarao valjda od treceg dana kad sam dosao ovamo, jer samo znao da nece bit bas ekipa za mene tamo... Where are you gonna go for Thanksgiving? Pitao je on, a moja zbunjena faca je odgovarala – what the fuck is thanksgiving??? On je vec par godina u USA, pa je naucio godisnju rutinu, kad su koji praznici kad se trose pare i to...
par njih je islo tamo s misijom zamijenit svu krv u tijelu alkoholom, sta cu im ja, uvjereni antialkoholicar, dosadjivao bih se slusajuci baljezgarije pijanih svedjana...
Vegas ce bit nekom drugom prilikom, iako ja mislim da ima vecih prioriteta za dozivit ovdje... a ima ih, bogami...
Ajde da vam objasnim taj Thanksgiving kako ga je meni ispricao moj frend Joe... taj praznik koji se slavi samo u Americi obiljezava dan kad su pilgrims (u prijevodu hodocasnici cini mi se) dosli u USA i krepavali od gladi i zime, pa su im Indijanci donijeli hrane ili ih pozvali na uzinu ili tako nesto... to je americka verzija, pilgrims su dosli, u bijelim kapuljacama, trazit Krista ili kogavec, normalna verzija je da je dosla ratna mornarica britanske krune i zapadnoeuropska olos... uglavnom festa, svi skupa pijanka i onda su ih pilgrims iz zahvalnosti odlucili sve pobit i i uzet sve sta imaju, ostavit im perje na glavi, 2 rezervata i 3 kazina. Kako je rekao moj docimer Jozo, da su imali imalo pameti, bili bi sve pobili na licu mjesta... morat cu malo istrazit te indijance, jer su stvarno zakon, intrigiraju neke stvari iz njihove kulture, npr. oni u svojem rijecniku nemaju rijec za „ja“, vec samo za „mi“, isto tako ne postoji indijanska rijec za „preljub“ i „kradju“ cini mi se... mislim, nemaju ni izraz za „televiziju“ vjerojatno, ali to hvala nasoj europskoj gamadi...

Ja sam za thanksgoving odlucio prihvatit poziv mog suigraca Jordana, Meksiko-Amera iz San Diega, pa otic dole par dana... njegovi su nas primili ko da smo im prvi rod, svabo i 2 svedjana su bili tamo 4 dana prije mene! Ma to su pravi ljudi, ti Meksosi njegovi, slicni nama, tako da meni uopce nije problem njih zajebavat, sve fore za Balkan koje mi padnu na pamet, samo prevedes na engleski i zamijenis nacije... iako sam se morao pazit dole, ipak sam bio gost tamo, da mi ne pobjegne neki bezobrazluk i zavrsim na cesti J
Njegovi me totalno podjecaju na moje, bilo ih je pun klinac familije iz LA na thanksgiving veceri... ubio sam se pirea, purice, prava hrana nakon dugo vremena...
Nisam stigao vidim puno san diega jer sam 4 dana bio bolestan-polubolestan, i sad me trgaju pluca i tek polako dolazim k sebi i obnavljam tkiva. Jebiga, shit happens.
Plan je bio okupat se u pacifiku koji je dole superhladan, ali da se kratko, ovdje na sjeveru kalifornije takve prilike nema do slijedeceg maja negdje valjda, kako vele...
Mogao bih opet kao i ove godine, kupanje za prvi maj, ko zna!
To mi je palo u vodu, ali bar sam bio 2 put vani... prvi put, dok smo se vozili dole auticem, Luke je inzistirao da odemo van u LA koji je usput, pa smo i otisli... neki club „Glam“ iloveglam.com u Irvineu, ajme, nikad u zivotu nisam vidio ljepsih zena nego tamo...
Istovremeno, nikad ni na ispraznijem i umjetnijem mjestu, ljudi tamo valjda misle da ih kamere prate u stopu, totalna umjetnjara, strasno... na cijelom putu nisam okinuo ni jednu sliku, ali ako Ricardo ima ponesto, uzet cu od njega...
Do dole ima nekih 8 sati voznje, a meni se pripisalo, ali gad Amerikanac nije htio stat do slijedeceg tankanja, morali smo pregovarat oko toga.. sjecam se prije 3 godine mi je djebo Brian iz waterparka rekao kako je the American way jesti i piti u autu (to nemres fulat, sva auta imaju umjesto mjenjaca drzac za casu, prostor za sranje iz fast fooda), cak i pisat u casu dok vozis. Rekoh, molim???? Nije ni ovaj puno sirih pogleda... pisaj u casu? Pa zar smo u ratu??? Mislim, ameri su stalno s nekim u ratu, ali nismo u Iraku, jebemumater.
A Meksos je da mi me vise prcao otvorio laptop i pustio pornic, stoka sadisticka, meni se pisa za umrijet...
Legao sam na zadnji sic, stavio slusalice i pokrio oci onom maskom za spavanje... da, to je jedan VELIKI novitet u mom zivotu, znate one maske s kojima svi glavni seratori u filmovima spavaju, vidja ih se u avionima (veli mi meksos da ih je on „dobio“ u Air Franceu, dobio, znam ja s kim pricam, dobio i kod nas ukljucuje torbu, strah i trcanje...)
Uglavnom, ja s tim spavam svaku vecer. To je najveci izum svih vremena, nikad nisam mogao spavat usred dana, eto i mojeg trenutka...
Negdje u zagrebu jos bice, sam prosuo i cepice za usi koji idu s tim u paketu, steta, jer ne bih morao trpit ovog stokanovica Nicklasa, svedjanina koji kad se napije ulijece svima u sobu i divlja... kod nas posebno, jer je moj cimer svedjanin... njega redovito istrese i ispljuska, meni se samo dere sa 12 milimetara udaljenosti, ne znam zasto mene ne dira...
Mozda je pijan, ali prije toga je uvijek svedjo, pa moguce da ima riguardo kako bi mi z uvega kraja Ucke rekli ili jednostavno misli da unatoc svim mojim filantropskim i pacifistickim crtama, sam ja ipak balkanac i da bi mogao dobit topli obrok iza uha...
Ja, posten covjek, komunista, nisam bas taj tip balkandzije, ali zna on u svedskoj dobro sta su balkanerosi... znao je sve psovke recimo prije nego sto sam ja poceo pricat... da, kad smo kod svedjana, ovdje su 3 mladica iz Malmea, tamo zive svi stranci, daleko najopasniji grad u Svedskoj, imaju klub koji se zove „Balkan“ cak, za njih je igrao i Ibrahimovic, jedan od te trojice je igrao protiv njega dok su bili klinci...
Oni su reprezentativni uzorak grada iz kojeg dolaze – otprije spominjani rumunjski madjar vladimir, arapski madjar zahid i cistokrvni svedjanin jon. Tako nesto je i populacija malmea valjda, trecina svedjana (valjda se jos pakiraju, pa nisu stigli odselit, ili jednostavno nemaju kome prodat stan, niko nece tamo zivit), trecina balkanaca, trecina iz ostatka svijeta...
Inace, svi oni su strasno ponosni na Ibrahimovica, ja ih stalno perem da je on nas, gle kako igra, bezobrazan, kako bi rekao Memo, „triba ti pistola da ga frmas“, kad je koji svedjanin mogao sve to s loptom, a gle nase... nisu znali da njegovo ime Zlatan znaci to sto znaci, ko da im se isus ukaza kad sam im to rekao...
Nego, sta sam bio pricao, di sam to bio dole... dakle, bili smo u tom glamu, onda 2 ispijanja caja, nesto sitno sopinga, u kinu (boze, nemojte gledat Jarhead, u konkurenciji za najgluplju tvorevinu svih vremena, zasad drugi na ljestvici, odmah iza covjeka)... u 1 ujutro mi se vracamo doma, a u petak je ta velika rasprodaja, najveca u godini... i u 1 ujutro je red ljudi za u Walmart, cekaju da se otvori i da razgrabe sve zivo... Walmart, ej, Walmart!!!! Ne znam kaj se imas bit u redu u 1 ujutro, tamo ionako imaju svega na milijune, nemres kupit pola toga u komadu, recimo prazan cd, nego odmah 50. ili deset DVD-RW-a, koji ce mi kurac toliko RW-a, ne znam jel oni znaju da su to oni koji se daju brisati i prziti ponovo...
Znate ono kako kod nas Bozic postaje bolesna komercijala, darovi i to sve, ovdje je takav svaki blagdana, a taj thanksgiving je kralj svih kraljeva, rekao mi je Jordan da se kupuju darovi za Bozic sad. A popusti su stvarno ogromni, u Old Navy je u outletu bio red za uci!!!! Udjes unutra, sve porazbacano, nema se vremena zadrzat samo u jednoj trgovini, ja sam cekao u redu za platit jedno pola sata.. nisam meksikanac... oni se ne bi patili s placanjem J
Ono sto je znacajno za juznu californiju je da je ona toplija, suncanija, lipca, bogatija, umjetnija i isfuranija istovremeno, i skroz je bilingualna... sve na spanjolskom i engleskom, skroz do Fresna, kako mi je rekao Mexos, to je iznad LA-a. Evo vama, purgerski gadovi, kad su u Istri predlozili da budemo dvojezicni, sve se uspanicili da cemo postat Californija. Idioti, pa necemo se vracat unazad... J
Zanimljivo, znamo svi da su svi ti gradovi spanjolskih imena, San Diego, Francisco, Ana, bilo kojeg sveca se sjetite (mozda nema Duje i Vlaha recimo), Los Angeles, ali to shvatis, utemeljeni su dok je bilo to meksicko, ali zasto se ulice u white trash cetvrtima zovu Calle Barcelona, Calle de las Coches necu shvatit tako brzo....
Bio sam i vani u Tijuani, koja se dole popularno naziva Ti-DZej.
Ja sam uvijek mislio da je Tijuana neko malo turisticko mjesto za Amere, da se dodju napit i kurvat za sitnije pare, ali kako mi je rekao stari Francisco, ima milijun ljudi i jos toliko koji pokusavaju uc u USA... inace, izmedju 2 drzave je ogromna ograda...
Ovi momci koji su bili sa mnom su vidjeli puno vise, Jordanov stari ima zubarsku ordinaciju tamo (za otvorit isto u USA treba imat posebne dozvole i skole, pa mu doktorska titula iz Mexica ne znaci dovoljno; ne da mu se ucit vise, veli, pa zivi kraj granice i svaki dan ide preko radit... vecina radi suprotno, zivi u Tijuani i radi u USA), pa ih je vodio okolo dok ja jos nisam dosao...
u Mexico mozes uc kad ti pukne, nema carine, policije, niti ne znas da si prosao granicu, jebestakvudrzavu... ali kako veli sam Mexos, ko bi tamo htio nesto svercat? Eventualno pobjec, to je piece of cake.
izasli smo tamo u high-class disco Tangaloo www.tangaloo.com u subotu navecer (kako znam da je high class? Jer je 20 dolara za upad, po Americi placas manje), na ulazu metal detector (to jos nisam vidio nigdje u discu), pretrazivanja, oduzimanja kamera i svega...
zene ljepse nego u USA (ne vise nego u Irvineu doduse), atmosfera ljudskija, opustenija, ali jebena mjuza cisti house, popizdio sam... ovi moji su uzeli posebni odjeljak u discu, i to tamo nije neka zabacena vip loza, vec prvi redovi do pozornice di je brdo securityja i konobari koji sluze samo tebe i trce, bas trce kad narucis nesto, ne kao metafora, doista trce... nije da je mene ta loza nesto impresionira, ali ovim pijancima je nesto znacilo da ne moraju sami tocit... ma preseravanja.
Na kraju sam ja uzeo kljuceve i vozio doma ogromni jeep automatic (to je cista glupost vozit) iz Tijuane... imao sam problema, jer od 2 amera koji su znali put, oba su bili super pijani i govorili da vozim u suprotnim smjerovima... onda smo isli na tacos u 3-4 ujutro, ajme ljutoce, popio sam cisternu vode nakon toga... ne znam koji je kurac ljudima, ali svaka, ali bas svaka nacija ove kuglice zemaljske misli da oni mogu popit najvise... mislim, shvatio sam ta infantilna opijanja tko ce vise, mi se u svemu moramo natjecat i dokazivat jedni drugima (ajme nesigurnosti u se), pa valjda i u tome, ali svi misle da su oni svjetski prvaci u tome... pogotovo Ameri, a ovaj Svabo (cija je poljska crta ipak vise radila tu vecer) je popio koliko ovaj amer i polumeksos skupa, oni i dalje misle da mogu popit ko deve...
Preko granice nazad nas nitko nis nije pitao, vidio je Amer pijane studose i mahnuo rukom...
Moje oko je zamijetilo klinca koji u 11 navecer zonglira lopticama stojeci na kanti na semaforu toliko tocno da zna kad se mijenjaju svijetla, pa ide na suprotnu stranu ulice, u borbi za bolji zivot, curi od 11-12 godina prodaje zvake u 3 ujutro ispred diska, redu ljudi na granici za u USA koji prodaju razne sitnice, u 4 ujutro, znajuci da bogata Americka mladez tad ide doma...
ajde, da zavrsim ovo sociolosko istrazivanje, mogao bih i ja na spavanje, sutra ima za se ucit, radit, pricat cu ostale zgode neki drugi put...
drugi tjedan, ne prije, ne ocekujte odgovore na mailove prebrzo, imam ispite u petak, ponedjeljak, utorak, nisam jos poceo nista, naravno.
Ali ne brinem ja, pa nemojte ni vi.
Ajaj svima
Hlapone

p.s. Cincor, ca si mi neke poruke ostavlja na skypevoicemailu? Cu te zvat sutra, cim osvane (meni, naravno).

- 11:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.11.2005.

Google Earth (11/21/05)

Evo, jos jedno cudo tehnologije...
Pratim sve iz satelita...
Ovo je slika zaljeva di ja zivim, di pise HNU, to je Holy Names University.
Druga slika je slika campusa, ono plavo je bazen, a tu di je tockica, to mi je soba. J
Ako vas interesuje, odite na earth.google.com, istalirajte si taj program, besplatno, sitno i jednostavno, nadjite si kucu i auto iz satelita...
Mo's mislit sta sve vojska moze sa njihovom tehnologijom, ako mi mozemo pogledat sve ovako blizu iz svemira.
Cool program, u svakom slucaju.

- 08:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

kulturni sokovi (11/21/05)

Ne znam da li se uopce tako kaze, kulturni, kulturalni, kulturoloski ili kakvi vec sokovi... barbarela ce me mozda tesko ozlijedit radi ovoga kad dodjem doma, ali to nije ni bitno, glavno da se mi kuzimo...
Brzo cu sredit slike, kojih ima mali milijun, pa mozda cak i veceras stavit na net, poslat cu link di se to moze pogledat...
Evo zasad samo jedne fotke, autoportret, pitura san si lase, i sad san biondo... onako, malo iz gluposti...
Kucna radinost, moja frizerka rocco obavila posao...
Zahvaljujem Ani na pismu (ma koliko infantilno ono bilo, kako bi rekla), kad sam ga dobio (jedno 10 dana je putovalo, Ana) hodao sam sa takvim osmjehom po hallu, da me svedjanin pitao koliko sam milijuna dobio na lutriji...
Kako rekoh, fudbal je gotov, bas ce mi falit to, dok smo igrali, prije tekme mjuza na razglasu, foo fighters – best of you, sviranje americke himne, sve ti adrenalid potece kroz tijelo ko bijesnom psu...a jebga
sad cijelo vrijeme visimo u teretani, igramo mali nogomet navecer, a danas smo cijeli dan bili na bazenu, suncali se... neuobicajeno je toplo za ovaj dio godine, pa koristimo dok traje...
Glavna zanimacija su bile moje kupace, speedos, vele oni, to nitko ovdje ne nosi, valjda imaju male pise, pa da se ne vidi moraju nosit hlacice....:-)
Stavio sam naslov – cultural shocks, moj najveci izazov u USA... ili najtezi problem, gledaj kako hoces, sve je stvar perspektive...
Uvijek sam mislio da su to glupe baljezgarije, kakvi kulturni sokovi, sire ceste, vece zgrade, veci auti, deblji ljudi, losija hrana, i to je to...
Kakve to ima veze s kulturom ljudi, onom unutrasnjom mislim...
Ali sad kad sam bas u biznisu s amerima, sudario se moj svijet i poimanje zivota s njihovim... kroz nogomet naravno...
Nisam to osjetio prije 3 godine, valjda jer sam zivio vecinom sa europljanima, ali eto, neka zivotna skola, nova...
Kroz nogomet velim, nije stvar njihovog neznanja taktike, nego ponasanja na terenu... ja sam imao tu (ne)srecu da su taman igraci koji igraju do mene na terenu i s kojima sam najvise u interakciji bili ameri...
Vec sam rekao da je ovo najindividualniji nogomet koji sam igrao, pa na to i mislim... imam momka kojeg apsolutno nije briga sto igra sebican nogomet, pazeci da se svidi treneru, ne brinuci da li ce ekipa patit radi toga ili ne... ima par takvih u ekipi, tako su odrasli, tako su naucili sve igrat, pa im se nema sta zamjerit, takva je kultura, drukcija od nase, individualnija...doma bi takav momak ili promijenio stil igre, ili zaboravio igrat nogomet, ali tu trener to ne vidi, ako akcija prodje po desnoj strani, kriv je desni bek ili vezni, ako prodje po lijevoj, kriv je lijevi...nije bitno sto je netko prije sjebao u sredini, pa ga je suigrac pokusao pokrit, to se ne vidi... radi takvog, ekipa pati, pricas s njim da mu objasnis da suigraci moraju trcat vise radi njega, da gubimo radi takve igre suprotne potrebama ekipe, ali lagani izgovor – coach told me to do that je uvijek viza... valjda smo i ispali ove godine prerano iz natjecanja, puno individualaca, nepostojeca ekipa (dobri smo si mi izvan terena, bez zamjerki, ali na terenu je sve pocivalo na temeljima trenerovih rijeci – you are competitors, you will constantly be evaluated)
I onda su svi iznenadjeni kako igramo zakurac, efekt sinergije je suprotan, negativan, 11 ljudi, zbrojeno - efekt 8, umjesto 14...
Meni je to bilo izvanredno cudno, i mislio sam da ovdje treneri nece znat puno o nogometu, ali da ce bar biti jaki na fizickoj pripremi i social skills, ali vraga... sve suprotno zdravoj pameti... bas sam pricao jucer s englezom, da slucajno zelim ostat ovdje kao trener, bio bih bog i batina, sad, kad jos uvijek nemam pojma ni o cemu, i jos uvijek postoji milijardu stvari ispred mene za naucit u nogometu...
Valjda je to normalno ovdje, na meni je bilo na pocetku – prilagodit se ili furat svoje...izazov, mozgao sam sa samim sobom sta i kako, probao se prilagodit i igrat kao i oni, odustao nakon 2 treninga, to jednostavno nije meni u krvi, taktika ionako postane automatizam, pa se kreces kako si naucio davno davno, prirodno reklo bi se u nogometu...
Dosao bih u gol sansu, asistirao suigracu da je gurne u prazan gol, to je bitnije bilo uvijek, da MI zabijemo, ne da se JA proslavim...
To je valjda ona klasicna – individualizam vs. kolektivizam... nema nista lose ni u jednom ni u drugom, ali nogomet igra 11 ljudi na terenu, nemres igrat za sebe, ne mareci za druge...
Da ne bih izgubio sebe, igrajuci nesto sto ja nisam, igrao sam onako kako znam, nekad je to izgledalo dobro izvana, nekad nije, ali najbitnije je bilo da sam ja znao sta, kako i zasto, zato sam i mogao gustat u svemu toliko... balkanac forever, valjda...
Imamo sastanak, trener kaze – ako bar nismo ujedinjeni kao ekipa, ajmo se bar pravit da jesmo....???!?!?!?!?! ne, ajmo vidit sta ne valjda i potrudit se da ju stvorimo, vec, ajmo se pravit.... i onda se izmisljaju neke igrice ekipne, svi iste stucne (to su one visoke carape koje mi fuzbalije nosimo) i majice obavezno, kao da ce nas to ucinit ekipom... smijesno, je nekad to izgledalo, nekad zalosno, meni je postalo sve super kad sam promijenio stav u – ma ko jebe njegove gluposti, kroz jedno uho unutra, kroz drugo van, misli sam za se, od ovog nemas sta naucit...
Prica on kako voli nogomet, uzbudljivo je, a godisnje moja mama pogleda 8 utakmica vise od njega. Uz 3 praseta u kopackama u kuci, pogleda Anita barem sve tekme repke + pokoji derbi. To je recimo 6, +2 derbija, osam. 8 vise od njega.
Moja ustvari najveca lekcija odavde je slijedeca – LJUDI. Sve je u ljudima. Imam plan ic na magisterij tu u USA i bit pomocni trener negdje kako bi mi oni to sve platili, a kod odluke definitivno ce najveci faktor bit – tko je trener. Ovom mom bih mogao bih pomocni samo u slucaju da ga ima policijsku zabranu prici terenu u radijusu od 500m.
Ali o tom potom, ima vremena za to...
Bio nam je i jedan od voditelja sportske organizacije NAIA (isto kao poznatija i veca NCAA), on je inace jako cijenjen, pricao sat vremena o sportskoj kulturi, champions of character (to je kao fifa fair play u nas) i te gluposti... valjda sam ja bio jedini koji je vecinu sto je ispricao smatrao a bunch of crap, ali nisam htio covjeka u godinama provocirati... jos bi si trenera navukao na vrat, on ga strasno cijeni...
Americka kultura je izrazito individualna, ali oni konstantno pricaju o team-spirit, community, i slicnim pizdarijama kao o svojim glavnim vrijednostima... a to je bas a bunch of crap... ovdje se mjeri sve sto odradis na tekmi, koliko imas golova, asistencija, minuta, dodavanja, bacenih auta, faula napravljenih i zaradjenih, sve da bi se istaknuo individualac, ono sto nije na papiru kao da ne postoji...
Jedan moj suigrac svedjanin je isao kod trenera da ga pita zasto ne igra (i ispred njega je igrao amer), dobio je odgovor – statistics – nisi dao gol, nemas asistencije, to sve govori o tebi... pa di to ima??? ikako onda ocekivat da ce se razvit team spirit i kolektivna igra, kad sve potenciras individualno...
I to je tako na razini lige, i u svakom sportu... odlicno igras obranu, ali sve se ocituje na „points“, golovima i direktnim asistencijama... ima to mozda neku tezinu ako si spica, ali sta je sa ostalih 10 igraca????
Jedan amer iz ekipe koji je dosao s drugog collegea mi je rekao da treneri ovdje u svakom sportu smatraju igrace njihovim vlasnistvom, mogu radit sta hoce kad ti daju stipendiju...
I onda ocekujes da ja pustim srce na terenu za tebe??? Morao bih bit idiot...

Sta se tice skole, neke stvari su se izmijenile, neki predmeti su bili pusiona, postali dobri, neki bili dobri, postali pusiona...
Zavolio sam engleski (bar satove, uvijek imamo zanimljive rasprave, ja i Indijac Saurabh uvijek imamo nesto da ubodemo sve amere, profa nas ne obozava previse, ali cijeni critical thinking i drukcije poglede na svijet), zamrzio fiziologiju koja se pretvorila u biokemiju, brdo gluposti, ali ajde, jos jedan test da prezivim, potrudim se dobit dobru ocjenu i dignem A. Bit ce boljih predmeta na proljece, to sigurno, tad ce skola bit n.1, totalno...
Ponekad bojkotiram predavanja, ako procjenim da su bezveze, kod nekih profa se to moze, neki pisu prisutnost, neki ne, klasicno balkansko ponasanje...ili jednostavno kao jedan iskusni student.
Okruzenje je naravno internacionalno, taj momak Saurabh koji inace igra kosarku (svasta, Indijac igra kosarku), Dzain iz Indije mi je neki dan rekao da u zivotu nije pojeo komad mesa. Nikad, to je u Indiji uobicajeno, vecina vegetarijanci, niti jaja ne jede. Nije mu lako ovdje bogami, za njega rade posebno neke stvari u kuhinji ponekad, ali ne bas uvijek... i sad je gotovo, izgubio je enzime za probavu cevapa i prsuta, ne znam da li se to moze vratit... nije da bi i on htio, duboko je to u njemu i to je isto ok... bas me zanima sta ce moj nono rec na ovo... :-)
Isto tako, iako je ovo skola sa katolickim porijeklom, na satu engleskog je pitala profa tko je katolik... od nas 20, samo je 1 momak digao ruku (i to nisam bio ja, moji pogledi na religiju su prilicno nekonzervativni), svi su neki baptist, protestant ili stajaznam...

Bio sam jucer na college football utakmici, San Jose State U. – New Mexico State U., sjedili smo ja i Meksikanac Ricardo 10 metara od suparnicke ekipe, slusali domace navijace kako ih provociraju i trgali se od smijeha... na opce cudjenje bilo je tamo jedno 200 ljudi, gostujucih navijaca, dosli su iz New Mexica (to je kao da kod nas dodju iz Turske ili tako odnekud, druga satna zona uglavnom), a ekipa im je katastrofa, 0 pobjeda, 8 poraza, sta bi bilo da su dobri...
Bio je i super derbi, Stanford – Berkeley, 80,000 ljudi na stadionu, svaka ulaznica najmanje 40-50 dolara, pa ti racunaj koji je to biznis...
Inace, taj college football se ovdje prenosi na svim kanalima, subotom mozes gledat od jutra do mraka jednu za drugom utakmice...
To je ogroman sport i biznis, nema veze sa amaterstvom, iako je svaki igrac na papiru amater...
Taj football je odlican sport meni, ali u snimci, 10 minuta, taman.
Jer je jucer tekma trajala 3 sata i 45 minuta, zadnjih 8 minuta na semaforu se razvuklo u 45 minuta sa svim tajmoutovima i prekidima igre... obje ekipe imaju 11 igraca na terenu, lupaju se ko divljaci, a sveukupno imaju oko 50-60 igraca sa sobom, defensive team, offensive team, special team i sta ja znam... ljudi tamo su raznih proporcija, vecinom stoke nad stokama, po 2 metra i 150 kila, 3 sloja slanine preko rebara, onda ima par normalnih sportasa sto se tice proporcija, ali su brzi ko rakete, pa par vrhunskih atleta, velikih i brzih...
Razni igraci imaju drukcije kopacke, svi su zamotani na nekom dijelu tijela, kao prevencija ozljedama... prvi put sam u zivotu vidio da ljudi imaju zavoj preko cijele kopacke i pola lista... treba nosit tu masu i zalet na tim zglobovima...
Bio sam na hokeju na ledu prosli tjedan, San Jose Sharks – Vancouver Canucks, 20.000 ljudi u dvorani, dobra tekma, sport koji volim, jos je NBA ostao od velikih 4, to cemo nesto organizirat ubrzo, kad dodje neka postena ekipa, jer ovi domaci Golden State Warriorsi su pusiona otkad ja pratim NBA, a to je bar jedno 10 godina...

Najvise se druzim sa strancima tu, Svicarac Toby (koji je sad u Las Vegasu, ja sam odbio poziv da ne bih bas sve novcane zalihe spizdio odmah... bit ce jos prilika) je jedan od onih koje nisam imao prilike spominjat, pravi momak... ima u ekipi nekih klanova, ja i englez tim smo si dobri sa svima, valjda jer nema sunarodnjaka za koje bi se drzali...
ali od Amera su najjaci ljudi moj docimer Joe, alternativac iz Oregona (oregonov sluzbeni nadimak je beaver state. Beaver state!!! Za one koji nisu odavdje, beaver doista je zivotinja, dabar, ali u zargonu beaver oznacava – picu), kao i 2 ludjaka iz sobe preko puta, odbojkasi iz San Diega, Kevin i Eric... Dvometras Kevin je za Halloween imao najoriginalniji kostim svih vremena – pelenu. Samo pelenu. Legenda.
Inace, Ameri ovdje su prilicno srdacni i ljubazni na pocetku, ali tesko je s njima razvit neko prijateljstvo (cast izuzecima), jer na prvu loptu sve fino i krasno, kako je to Mislav rekao, ali onda – zid. Prijateljstvo ovdje ima drukcije znacenje nego kod nas, ja bih rekao u prosjeku puno plice, puno plice...

Cast strancima i sve to, ali posebno veselje uvijek izazovu partizani.... na utakmici sa jednom losom ekipom, cujem ja da jednog momka zovu Ivan.... mrcina, gradjen kao vaterpolist, ne fuzbalija. Dobili smo jedno 12-2, otisao ja do momka, kad ono – burazer iz Srbije, kosarkas, ali igra nogomet tamo jer ima dio stipendije i za nogomet... svasta...
A kad su ovi iz Lindsey Wilsona gostovali kod nas, kaze mi Meksikanac – na rucku sam upoznao jednog Hrvata koji igra za njih. Odi tamo, odmah ces ga skuzit. Kazem ja, kako cu ga skuzit, reci kako covjek izgleda. Kaze on, znat ces kad udjes...
I udjem ja u nas restoran, nemres fulat zemljaka, Igor iz Bosne. Mozda zato jer su svi ostali igraci tamo bili crnci iz Afrike, ima ih jedno 20 u toj ekipi. :-)

Slijedeci mail ce bit o mojim avanturama u San Diegu i Tijuani, nesto preko granice... rekao mi je vaco da u meksiko mozes uc kad god ti pukne, nitko te nis ne pita, kakav pasos i papirologija... za nazad je druga prica...
Mexosa ovdje prije 300 godina kad je Kalifornija bila njihova, valjda je oce opet osvojit, bez oruzja... evo modernog vica ovih dana – zasto Meksikanci nemaju Olimpijsku ekipu? Jer svi koji znaju plivat, trcat i skakat su vec ovdje... :-)
Ajde, veseli ponedjeljak, ja gren spat.
I ako netko nadje di mogu pogledat ronaldinhove golove na internetu, neka javi.
Ovdje se utakmica svih utakmica, Real - Barcelona – ne prenosi na tv-u. Eto, dobio sam NHL, NBA svaki dan, ali nema fudbala. I nije neki deal, ali bolje ista nego nista.
Ajaj
k-pax

- 07:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 19.11.2005.

za muzeve (11/19/05)

Evo, da sam i ja ulovio malo vremena i napisem “koju rijec”…
Izvinjavam se svima kojima nisam odgovarao na mailove, guzva, guzva…
Kad nije guzva, onda si moram uzet frei da dodjem k sebi opet…
Sad gledam moj zadnji mail, sta sam to nabaljezgao i kad je to bilo.... davno bogami, 19.10., to je skoro misec dan!
Inace, stavio sam sve svoje mailove na blog, vama cu ih i dalje slat ovako mailom, ali recimo za mog zrmana kemala koji se tek ukljucio, sve ce ih naci tamo – kepacinusa.blog.hr
Rekle su mi katja i renata da samo baljezgam o fuzbalu, a sta ces, nesretnik sam od rodjenja, ovdje mi je to pola zivota.
Bilo.
Velim bilo, jer sezona je gotova i nema nista do druge godine. Meni je to jos uvijek nepojmljivo, igra se 3 mjeseca i poslije kud-koji-mili-moji ili kako vec ide ta komunisticka uzrecica... (sve sto je bilo prije '90 je meni komunisticko)...
Zanimljivo je kako sad svi fuzbalije za ruckom pricaju o necem drugom, nogomet nije vise u prvom planu, vec – di ces za thanksgiving, saznajes koje predmete ti suigraci uzimaju, zivotni planovi, koliko su pizdarija meksikanci ukrali.... :-)
Salim se, nisu ukrali nista (a i da jesu, ko da bi ja znao), ali kad god stignem ja sve latinose operem s nekom forom kako su latinosi lopovi... sve viceve sa srbima lopovima i crnogorcima lijencinama sam pretvorio u bili jednom hrvat, svedjanin i meksikanac...
Zanimljivo kako ti se promijene cak i vicevi, nemres vise ispricat nista sa mujo i haso.
Totalno me razveseli kad mogu sa poljskim-svabom nesto izgovorit na hrvatskom i da on to shvati... neki dan je on (gregor) bio bolestan, dao sam mu maxflu koji sam donio od doma, pita me on koji je glavni sastojak, paracetamol ili sta vec, ja sam ga probao cimnut procitavsi prvu liniju ispod „maxflu“ rekavsi – the main ingredient is „okus limuna“, evo tu pise.... on se pukao smijat, kaze, „ivane, mogao si bilo koga ovdje dic na tu foru, samo mene ne“.
Okus limuna se na poljskom kaze slicno ili isto, imamo takvih rijeci, kladim se da bih citajuci poljski shvatio podosta, kao sto je bilo i sa ceskom bracom prije 3 godine...
Dakle, daj da ja zaokruzim tu nogometnu pricu i bit ce dosta toga za ovu godinu...
Beskrajno mi je zao sta nema vise ni treninga ni utakmica, uzivao sam kao nikad u zivotu, u svakom treninga, unatoc trenerovim baljezgarijama, igrao samo za sebe, za svoj gust...
I igrao ko bijesan...
Mislim, nisam se ja promijenio ni mrvicu, vec 2 mjeseca odlicno igram, ali eto, toliko je trebalo mom treneru da prvi put porazgovara sa mnom...
Igrali smo brdo laganih utakmica pred kraj regularne sezone (raspon ekipa je nevjerojatan, od igraca koji komotno mogu bit profici, do ljudi koji doma ne bi ni pokusavali igrat rekreativno), u jednoj takvoj smo igrali s vojnicima, CSU Maritime, usao sam u igru, letio po terenu i u 10 minuta namjestio 5 zicera. Lijevi bek! To mi se u zivotu nije desilo... valjda zato jer je na toj strani veznjaka igrao amerikanac koji trci za trojicu, ali ne moze utrcat u prostor u pravo vrijeme pa da ga jebes... ja sam to obilato koristio, samo bih pokupio neku dugu loptu, odvukao je do linije i odigrao povratnu... mogao sam i zabit koji gol da sam bio sebican, ali tad to ne bih bio ja.... i onda, me treneri zovu do linije i kazu da vise ne idem u napad, da previse vodimo i sad igramo possession, kako bi nasa igra lijepo izgledala... i to mi priopce na nacin kao da sam nekog ubio... ali ajde...
10 minuta prije, kad sam ulazio, trener mi kao i inace kaze – go and have fun. Tako je on zapamtio hrvata, „croatian guy wants to have fun“ aludirajuci na moju recenicu s pocetka sezone da je nogomet prvo zajebancija, poslije sve ostalo... nema on pojma o cemu ja pricam, kako bi rekao fistric, on soccer dozivljava kao tezak fizicki posao... croatian guy did have fun, punih 10 minuta...
To meni jos nikako nije jasno, ljudi ovdje jednostavno ne razumiju igru, nasa 2 lijeva vezna igraju kao prvo toliko siroko, da vise nisu vezni, nego klasicna krila, ali ne znaju kad krenut, samo trce gore dole i onda kad se slucajno nadju u situaciji da centriraju – ne mogu pogodit sesnaesterac! Jedan od njih ce sad kad zavrsi faks ic na tryouts za bit kicker u onom njihovom footballu... on igra prvih 15 minuta, trci sve u sprintu ko navijen, ne ukrade ni jednu loptu niti natjera koga na pogresku, ne probije bok niti jednom i onda trazi zamjenu da uzme daha...veliki promet, nikakva zarade kaze se kod nas...Ali eto, obojica su bili seniors ove godine, to ovdje puno znaci, i onda igraju stalno...
2 dana prije cetvrtfinala playoffa (nakon regularne sezone igra se playoff za regional champions i onda dalje ides na nationals) neki bezvezan trening i veli mi svicarac toby – uzivaj, gledajuci ga (brazilca souzu) kako igra, ovo nam je mozda jedna od zadnjih prilika, cim izgubimo, nema vise treninga... kao da je znao, 20 minuta nakon toga, souza padne kao pokusen i iznesemo ga s terena dok se drzao za zadnju lozu... u slijedecoj akciji, sudare se 2 amera kao u sudaru iz njihovog footballa, jednom napuknu rebra... tako je to kad se igra bez faula... i mi na treningu redovito tako igramo, ozlijedi nam se jedan mladac, netko ga je pokosio i sjebao mu zglob, trener veli – we had a nice, hard practice today... ovo ce bit nepojmljivo svima koji su doma igrali nogomet, svaki trening mi obavezno moramo nosit kostobrane!!!!!
Naravno da to nikad u zivotu nisam dozivio, ali eto, ni prva ni zadnja takva...
Ja i hondurasanin smo pukli od smijeha jedan dan na treningu dok smo igrali na male, nasa ekipa je sve pregazila, pa smo gledali sa strane i komentirali kako nema faula... u tom trenu dok mi cakulamo o tome, dvojica se nadju u duelu, jedan napravi faul (ne svira se), pa drugi napravi faul (ne svira se), uleti treci u pomoc (ne svira se), jedan zavrsi na podu (nema faula), lupa se na sve strane i onda cujes zvizdaljku – handball!!!!! Od 6 faula koje smo vidjeli, trener svira ruku!!! Pitaj boga kako su svi ozlijedjeni onda, ja sam na pocetku sezone imao laganu ozljedu zgloba i od tada sam zamatao zglobove svaki trening. Svaki svaki trening, nas par tako, kod fizioterapeuta prije treninga da te sredi... bolje sprijecit nego lijecit...
Taj momak souza, nas daleko najjaci igrac, najbolji s kojim sam ikad igrao, drugu sezonu odlazi na drugi college, najbolji u nogometu u nasoj ligi, Lindsey Wilson, KY, nemre on vise trpit ovog naseg trenera i njegove gluposti... srecom, osposobili su ga za slijedecu tekmu, dao je 2 gola, eurogola (sad vise necu govorit eurogola, nego kako to vele u latinoamerici – golasso)
Nego, ta neka promjena u mom tretmanu u ekipi, ona se desila dan prije cetvrtfinala playoffa, trening kao i svaki drugi, trener mi dodje i nakon sto mi se 2 mjeseca nije obratio osim sa „croatian guy wants to have fun“, kaze mi da vec duze vrijeme uziva u mojoj igri i da sutra pocinjem utakmicu...
Koji majmun, mislim si ja, ekipu treba uigrat, da legnu jedni drugima, ne mijenjas to dan prije najvaznije utakmice sezone... i jos, da je barem izbacio iz ekipe nekog kog je trebao po misljenju svih prisutnih, vec je sve poremetio i trebao je ispast svedjanin koji je po meni nas najjaci veznjak... ajde, komplimenta, stvarno sam dobro igrao kad je on trebao na klupu... po meni kriva odluka, ali eto... i da, zadnji sam od 5 pucaca penala (jer ako igras nerijeseno u playoffu, lupaju se penali za prolaz dalje), valjde jer sam na treninzima sve tukao u raslje, dakle najodgovorniji, a do jucer nitko i nista...
Dodjemo mi na tekmu, ponovo rosade, ulijecu neki novi igraci, ja ipak na klupi, pa igrao pol sata, dobijemo lagano 3-0...
Slijedecu tekmu, polufinale, letimo u LA, profulamo 5 zicera, izgubimo 2-1 protiv ekipe koju bi dobili 7 od 10 puta, ali eto, to je nogomet i sezona je gotova... brzo i efikasno...
Sad se polako ima vremena za druge stvari, bio sam na hokeju na ledu 2 puta, UC Berkeley – USC (lose), prekjucer na NHL-u u San Joseu, sutra idemo gledat college football, stigao sam i bit bolestan dan-dva, ali proslo, izlasci i sve to ce doc na svoje laganini...
Drugi tjedan je thanks giving, jedan od onih blagdana koji postoje samo ovdje, pa sam odlucio umjesto las vegasa u southern californiju, san diego i preko malo u meksiko koji dan... promijenit klimu malo, bit cemo svabo, 2 sveda i ja ugosceni kod jednog suigraca par dana...
Ajde, pisat cu drugi mail o drugim dogodovstinama, sad idem spavat, tek sam nekako otjerao japanca iz sobe, on bi se raspravljao da argentina igra ljepse od brazila, bio je u argentini proslo ljeto, pa mu je argentinsko govno zlatno odjednom, :-)
ovaj mail je bio samo o nogometu, slijedeci ce bit primjereniji pametnijem spolu.
Ciao

- 08:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	studeni, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30