kepacinusa

subota, 22.10.2005.

lista $100 (10/19/05)

Evo, novi mail, da ga i ja napisem nakon nekog vremena…
U ritmu zivota jednog balkanca koji odolijeva naletima americkih obaveza, neke stvari se moraju zrtvovati…
U pocetku sam izgorio od svih silnih obaveza, naucio lekciju i sad laganini, onako kako meni pase…
Zahvaljujem na vasim mailovima I izvjestajima iz zivota, keep up the good job, nemrem poodgovarat, jebiga.

Trenutno sam u fazi trazenja karte za doma za bozic, mjesec dana poreckog zraka, tatine kuhinje, yellow ball lige (Benc, evo malo propagande za tebe) i mnogih vas…
Nabavio sam si neke internet programe i tv tuner da mogu pogledat malo europskog nogometa na kompu, malo da osvjezim oci i ne zaboravim kako se to radi...:-) ovdje to nitko ne gleda, ustvari – ne postoji na tv-u (osim nekim ekstra placenim satelitskim programima koje ja ne mogu ni vidit), tako da smo svi europljani pomalo gladni toga...
Bio je dosao lothar matthaus u ameriku igrat nogomet, otisao je nakon mjesec dana i rekao – Ameri ne kuze nogomet i gotovo.

Nogomet je i kod mene prica za sebe, ne samo da ga ovi ljudi ne kuze, oba trenera misle da su polubogovi jer su vidjeli shemu 4-4-2 u nekoj knjizi, jos mi se desavaju stvari koje u zivotu nisam dozivio, igram ekstremno malo… ispocetka sam bio ljut sto igraju ljudi koji nikako nemru igrat ispred mene, ali onda sam skuzio da se nemam sta zivcirat radi stvari na koje nemam utjecaj, pa sam prihvatio tu nepravdu kao gotovu stvar i odlucio da se necu zivcirat radi toga, vec spilat za sebe… i otad gustam. Svi me pitaju sta sam se posvadjao sa trenerom ili nesto, ali nisam, eto… ovdje se nije pametno posvadjat sa trenerom, pogotovo sa nasim, taj nema 3 ciste o fudbalu, I umjesto da nauci nesto od europljana I brazilaca, on svoje americke spike gura… nije da mora mene slusat, ali imamo momka koji je bio u juniorima barcelone, jednog koji je igrao za svedsku kadetsku repku pa su ga ozljede unistile, valjda oni “znaju ponesto”... taj momak souza je bio na sirem popisu brazilske repke do 18 valjda, u njegovoj sobi visi slika s ronaldinhom i luxemburgom, da hoce, sad bi mogao igrat za velike pare u europi...
Za jedan primjer, bio je svicarac doma 2 tjedna, vratio se, pita me “what happened to you? What is your injury?”, kazem ja, buraz, vjerovao ili ne, ja sam potpuno zdrav, odakle ti da sam ozlijedjen? „Well, when I heard who played, I figured you must be injured.“
Nije prvi put da sjedim na klupi, ali uvijek sam znao zasto je to tako, igrao je netko bolji ispred mene, sad je druga prica…
Isao na razgovor s njim, da vidim koji mu je kurac, kad ono – veli mi – papiri ti nisu rijeseni i nisi registriran… fucking unbelieveable, tu sam 2 mjeseca I sad mi velis da treba rijesit papire???
Ne znam zasto to prije nije rijeseno, meksikancu je to sve jasno ko dan (“he doesn’t like you, and that’s it. You don’t know how bastard he can be…), eto…. On je lani bio zrtvovan jer je branio jedan losi amer koji je bio frend s pomocnim...
Sad sam to rijesio, ali i dalje ne racunam na nista, odigrao sam prve minute, imao i jednu ili 2 asistencije protiv neke bezvezne ekipe, jedne od rijetkih minuta, sezona traje jos 10-20 dana i to je to za ovu godinu...
Nisam ja jedini na ledu, momak iz pomlatka herthe berlin je u slicnom polozaju, jedan svedjo isto, igraju neki „domaci“ decki... mi smo poprilicno skupi, svi na stipendijama, ali eto – valjda si ovi to mogu priustit...
Smijesno je nama to pomalo gledat, ali bolje da je smijesno nego da placemo...
Da ne planiram diplomirat ovdje slijedecu jesen, vjerojatno bih presao na neki drugi college, bez puno mozganja...
Ali dobro, ima zivota i van terena, bit ce vise vremena za druge stvari... mozda se bacim u suce, dobra para, a ovdje bi nas najlosiji sudac bio bog, jer kad dodju neki likovi na teren, to nije za vjerovat... ti ljudi naravno nikad u zivotu nisu ni igrali fudbal, niti ga gledali na tv svaki tjedan, pa im nije ni zamjerit... a kod nas suce potrgaju na terenu, ovdje ti nitko ne smije ni pisnut nesto ruzno, progovori su prava rijetkost od igraca, odmah zutaka za to dobijes...
Sistem bodovanja je ovdje (jos) jedno svjetsko cudo, nema ono pobjeda 3 boda, nerijeseno 1, poraz 0. ma kakvi, ovdje ako pobijedis gleda se s koliko si golova razlike dobio, koga si to dobio, da li je to A, B, C ekipa, tako da mi sa skorom 5 pobjeda, 6 poraza, 2 nerijesene imamo taj Longo kako se zove 12. u Americi. Igrali smo s nekoliko najjacih ekipa, izgubili sa 1 razlike od njih, to je brdo bodova za nas...
Trener to ima u malom prstu...bar nesto.
Mislim, on veli – we know the system, so you don't have to worry, 10 coaches get it, the others don't.... jebote, svatko ko pogleda taj sustav odmah ti je sve jasno, ali eto, neka mu je bar neka stvar da moze rec da zna...
U utakmici mozes vrsit izmjena koliko hoces, igraci mogu ulazit i izlazit, tako da je nasa praksa da svakih 15 minuta izvadi 2 krila i ubaci 2 druga (ko fol, oni najvise trce)... nije njemu jasno da nije sve u trcanju i da ti treba vremena da udjes u utakmicu, osjetis igru, teren...
Ustvari, u zivotu nisam igrao individualniji nogomet, koji direktno odrazava njihovo poimanje zivota, svako za sebe... a znalo se desit ko klinac da sam igrao na nekim selekcijama istre, s ljudima koje nikad u zivotu nisam vidio, pa igras ko ekipa, ali ovo...
Rijeci a la community, teamwork i slicno u ovom okruzenju su fancy words, puno price nizasto. Ajde, bar to ameri priznaju, na social psychology pricamo cesto o drugim kulturama...

2 tema zanimljiva muskom dijelu auditorija, a svi pitate – zene – nema nista posebno za ispricat. Aaaaaaaaaaaaaaaah, veliko razocaranja za sve koji su pitali, kao npr. legendarni Bile u njegovom klasicnom stilu („dobro Kepac, sve je to lijepo i krasno sta ti piskaras, ali di su pice?“) a gentleman never talks. Haha
Da in general nisu lijepe ko nase maca-do zene, necu otkrit nista posebno ako to kazem.
Ovdje sam puno puta bio vani za moje pojmove vecernjih izlazaka (da, ponekad se i meni cinilo da zivim samostanski), jedno 5-6 puta u 2 mjeseca, sve to u vrijeme super obaveza i nogometne sezone, tako da je mnogo... sta ce tek bit van sezone...
Kako mi je puna kapa ove hip-hop muzike, prijedlog svicarca da idemo u coutry bar mi je sjeo ko budali samar...
Da, kad smo kod te muzike, puno vas bi ovdje uzivalo u hip-hopu i tim pizdarijama, samo to se slusa, pogotovo ovi momci iz LA-a, njima je to ono – ko Elio Pisak doma. J
Dozivljavaju je ko svoju, iako su ti momci iz LA – jedan iz Hondurasa, drugi iz Salvadora na green card.
Cak i moj trener zna sve rijeci iz Hollabackgirl, neki dan je pjevao do treninga di se vozimo... uvijek jedne te iste pjesme u kombijima za trening, u teretani, po domu, 10 njih ukrug, katastrofa...
I rekoh ja, idemo u kantri bar – saddle rack se zove. Fenomenalno.
Unutra brdo ljudi sa kaubojskim sesirima, apsolutno svi u jeansu, apsolutno svi bijelci, klasican redneck bar.
Velim bar, vraga bar, velika sala sa pozornicom, mozes unutra sleper 2 puta okrenut (ovo je bilo za tebe, Rito)...
U jednom kutu electric bull, u drugom „domaca“ spiza, ogromna pozornica, ziva muzika u kojoj se mijesa svega pomalo, od AC-DC-ja do Hollaback girl (milijun cura se popne na tu pozornicu pa pjeva sa starom rokericom za mikrofonom), pa sentisi di jednostavno pleses s bilo kim (onako kako su to nasi starci prepricavali, ples u Jugoslaviji), jedan starac koji cijelu vecer ko nadrogiran skakuce (ne bih se zacudio da je nafiksan, u tim godinama inace se drzis za ledja, ne za necije ruke i densas) sa svim naljepsim curama u baru (taj je stvarno izbirljiv)... svicarac michel je posebno zadovoljan tim mjestom, pa smo isli opet drugu subotu, u prosjeku puno ljepse cure nego na common mjestima...
Atmosfera vrlo pitoma, imaju izbacivace koje vidis usred podija kako sa krpom brisu pod jer je netko nesto slucajno prolio (nedajboze ono nase, lupni casom o pod i te pizdarije)... kod nas su izbacivaci redom mrcine, ovdje smo nas cetvorica inace miroljubivih nejakih fuzbalija mogli ih potuc sve da smo htjeli. Tako veliki su bili.
Naravno, to je redneck country bar u californiji, pretpostavljam da negdje na midwestu na takvim mjestima hodaju u bijelim plahtama i vjesaju nekog crnca i onda svi odu na jutarnju misu u 6. J
To je stvarno fascinantno u ovoj zemlji, ima apsolutno svega i svacega, najnapredniji fakulteti na svijetu do najveceg ljudskog sljama, super velikih gradova i fenomenalnih prirodnih ljepota... kad sam koraknuo u taj bar sve mi je to proslo kroz glavu, cudo nevidjeno...

Neki dan sam prvi put u zivotu gledao cure kako igraju nogomet. Cure kako igraju nogomet, moram si to jos jednom izgovorit, neprirodne rijeci skupa. Ovjde puno vise cura igra nogomet nego momaka, koliko znam, zenski nogomet je puno razvijeniji i u taktickom smislu nego muski, ne znam odakle sve to, ali bit ce radi para.
Nogomet je uvijek bio muski hram, pa je meni cudno vidjet cure s kopackama, ali eto – tu sam da ne budem vise narrow-minded.
Iznio je drugi svico toby teoriju relativnosti vezanu uz zenski nogomet... 1 sat s curom koju volis – kao 1 minuta, 1 minuta zenskog nogometa – kao sat vremena.
Meni nije bilo toliko tragicno, cak sam bio iznenadjen kako igra polumeksikanka Rocio, poznatija kao Rocco i moja frizerka.

Vrijeme je ovdje neko cudno, navodno ljetno sad, jer je fino toplo, imam 3 para japanki koje nosim stalno, kad sam dosao usred 8.mjeseca je bila maglustina ujutro, sad sve fino bistro... kisa je padala 2 puta, jednom punih 15 minuta, drugi put nesto preko noci i to je bilo to. Northern california, sta ces.

Bio je potres jednu noc, 3 i nesto po rihteru, sitno, sve se treslo, ja sam se probudio, okrenuo na drugu stranu i nastavio dzonjat... ujutro sam mislio da sam to sanjao, ali onda sam na dorucku cuo da nije bilo samo kod mene... J tu ocekuju u slijedecih 20 godina jedan ogroman potres koji bi trebao razvalit pol zaljeva, svi koji su bili sa mnom u grupi na scenariju 2010 ce se sad nasmijat – mi smo „predvidjeli“ potapljanje cijele te silicijske doline (od san josea do tu gore, dok se vozis na neku utakmicu ili van svako toliko naletis na headquarters neke ogromne multinacionalke iz tehnoteritorija) u nasem scenariju, onako iz zajebancije, kad ono....

Jedno vrijeme je bila opca panika na faksu, jer je neku curu napao „nepoznat frajer“, usred bijela dana joj je zatuka 2 zlepe, zvao na telefon cure iz odbojkaske ekipe i takve pizdarije, pa su se svi prepali, jos kako Ameri sve to pretjeraju... cure naravno, pa smo ih mi pratili okolo, svi su bili u stanju pripravnosti, sad koliko cujem je puno price nizasto, cini se da je to ova jedna cura izmislila, jer se nije ni vratila s Havaja amo... ah, psihopata na svakom koraku, ne znas je li ona ili stvarno ima taj neki pacijent...

Svako toliko imamo neki festival tu na faksu, pa razni studosi izvode razne plesove, imamo klub Havajcana, oni imaju svoje tradicionalne, Indijske, Indijanske, crnci repaju, rucak na zraku, suncu i mjuza, uvijek gust. I to se studosi sami jave, sumnjam da bi kod nas to upalilo na volonterskoj bazi...

Tamo svatko moze prodavat hranu ili pice, pa je jedna cura prodavala – baklavu!

Baklavu!!!

Pitam ju ja di je to nabavila, trader joe's to dila, i pocne ona meni kako je to greek kolac, zove se baklava (oni kazu sa naglaskom na va) i bla bla... rekoh, zeno, kome si ti nasla pricat sta je baklava...
Iako ja nisam neki fan tog kolaca, zgrabio sam priliku za malo balkana... i onda sam je poveo sa mnom i rekao da prati jedan psiho-socioloski fenomen – kako ce turcin bora reagirat kad vidi pladanj... kao da je vidio lice Muhamedovo na tom pijatu...

Jedna moja susjeda je plesala indijanski ples sa krugovima, sad je se bojim jos vise... bojao sam je se od trenutka kad je u 9 ujutro stavila cizme i uniformu i isla koznakud deruci se na mene „put some clothes on“, a ja jos krmeljavih ociju isao kroz hodnik do wc-a... daj oladi, bila je u iraku godinu dana, pa se valjda jos nije aklimatizirala na normalan svijet... a volio bih popricat s njom da cujem kako to jedan vojnik razmislja, ali je jebeno antipaticna. Bar zasad.
Ja sam postao poznat kao covjek koji najvise jede na campusu (a ovo jer Amerika, e!), unatoc tome sta je hrana sve losija i losija... svim studosima, na znanje, nedajte da se SC privatizira, ovjde to radi privatna kompanija, a zna se sto je biznis...
Ono sto je jos abnormalno svim Amerima je moje namigivanje – ono, kad prolazis kraj nekog, pozdravis, ali nekad sam lijen i onda samo namignem... kad sam to prvi put napravio, svi su umrli od smijeha...
Ono, sjedili su za stolom i zvali me samo da im namignem...rekli su mi da je to gay fora i da to ne radim. Ma ko vas jebe, nisam se dao i sad je to moj zastitni znak, iskljucivo ja to radim.... cudna nacija...
Druga stvar za koju me cesto opominju je setkaranje polugol po katu (nekad puno normalnije nego ona zenturaca iz vojske), ono kao doma... ovdje nema odvojenih muskih i zenskih katova, domova ili ne znam cega.
Rekoh, pa nisam gol, da smo na bazenu (a imamo bazen na faksu i cesto se tamo brckamo, ja znam otic plivat i recimo u 10-11 navecer, grijan je) ne bih bio nista vise pokriven... ali ovdje nitko ne nosi one kupace ko kod nas, samo i iskljucivo hlacice za kupanje, inace si freak nad freakovima. Ja sam stranac, briga me.
A sta se tice onog mog nadimka – Pee-wee, pitao sam fizioterapeutkinju sta im to znaci, po cemu je taj pee-wee herman poznat. Veli ona, uhapsen je jer je drkao u kinu.
Super, slijedeci dobar film koji izadje, zna se sto mi je ciniti. J
Tu svi imamo nadimaka, ja sam pi-ui, croatia, iuan (tako me zove japanac), ajvan i sta sve ne...
Taj japanac je bio 3 mjeseca u argentini, pa se ufurava da prica spanjolski, a nemre ni engleski posteno, svako toliko izbaci nesto novo, svabu gregora zove „alemania“, a brazilca wilsona – negro. Iz ocitih razloga, ali ovo je amerika, tu je to osjetljivo podrucje, kad smo mi to culi na utakmici nismo mogli doc k sebi...

Moram zahvaliti velicanstvenom Zoricevicu koji mi je omogucio gledanje tekme Hrvatska-Svedska na kompu, sad imam materijala da perem ove Svedjane godinu dana (njih je jedno 10 tu). Kad sam prvi put cuo rezultat, malo sam ih prckao, Vladi se ubrzo razestio, ali morao je sutit i trpit... pukao je kad mu je jedan Amer nesto rekao i izderao se ono sta svaki europljanin tu misli – shut up you americans, you don't know shit about soccer. Potrgali smo se od smijeha kad je drugi svedjanin nicklas rekao – shut up you americans, you don't even know what croatia is.... i opet istina...
Taj vlado, sad se jedan drugom obracamo sa „pusi“, kratica od „pusi kurac“, valjda nasa psovka koju on najvise voli izgovorit, nisam ga ja naucio, casna pionirska, ako lazem ne volim tita.
Doma inace psujem ko kocijas, ali ovdje ama bas nista, cak i kad fulam nesto na terenu se sve svede na fuck ili tako nesto, pitaj boga zasto...
Ma desavaju mi se i druge cudne stvari – dijelovi kose (zalisci) su mi sada pomalo plavi, valjda to kalifornijsko sunce... nije mi samo jasno zasto samo ti zalisci, ne i ostalo...
Povremeno me ulovi neka balkanska pjesma i onda sam npr neki dan cijeli jebeni dan slusao – Lepu Brenu.
Imam 5 pjesama od burazera, i svih 5 se je vrtilo koznakolikoputa. Sanse da doma odslusam 2 Brenine pjesme za redom su recimo iste kao da dobijem na lotu.

4 puta zaredom.

ali eto – tako moj duh reagira na sve ovo oko mene...

tutor sam iz matematike, i trebam mnogo mnogo mnogo stpljenja za ucit neke ljude, jedan mi je rekao – „imam feeling da bi me najradje zviznuo“. Totalno bi, pogotovo kad se ne trudis razmisljat. Ponekad moram ic u rikverc i ucit ih neke fundamente, nije meni problem, satnica ide, ali svaki put se zaprepastim jer se kod nas to gradivo radi recimo u 1.srednje, nekad i iz osnovne..... Taj momak je i na listi svicarca michela od $100. on veli da bi dao $100 da mu moze zatuc jenu saku u glavu bez nekih posljedica (sudskih, skolskih i tog...), a najvisu cijenu je postigao nas pomocni trener. Najarogantija osoba u radijusu od 3 kilometra, kud god ode.
Isto na toj listi je momak kojeg zovemo ronaldo. Zasto bi nekog polufrancuza zvali ronaldo? Jer je napadac i debeljuco, samo su 2 takva na svijetu, ronaldo i gerard. A taj nikako da ga prestane srat. Prvo je ustvrio da je Kanada drzava od kurca jer – there are no beaches.
A neki dan na rucku je ustrajao na tvrdnji kako hrvatska ima jednu od najboljih nogometnih ekipa od bivsih zemalja SSSR-a.
Meksikanac Ricardo se je digao sa stola umiruci od smijeha i rekao mu da usuti momentalno jer prica gluposti, ja sam mu smireno priopcio da se vise ne upusta u takve rasprave s nama, jer da to nisam slucajno bio ja, uvjereni pacifist i filantrop, vec recimo netko od ljudi s ove liste, bio bi dobio jedan topli obrok iza uha za takvu recenicu...
Bio je jedan „amerikanac“ Beto (Alberto Vega, stoga navodnici) za stolom, ali on je pametno sutio, ne zna, ne zna, sve ok, naucio sam to ovdje, niti ne ocekujem od ljudi da znaju di je i sta je Hrvatska, cijenim kad pitaju, ali ovaj se je mnogo bahatio, pa ga sad isprdavamo do besvijesti... sad shvacate zasto ga je svicarac stavio na listu 100, zasluzeno.

ajde, da ne pisem ovo do prekjutra, triba ic spat, poslat cu i koju sliku u drugom mailu, iz san francisca di smo bili prosli vikend.
Ciaoste
Hlaps s drugog kraja globa

- 05:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

drukcije (10/02/05)

Lipi moji, eto

Nisam pisa vec neko vrijeme, ja bih rekao prosli tjedan, ali cini mi se da je blize 3…
Tako brzo vrijeme ide, cini mi se da sam jucer dosao, a tu san „vec“ misec i po, cini mi se da sam zvao doma neki dan, a ustvari je prije 2 vikenda...
Malo me ta vremenska zajebava, svaki put kad imam zeita za nazvat, doma svi spidu, i aj bok. Cekaj drugi dan.

Drzao sam onu prezentaciju o hrvackoj, doista sam dosao u hrvackom dresu i kravati, pokazao im di smo to, malo povijesti, kralj tomislav, nikola tesla (ste znali da tesla ima statuu na slapovima niagare? Ja sam otkrio kad sam slucajno nabasao na njega prije 3 leta), i naravno sportasi.
Eto jedne ideje kako unaprijedit nasu drzavu – ukinut sve nase ambasade u svijetu, i sve te pare gurnut u razvoj sporta.
Zasto?
Zato jer su ameri znali samo sportase (a kog bi drugog ustvari?), jer sam tu upoznao 5 japanaca, kad sam rekao da sam iz hrvatske, onako, uzeli su daha i rekli – aaaaah, MIRRRRRRRRKO! Eto, to je to, maher filipovic. Tko od vas zna tko je hrvatski ambasador u Japanu? Imamo li ga uopce? Mirrrrrrrrko! Njega svi znaju, odmah respect, Japanka cak misli da je on prezgodan. Svasta. Covjek je car, svaka cast, ali prezgodan. Ma...
Japanci by the way imaju ogromnih teskoca u izgovaranju slova r, pa ga zato tako naglase, da bi ga uopce mogli izgovorit. Moj suigrac Ono veli da hoce igrat „plofesional soccer“, a Amera koji se zove Laureate (po vuku – Lorije) zove Golije. Ako ste gledali „team america“, kao Kim Jong Il, tako prica Ono.
Inace, njega svi smatraju priglupim, ali meni je momak pravi mozak, on odmah prodre u bit stvari, s njim uvijek cakulam kad idemo na utakmice, kako je u Japanu, kako je kod nas...
Dakle, kad postanem predsjednik, ukinut cu sve ambasade i sve dat u sport. Vize nece trebat, nas ionako nitko od terorista nece napast, kad mi nikog ne tlacimo. Sa Srbima se moramo pomirit iovako ionako, pa sta prije to bolje. Cuo sam da su nas pokrali na EP-u u Srbiji, Turcin je bio mnogo tuzan jer su europski prvaci opet – Grci.

Prekjucer sam na sat usetao sa paninom (bilo je ili to ili jest rucak histericno brzo, svi koji ste ikad bili sa mnom za stolom znate da ovo drugo prakticki ne postoji), pitao profu – julia, do you mind if i eat it here? Not at all.
Zamislite da sam na 1.godini pocela ekonomije dosao Polovini i pitao ga – Sveto (Svetislav od milja), majstore, mogu ja ovo smazat dok TI crtas po ploci? Dobio bih zabranu ulaska na efzg do kraja zivota.

Ovdje je toliko stvari drukcije. Ni glupo ni cudno, jer sve ima svoj razlog. Jednostavno drukcije. Sigurno je nekima od vas sve ovo znano, ali ko vas sisa, ovo je pisano prije svega za moje doma.
Hvala Mislavu da mi je otkrio tajnu „carpoola“, rekoh, ima tu sve svoju logiku, ali kome se da razmisljat...:-)
Obozavam return policy. Kupio sam krivu lampu u Ikei, otisao nazad, vratio, dobio sve u pare. Kupio knjige preko neta, ne trebaju mi, vratio, dobio pare nazad.
Mozes kupit tv, gledat 89 dana i onda vratit nazad i vrate ti pare ako je sve normalno. Zamisli to kod nas? Sve prodavaonice bi se automatski pretvorile u rent-a-nesto.
Takva je kultura tu da to moze palit.
Ima tu jedna cura koja igra nogomet za nase, i veli da mora popit svoj medicine. Pitam ja da mi objasni sta joj je – neki focus disorder. Sta to znaci? Znaci da se nemre koncentrirat na satu i imala je lose ocjene u srednjoj. Ako si to kod nas, onda si jednostavno glup!!!! I caos!
i tad su joj to dijagnosticirali taj poremecaj mozga ili cega vec, pije tablete povremeno i taj dan je ostra uma, odtad je odlikas.

Valjda jer sam u okolini toliko drukcijoj od bilo koje dosadasnje, poceo sam sebe dozivljavat totalno drugacije.
Doma sam atipican balkanac, odgovoran, efikasan, onako zapadnjacki orijentiran, takav mi je i stil igre bio, sve.
ovdje prvo prepoznajem sve svoje balkanske kvalitete i „kvalitete“, kad sam okruzen amerima, svedjanima, brazilcima, japancima... ja sam npr. jedini koji jede polako (i doma, mo's mislit ovdje kako to izgleda), bez zurbe, kad jedem, jedem, redovito nam navecer ugase svijetla za vecerom, kao znak da se gubimo vec jednom iz menze... tu mi se najcesce pridruzuje meksikanac ricardo i jos ponetko, mi cakulamo, ono, prave sieste. Ma di ces, buraz... relax.
Na pocetku smo imali milijun sastanaka sa treneroma, na jednom od njih smo trebali kao dogovorit se sto cemo mi to kao ekipa radit, sta su nam ciljevi, kako se moramo ponasat. I sve idu neke fraze, nimalo lose, ali fraze –work-ethics (jebomepas ako sam skuzio sta je Kamron mislio pod tim), integrity, bla bla. I cekam ja cijeli popis, ali nitko ziv da veli da mi prvo moramo gustat u fudbalu. Pa to velim ja, fun, fun, fun, tek tad mores igrat dobro. I to postane sprdacina, veli trener – the Croatian guy wants to have fun. I onda trcimo supersetove. Brdo pritiska, mentalitet je you gotta win, pod svaku cijenu, bilo kako. I ubije nam to pola ekipe, treninzi svi napeti, ozlijedjujemo jedni druge, nema gustanja, ugusio nas. I sad je treneru palo na pamet da je ubio atmosferu i idemo na teren sa – let's go and have fun. Konacno nakon mjesec i po je bio jedan trening ciste zajebancije, kakav je doma bar 1 tjedno.
Di si bio kad je grmilo...

Moji se doma nesto zale jer stari kuha, meni kuhaju Meksikanac Arturo (s njim pricam – vjerovali ili ne – spanjolski!), Filipinac Freddy i Kinez Wen. Dajem 50 dolara za jednu Draganovu manestru.
Znate ono kako se doma svi cude sta nam je dijaspora uvijek jebeno nacionalisticki nastrojena? To je totalno normalna stvar, da sad dodjem doma i da su izbori, glasovo(!) bih za bilo koga iz ekstremne desnice, sve hrvacko je najbolje, bez daljnjeg, tu uopce nema dvojbe. Haha. Totalni mi je gust slusat domacice a la Skoru i to, ili E moj druze beogradski recimo sad. I onda pocnem pjevat, pa moj cimer ponavlja... kad sam vec kod njega, Daniel iz Svedske, momak za 10, svaku vecer odemo spavat oko ponoci, pa pricamo do 1. sva sreca da se nikad ne dizem prije 9.

Neki dan mi je pukao film i odlucio sam – u drugom semestru, uzet cu spanjolski! Talijanski znam, to je blisko, Mexicanac me uci svemu. Kap koja je prelila casu je tetka koja cisti hodnike. Ja ju svako jutro fino pozdravim „good morning“, ona meni „ola“, mislio sam ja da zena iz jednostavnosti ili simpaticnosti te rijeci kaze ola, pa je tako i ja pozdravljam. I neki dan pitam ja nju da mi posudi usisavac (sumnjam da ju je to ikad netko pitao) da usisam po sobi, a ona mi veli – no hablo ingles. Sta?????!!!! Ma nisam mogao doc k sebi, ajde da radi u nekoj meksickoj cetvrti, ali jebemu sunce... i tako ja njoj objasnim rukama i nogama u kojoj sam sobi, da mi da usisavac, dragocjeno je znanje talijanskog ovdje... odmah mi je postalo jasno zasto i ostali koji rade na faksu ne odgovaraju nicim osim osmjehom kad im kazes „kako uvijek nesto rade“...
da sam bar gledao sapunice doma, znao bi portugalski i spanjolski, ali eto – imam popravni.

Bio je neki party za sve koji su dobili stipendije na faksu, ima nas tu iz 15-20 americkih drzava i 41 strane zemlje. Prezirem te slavljenicke ceremonijicee i hvalisanja, svakog su prozivali poimence (za cudo bozje, prezime su mi izgovorili tocno, ko kad mi ga buraz izrecitira policajcu za legitimaciju u 2 ujutro, recimo), ali morao sam ispostovat ljude kad su mi dali pare... ja sam jedini fuzbalija koji ima i tu najvecu akademsku stipendiju, uz sportsku.
Uglavnom, danas sam pricao sa svojim nonom i nonom (za vas „zgor Ucke“, to su vam djed i baka), moj nono je bio preokupiran s kim ja to pricam hrvacki. S nikim. Psujemo si matere na hrvatskom (ja naravno na svim drugim jezicima) za vrijeme rucka preko stola, jer to znaju svi i svima je to jako zabavno (nema do psovki iz drugih jezika, izgovoris ih i imas feeling kao da si pokorio cijelu naciju ciju si psovku upravo izgovorio), ali jedini sam Balkanac u blizini, najblizi su mi Turcin, Svico i Svabo.
Ali definitivno mi je po mentalitetu najblizi „nas“ rumunjsko (tata)-madjarski (mama) svedjanin (prebivaliste), zvani Vladimir. Uzasno ga zivcira sto ga ja zovem Vlado (svi ga zovu Vladi), ali ko ga jebe. J taj mi je legenda, mi se samo pogledamo, odmah znam da isto mislimo, zivi on gore u hladnoj zemlji svediji, ali mentalitet je nas, domaci. Imamo mi slobodan dan, pa odemo na trening u teretanu, imamo i dvoranu, pa mi veli Amer – ajmo sprinteve, utrkivat se. Nevoljko pristah i mislim si bi li ikad doma sprintao za solo-trening? Samo da pustis bijesnog psa i 2 narajcana pedera da me gone. Kako veli VladO, uzeli bi loptu i zajebavali se okolo, po mogucnosti ne preznojit se.

Zadnji put se moja frendica Jelena naljutila da kako sam popljuvo americke skole... ma kakvi, ni u ludilu, tu sam dosao jer su one bolje, u mnogo elemenata...
Faks ovdje funkcionise na principu srednje skole nase, zadace, eseji, svaki tjedan nesto. I naravno, moras procitat 20 stranica prije svakog sata, pa kad dodjes na sat da budes spreman za diskusiju i(li) kviz-test, redovit iz socijalne psihologije recimo. Tu je postala ocita jos jedna moja balkanska kvaliteta – nekad ne procitam, zaboravim, ne da mi se, i ne pere me to puno. I da, kod tih kviz-testova, sam pises, sam si ga ispravljas (drugom bojom, to obavezno), nema teorije da ce netko varat na tome, kao ni na drugim stvarima. Ko i kod nas. J
Kad zbrojis, utrosi se brdo vremena na skolu, ne ko kod nas, ali ajde. Samo sta se to ne osjeti toliko, svaki put pomalo.
Ponovo ucim neke stvari koje sam u srednjoj, recimo za taj ancient world – ep o gilgamesu, ja sam bog i batina jer sam nekad prije cuo za to, svima je taj predmet trauma (mo's mislit kako amerima legnu imena a la Utnapistim), sto je i razumljivo ako to nisi ucio prije. Nego, ideja na pocetku prosle recenice je bila slijedeca – kad sam to isto sranje ucio doma za povijest, morao sam znat godine, likove, kad su se rodili, kad su prdnuli, reprodukcija, bez smisla, a sad je rasprava bila bazirana na puno smislenijim i zanimljivijim stvarima, a la – kakvo je bilo drustveno ustrojstvo bilo tad, vrijednosti, religija, dodirne tocke s biblijom jer su im zidovi tad bili susjedni narod (pola toga je isto, pa si mislim i da je isto), zasto je sve to tako...
To je u biti najvaznija stvar tu (meni) – neke stvari koje ne volim ucit, bar vidim smisao iza toga, iz fiziologije – polimeri su ti ti i ti, grade proteine, ugljikohidrate, oni vam u tijelu rade to to i to, onda odes u lab i tamo stvarno vidis lakmus papir... A ne kao kemija u srednjoj – polimeri su bla bla bla bla bla, nacrtas reakciju na ploci i nemas pojma sta znaci. 5, sjedi.
Kod nas se sad pravimo veliki krscani, pa se sad kaze prije krista za neke godine, ovdje, u skoli di nekad predaju sestre se kaze „before common era“, da bi se bilo politically correct. Ko u jugoslaviji.
Nemojte bit glupi Hrvati (ma ustvari, boli mene...) pa mislit da su Ameri bedasti, ovo je svijet za sebe, ona baba iz engleskog ne zna tko je Coelho, naravno da zna milijun drugih koje ja ne znam. Koji je glavni grad Kirgistana? Ma kog briga!!!
Najvaznija stvar u vezi skole koja mi se desila, je slijedeca. Pisem ja zadacu iz kvantitativnih metoda (sve u excelu naravno), i napisem, ali me to toliko iscrpi i naljuti da sam morao zvat svoje doma, da obnovim zivotnu energiju... ma sta ja to moram ucit??? Ucinit cu sve da ne. I odem kod svog advisora (to vam je jedan prof na faksu koji ima vas file i prati vas napredak, savjetuje, sugerira u rjesavanju problema), sister Marcia se klice, rekoh – ne zelim vise slusat business classes, pogotovo se zelim rijesit ovog smeca (za mene), moj major vise nije business, nego neka bude self-designed. I tako se mi borimo, ona me hoce ukalupit, stavit po neki major, ja uporno da nema sanse, ocu slobodu. I velim joj da mi je puna kapa toga od doma i da sam prosao pola svijeta zbog toga i da nema teorije da cu sad pristajat na kompromise. Naravno, kako nista sa mnom ne moze ic jednostavno, sad to treba proc proceduru i svi to trebaju odobrit, ali boze moj, ni prvi ni zadnji put tako u mom zivotu....
Ali ako je ona dala svoj blagoslov, a jos je i casna, to je onda sigurno.
Bas danas je maja rekla – tebe pokusat nagovorit na nesto.... i odustala pri samoj pomisli. Kad si ja nesto zamislim.... tu sam, uostalom. pitajte moju mamu.
I tako je moj major sad self-designed, related fields business-social-psych. Rijesio sam se i ostalih businessa - strategic managementa (osim organizational behavior – to me zanima), uzeo communication studies (leadership, conflict management i to) jedan predmet za drugi semestar i druge, zanimljivije stvari.

Neki dan je Englez imao rodjendan (kad i Memo), pa smo bili vani u Berkeleyu, naravno da sam ja zaboravio putovnicu i usao sam unutra samo na racun dobrostivosti izbacivaca, sto sam imao bradicu i sto nas je bilo 15. ovo pisem isljucivo radi mog frenda zike. Da se ne ufuravate u nesto, izlazak u berkeleyu je poput bilo kojeg domaceg, ista mjuza, iste sheme (to je valjda stvar koja je ista), samo sto je 90% zena u klubu bilo s dalekog istoka, sve azijatkinje, na cal berkeley ih ima mali milijun. Nekom ce to bit super stvar, meni i svicarcu je to bio kraj svijeta, daj neke „normalne“ zene.
Prosli vikend sam bio u san franciscu, kod vace. Nas prijatelj Vaco i kumpanj Maglov, svi sa Efzg ih znate, su bili na onom „mom“ programu od prije 3 godine, i 3 mjeseca „crncili“ u NJ (jadni, tad su izlazili samo u NYC, na koncerte Eminema, Ja Rula i tih frajercica), onda su odlucili potrosit sve sto su zaradili i na najboljem su putu da ostvare zacrtano. Par tisuca dolara za par tisuca iskustava, kao bonus dobijes toliko slika. Bile je super vidit ljude od doma tu, nemozesvjerovat da si na drugom kraju svijeta s istim osobama od doma, iako me je vaco prepao sa zurkom napaljenog pijetla. Osisaj se prije nego dodjes doma, radi svoje mame, ako nikog drugog. Momci su proputovali istocnu obalu, Floridu, Vegas I grankanjon, nesto u meksiku, californiju i ovaj zadnji tjedan su gadovi proveli na havajima. Sretan im put doma sutra. I tako setamo mi u 1 ujutro ulicama san francisca (tamo je 5-7 stupnjeva nize nego tu kod mene, a na pola sata smo), kad odjednom ispred nas na ulici frajer koji radi u trgovini baca na pod zenu, ona totalno nadrogirana i izgubljena, jedan vec sjedi u lisicama, on vadi i druge, odjednom su 4 policijska auta tamo. Ali vazno da smo se mi osjecali sigurno. Ko doma. Tu ako hoces radit u trgovini, moras prvo naucit baratat lisicama (mislim da su ih svi u trgovini imali pri ruci), podrazumijeva se da si naucio zahvate iz footballa (onog njihovog) i srednju zastitarsku. Necu prepricavat Vacine i Igorove storije, imaju oni toga, pozvani su da se ukljuce. Ako budem ovo bacao na blog, za sto neki lobirate, mozda tamo.

Tu istu nedjelju smo bili na baseball utakmici, Oakland A's – Texas Rangers. Tekma je trajala 3 sata, jeo sam 2 puta, neizmjerno dosadan sport. Lijepo za dozivjet, atmosfera i sve to, ali - ne ponovilo se. Bejzbolasi nisu sportasi, to je debela prasad sa jakim rukama, bilo je tamo ljudi sa preko 110 kila. I to fino pise na ekranu. Udarac je taj i taj, visok toliko, debeo toliko. Bar sam skuzio igru, kako idu poeni, recimo da ima smisla. Na tom istom stadionu se razmontiraju tribine i premjeste na drugu stranu, pa igraju football. To cemo isto ic gledat. Iako se ovi nasi ameri malo neckaju jer kako vele – the Raiders' fans are crazy (Oakland raiders je domaca ekipa). Mi europljani smo umrli od smijeha, nasi doslovno razvale stadion bar jednom u 2 godine. Sjecam se kad je Juve osvojio naslov, jedan lik iz publike je nosio precku od gola. Taman mu je trebala, pukla mu je ona koju ima doma. O domacim hordama da ne pricam, nasi odnesu komade betona temeljca za uspomenu.
Danas sam vidio i Maju dok je osvajala turnir na Berkeleyu, Lana se najavila da ce ubrzo doc na west coast, ima jos tko da dolazi?
Ajde, cuvajte se
Ma ustvari, nemojte
Ciao
Keps

p.s. najbolji softver svih vremena – skype (www.skype.com), tamo mi je nickname kepacinusa59 ili kepacinusa95, ne nekom cete me naci.

- 05:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

instinkt (09/11/05)

Eko mene opet, nisam pisao prosli tjedan, odmah ste se uzburkali….
Nisam stigao, nisam stigao…

Prosli tjedan je bio prestrasan, valjda sav umor ovog i 2 prosla zivota je odlucio izac iz mene, pa mi je taman dosao produzeni vikend bez treninga dok su moji suigraci bili u arizoni (nisam trenirao par dana zbog nekog udarca sta sam dobio i odmah sam out iz ekipe, a nogomet je ionako prica za sebe tu), za spavanje i obavljanje svih mogucih gluposti... ne biste vjerovali kolike su mi liste dnevnih zadataka...
Kao rezulatat svega, malo sam se informatizirao... kupio laptop s kojeg ovo pisem npr., da bih koristio blagodati outlooka, odsad je moj mail ovaj – kepacinusa@gmail.com, tako da onaj yahoo maknete iz kalendara, adresara ili cega vec.
Daljnji nacini na koji san dostupan je mobitel, de numero +1 510 7598 421. nema teorije da zapamtim ovaj broj. Prima i europske poruke, sto mnogi mobiteli ovdje ne, tako da se javite kad stignete, bit ce mi drago...9 sati razlike.
Ili chat programi – recimo MSN kojeg vecina koristi – tu sam na ikepcija@hotmail.com, YAHOO kepacinusa@yahoo.com ili icq, broj je standardan.
I sad bih trebao pisat zadacu umjesto ovog, ali sutra cu, imam vikend…

Drago mi je cuti vas, da se javite povremeno sta ima kod vas i shvacate zasto ne mogu svima odgovorit ponaosob…
Koliko cujem, Jadran i dalje gazi sve zivo, i nije neko iznenadjenje moram priznat... umjesto navijanja u poreckoj dvorani, preselio sam svoj glas u nasu dvoranu na campusu, bit ce gust sve domace utakmice, campus je mali, tako da se svi znamo, idemo jedni drugima na tekme, skupa van, itd.... a saznao sam da imamo i golf ekipu koja pretendira na naslov prvaka amerike, kao i mi... druge godine cu se bacit u tu ekipu, isto daju stipendije, a ne trci se – i nije lose... e da, brazilac gustavo me pitao ako znam kakvih dobrih odbojkasa koji bi dosli vamo igrat, uvjet – moraju bit mrcine, pa ako imate nekog da je zainteresiran zivit tu, javite.
Veceras je neki bondfire, stobirec, logorska vatrica u boski, ali je malo zima danas...
Jedan momak iz ekipa organizira partyje kod sebe doma, pa sam proslu subotu bio tamo – za cudo bozje, sve srede cure, samo ti jave kad se ide i to je to. Cudo nevidjeno. Previse smo razmazili cure doma valjda... J

Par rijeci o nogometu... if you are a girl, scroll down... J
Igraju se neki nevidjeni sistemi, 3-5-2 koji se pretvara u 4-4-2, ma jedno dobra 2 tjedna sam se gubio po terenu kao izgubljena ovca, igramo 4 u liniji koja ustvari nije linija nego znak nikea... valjda su ti treneri krivo ucili nesto iz knjiga, jer nemaju pojma.
Naravno da sam onda ja majmun, ne oni, rekao mi je svicarac da je i njemu lani trebalo da se prilagodi i sve pohvata...
I sad, kad ja konacno shvatim da nece bit po mojem, vec da se ja moram prilagodit ovom-necemu-kvazitaktici, pitam ja amera da mi objasni... i prica on meni kako i sta – a meni instinktivno pobjegne recenica – ma sta si blesav???? Na hrvatskom.
Ali eto, ili se prilagodi ili zaboravi igranje, i odlucio sam se slusat njihove „mudrosti“ da ne ispadam bedast na terenu i onda van ekipe...
To je najveca boljka amera, oni ne shvacaju igru, nece je niti shvacati dok ne pocnu gledat sve to na tv-u i uzivo, ovdje se izmedju finala lige prvaka i prosjecne baseball tekme – gleda potonje..
Ima tu stranaca pun klinac, nas 23-4, ali trener odlucuje tu taktiku, sad je „izmislio“ toplu vodu sa 3-6-1. on doista misli da je izumio novi sistem i taj je glavni... sad je dosao poljski nijemac, igrao za juniore herthe, ja i on bi trebali bit stoperski par, ali zasad umjesto nas igraju mexos i svico, a na nama je da si uzmemo majice prvotimaca... jedan momak ovdje, brazilac, imao je potencijal da bude svjetski igrac, ako velim da ga je dok je imao 16 vodio luxemburgo u regiji coritiba, dovoljno je. Vozali su ga po svijetu (japan, barcelona, belgija) razni manageri i zajebali visenegojednom i momku se sve zgadilo. Igra kao bijesan tu, dao je lani 35 golova u 20 utakmica, mogao bi u nasoj prvoj ligi komotno trpat. Odakle taj sve ne zabije gol...A cilj mu je ovjde odigrat nesto i ozenit curu australku i otic tamo zivjet u miru. Respect.

Eto, tu se cure mogu ukljucit opet...
Kako sam zivio prva 2 tjedna, covjek bi pomislio da sam profic – budjenje u 7.30, dorucak, trening, tusiranje, rucak, sastanak (i predavanje o taktici.. kako ja nisam mogao sutit, morao sam rec da „we in Croatia play it this way“, diplomatski, da ne bi ispalo da se pravim pametan i velim da pola toga radi krivo... sad se Brazilac sprda s tom mojom recenicom, ali eto, sve za zabavu... on je mnogo-mnogo-krscanski nastrojen, i jos mu nikako nije sjela moja recenica da sam 5 godina radio na nudistickoj... inace je covjek za 10, mnogo cijenjen od moje persone, s njim i britancem timom sam najbolji, ljudi mog kalibra, cudaci... i da, upravo sad slusam njegovu pjesmu, glazbenik, autoaranzman, strasna stvar... bio sam u njegovoj sobi, to svira, ja ga pitam da mi to skuri, i ko to pjeva – veli – ja, Gui.) kad smo kod ljudi, jos se s 2 puno druzim, tim poljskim svabom koji je sad uletio i meksikancem koji mene uci spanjolski, ja njega hrvatski...
Poceli smo sa psovkama, naravno. Tako da se recimo desi situacija da usred predavanja iz ljudske fiziologije kad netko pita neku glupost, ricardo pogleda u mene i kaze na glas – „daj ne seri!“ za lingviste – no mames! na spanjolskom... ali o predavanjima cu kasnije...

Rekoh, zivio ko profic, stao kod rucka, nakon sastanka – opet trening, pa vecera, pa se istusiras, odes do neta da vidis komp i padnes u san u 10 dok ulazis u sobu... puko sam. To je valjda profesionalni fudbal, ne triba mi to, ne.
Sad se sve malo sredilo, shvatio sam da smo mi ipak na faksu odje, tako da se rade i druge stvari, a la predavanja i slicno... i da, dok ne zaboravim... da mi soba pocne izgledat kao dom, a ne kao hotelska pustos, poceo sam s detaljima, bacio na zid mapu USA-a koju sam htio, i sad mi fali ono sto me cekalo svako jutro u Zagrebu dok sam otvarao oci – poster Gorana Ivanisevica u Wimbledonu. Iz polu-profila, rasirenih ruku, puna pluca zraka dok divlja polugol po terenu. Ako itko ima taj poster ili zna kako bi ga nabavio, ne cekajte ni trena nego saljite na Ivan Kepcija, Holy Names University, 3510 Mountain blvd. #160, 94619 Oakland, CA. Ako imate neki drugi njegov, bit ce isto ok. Cijenit cu to iznad svega.
A sad o tom faksu... bilo je tu neki orientation, brdo informacija za rookije i to... na faksu djeluje brdo doktorica znanosti (jel se kaze doktorica za zene s tom titulom? Sumnjam, ali eto) koje imaju titulu vredniju od one znanstvene. Bar za njih. tako da ih se zove recimo „sister Maureen“ ili „sister Deborah“. By the way, sve profe mozemo zvat po prvom imenu, neki dan sam rucao sam dr. Jamesom Durbinom, a kad sam odlazio sam rekao – „Have a good day, Jim“. Skoro kao kod nas, jelda?
Zanimljivo je da je faks katolicke orijentacije (a glavna poruka direktorice je bila – „make a lot of mistakes while you are here, this is how you'll learn the most“ – sto zvuci vise budisticki, i meni blize) i porijekla, a recimo tu radi nekoliko profesora koji su gay. Gay is ok.
Sve knjige sam kupio rabljene preko neta, potrosio upola manje nego za nove. Blagoslovljeni bili ebay i amazon.
Uzeo sam za prvi semestar – 15 credits, sto je 5 predmeta, na predavanjima provedem svaki dan po 2, 2 i po sata u prosjeku (ako idem na sva of course), to su redom:

Ancient world – (to je jedan od general requirement, ne daju ti diplomu dok ne polozis sve te, ali bar mozes izabrat iz grupe predmeta), uglavnom povijest, zivio Zgaja koji me sve to naucio, profa nema 3 ciste (valjda joj je glavni predmet filozofija, a taj predmet objedinjuje vise podrucja, zove se ISAC 1 – interdisciplinary studies across cultures), pa je nekad moram ispravljat, pazeci da ne budem cocky bastard from across the world. A vec sam prvu zadacu profulao predat, pise na syllabusu i oni to jednostavno ne najavljuju vise na satu. Pise na syllabusu. Eto, grijesim i ucim kako su rekli...

English 1 (isto gen req – ali to nemres ne uzet), a buch of crap, to mrzim najvise, brdo sputavanog pisanja u sluzbenim oblicima, bez sanse da se izrazis kako zelis. A neki dan, pita profa sta mi citamo ovako za sebe, nabrajaju Ameri svasta, sad ja trazim nesto poznato za njih, sta bi moglo bit, a da ja citam i velim – Paulo Coelho. I profa me pita – who? Doktor engleskog, da podsjetim. Who? I mislim ja da me nije kuzila ili sam pretiho to rekao, pa ponovim – Paulo Coelho. Who is that?, pita ona. Ponovo se probudi onaj moj instinkt, ali nisam odgovorio na hrvatskom, nego na engleskom, sto je ispalo poprilicno blesavo – uz nevjerojatnu facu koju sam slozio, rekao sam „Oh my God, you don't know who Paulo Coelho is?“ i trebalo mi je malo da dodjem k sebi od iznenadjenja i odgovorim na slijedece pitanje o cemu on pise... is he big in Europe? EUROPE????? Ja sam mislio da je on bestseller u svijetu, ali eto, cini se da tu zenu ne zanimaju te teme...
Tko je bio sa mnom na faksu, zna da sam bio freak s bocicom vode na svakom satu, na prvoj godini umalo izbacivan sa predavanja radi toga, ovdje ta zena dodje svaki dan za litrenkom, ja sam bez beda pojeo bananu na pocetku sata, voda je standardna, sve 5.

Business analysis (to mi je business requirement), nemam predavanja (zato jer to polazemo samo ja i jedan postdiplomac), vec samo profu iz Nigerije koji mi zada sta da procitam do slijedeci put i onda se moram pojavit da mi da assignment. Kad smo kod toga, da objasnim svoju diplomu. S obzirom da sam prebacio brdo predmeta iz biznisa, najblizi sam toj diplomi (business management), pa ako ostanem jos samo slijedecu jesen, bit ce to to, a ako ostanem jos na proljece 2007, onda imam fore uzet i minor iz neceg, vjerojatno psihologije. Vidit cemo uglavnom.

Human physiology (requirement iz podrucja biologije), zanimljivo za svakog trenera nogometa cemu ja tezim, ali prvi sat poceli smo sa – atom = proton, neutron, elekton. Neki to u classu ne znaju. Ja ostajem na satu samo da bih naucio sve izraze na engleskom, inace umirem od dosade, ja, mexos koji psuje na hrvackom, i 2 sveda. Jedna amerikanka mi se pohvalila da sve to zna jer je uzela nesto napredno u high school, nisam je htio ubit cinjenicom da ja to ucim od 7. osnovne. Ali bar je zanimljivo kad ucis polimere i onda ih sve povezujes sa rizom, misicima, dobije sve neki smisao. I profa Julia je rekla da ce rado prilagodit predavanja ako nas nesto posebno interesira, tako da taj predmet nije klasicna biologija koju sam oduvijek prezirao i ucio s mukom.

Zadnji je social psychology, to sam uzeo radi sebe. Bio sam upisao psychology 1, ali presiroko je to bilo, pa sam odustao. Da, da, to se moze, ako ti se ne svidja, a nije gen req, slobodan si. Tako je i s tim majorom, to mozes mijenjat do 3. godine koliko te volja, jedna cura iz nogometne ekipe sad studira psycho-biology (svasta), na prvoj godini je bila samo biology, na drugoj je probala business, al nije joj sjelo i eto, nastavlja potragu...

Za drugi semestar imam neke druge, necu o njima.
I da, postat cu tutor za matematiku, jer je nivo matematike ovdje malo je rec bezvezan, 10$ na sat, a trebaju ti samo neki ljudi potpisat da si ih ti ucio matku, da povremeno nesto kapne. Ne daj Boze da to netko ovdje zloupotrijebi, to ti nijedan amer nece potpisat tek tako, to je unethical. Mo's mislit sta bi to kod nas palilo, bankrotiralo bi ministarstvo znanosti, o i s. Ali eto, to je amerika, pomislim si da su mozda najpostenija nacija na svijetu. Sjecam se dok sam bio u NJ, tamo je neki klinjo u parku nasao novcanik sa preko 500$, i fino to odnio u lost/found, dosao vlasnik po to, uzeo pare i onako leggero, ocekivano, ni hvala ni rekao. Ma cudo, cudo.
Jos jedna fenomenalna stvar odje, cini mi se da je karakteristicnija za zapadnu, nego istocnu obalu. Stvar je kulture pozdravit nekog, iako ga ne poznas. Neki dan se vozim u liftu, izadju neki iz njega i na istom katu udje moj suigrac i kaze „how rude they were to me“. Velim ja, molim?
They didn't say hy. Eto, to je tu bit bezobrazan. Super stvar, lako se razbijaju sve komunikacijske barijere, bar za inicijalni kontakt.
I eto, da to zavrsim dok nisam puko, tusiranje i spavanje, poljak kraj mene puca od srece jer je nasao poljski restoran u san franciscu, mozda odemo sutra.
Cuvajte se, budite i dalje dobri, lijepi i pametni.
Ciao
I.

p.s. za slijedeci tjedan imam kratku prezentaciju o hrvatskoj, povijest i sve to u 4 minute. Sto bi vi rekli? Odlucio sam doci u dresu hrvacke i kravati. Sta nikako ne smijem zaboravit rec?

- 05:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

potop na malti (09/11/05)

Cuo sam za taj remi s maltom, kakva strahota, mexos i svedjeni su me prali par dana, morat cemo ih pregazit doma da im vratim.
Naravno, Ameri nisu imali pojma o cemu pricam.
Valjda su ovo 2 maila znak da sam ziv, nisam potonuo u Louisiani, Barbie, ali hvala na brizi.
Inace, doslo je tu jedno 10-ak studenata iz New Orleansa, prihvatili su ih svi faksevi po Americi. Zanimljivo je da su sve do jednog crnci, ne znam da li su sami izabrali Oakland znajuci da je grad dominantno crnacki ili kako… od puno prica iz tupacovih pjesama, neku noc sam se vozio sam bijelcom i crncom iz ekipe po gradu, nema mrtve macke, ne znam tko bi te tamo napao, bar si s autom miran. Pjeske? Necu ni pokusavat.
anyways, ajaj

- 05:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

pee-wee (08/28/05)

dobro jutro svima,

sad je 9.30 kod mene, ali kod vecine vas 6 ujutro, pa nek vas nesto doceka za bolji tjedan, nitko ne voli ponedjeljke...

prvo zahvala ani sto mi je osmjehnula lice kad sam razmotao paketic, na minkenskom aerodromu, ne prije, jer je tako ona rekla... mali princ nikog ne moze ostavit ravnodusnim...

i sretan rodjendan zeljki i maji, kad sam se vec sjetio, uz okladu da cu zaboravit bar jedno 3/4 ostalih... sto cete mi naravno svi odreda oprostit. i da, citam u glasu istre da su moji iz jadrana zgazili istru 3-0, skidam kapu, juris na naslov!!!

sutra i meni pocinju predavanja, tako da se broj treninga na nogometnom terenu smanjuje na 1 dnevno, plus onaj vecernji s omarom u teretani... spominjao sam ga u zadnjem mailu...

ovaj tjedan su nam omara oprostili, jer smo puno trcali, ali slijedeci nam ne gine...

kad smo vec kod tog momka za kojeg jos ne znam je li bijelac ili crnac (pitat cu ga drugi put) kao npr. jason kidd, neki dan sam sjedio za ruckom s tom zivotinjom, djeluje normalno dok jede i zajebava se za stolom... poludi samo kad je kondicija u pitanju, valjda...

malo smo ga pitali ko je i sta je, bivsi kosarkas (bivsi zbog slabijih zglobova, s 2 NAIA prstena u studentskoj kosarci, nije NCAA, ali nije za se zajebavat) ispada da je bio na treningu za americke specijalce, one navy seals, i naravno, bio je jednom prvi, jednom drugi, eto primjera o kakvom divljaku je rijec, nitko normalan se ne prijavi tamo da "ispita svoje limite", kako je on to slatko rekao... 80 kilometara sa 40 kila na ledjima da "ispita svoje limite"...

inace je ful simpatican frajer koji vozi crni mercedes zatamnjenih stakala sa tablicama faksa... i kaze da nikad od nas nece trazit da napravimo neku vjezbu koju on ne moze 2 puta toliko...

uvijek je lijepo procitat i nesto od vas, pa neka vas ne obeshrabri moje neodgovaranje...

sad je nogomet i skola na prvom mjestu, sezona traje 2 mjeseca, a do floride treba doci...

jos uvijek skupljam sve sto mi treba za zivot ovdje, rjesavam papirologiju i slicne pizdarije, sto mi uzima puno vremena, ali valjda ce to proci sa ovim tjednom...

danas smo bili na par sati u san franciscu, svabica anna vozila mene, engleza tima i havajcanku allison, sve vrlo sareno, prvi dodir sa gradom, na fisherman's wharf dokovima se sunca brdo morskih lavova, kao u zooloskom da si, samo sto oni nisu zarobljeni, okrenes se za 45 stupnjeva udesno vidi se famozni golden gate bridge, a na 90 udesno je otocic poznat po imenu ALCATRAZ.... tko nije pogledao seana conneryja, neka dodje, pa cemo skupa do otoka... taj fisherman's wharf je stvarno fenomenalan, restorancici, butigice sa suvenirima, cak i neki vlaho prodaje voce,,, u 50 dolara da je nas covik... drugi put idem tamo sa dresom s kockicama...

jeo sam neku gustu juhu od skampi, rakova i ne znam sve cega na dokovima... ima neko ime koje nema teorije da se sad sjetim....trik je u tome da ti tu manestricu stave u malu bigu kruha... odrezu gornji dio okruglog panina, izvade unutrasnjost i unutra natoce toga i bogami ni lose...poslije ben&jerry's sladoled da dodamo svemu tome americku aromu.... defitivno cu kupit fotic ovaj tjedan, pa cete imat sta i vidit.

neki dan smo bili igrat prijateljsku u stanislausu, tu blizu, california state university... preko 60% auta na cesti su japanci, valjda jer malo trose, bez obzira na cijenu benze koja je u 2-3 puta jeftinija nego u nas... a nas cesti npr ne postoji nasi prometni znakovi, nego sve pise slovima u stilu "not a thorough street" umjesto jednog znaka, na dijelovima autoceste na lijevim brzim trakama se smiju vozit samo "carpool", sto znaci, 2 ili vise osoba u autu... nema teorije da dokucima logiku, neka mi netko od vas amerikanaca bivsih ili sadasnjih objasni... dakle, ako se vozis sam u autu, nema brze trake za tebe, mars desno!

i tako sjednem ja u accord koznatih sjedala kojeg vozi edwin, salvadorac francuskog prezimena, do maxa svira buena vista social club i "che guevara" i odjednom se cesta od 5 traka zastopa!!!

mislim da neki zakoni fizike ne vrijede ovdje, jer nije sukladno prirodnom poretku da se 5 traka bez semafora i naplatnih kucica zastopa i da se vozis mic po mic...

i onda odjednom opet mozes vozit slalom 100 milja na sat u roku od minute...

svasta!

vidio sam malo kalifornije kroz staklo, brdo vjetrenjaca po brdima na tom putu, neke farme itd...

i onda u tom stanislausu, valjda se odrzavao izbor za miss mlijecne staze ili tako nesto, jer se prosjecna cura s tog faksa koja je dosla na nogometnu tekmu komotno mogla prijavit za tako nesto... ako sam ikad rekao nesto protiv amerikanki, povlacim sve.

nakon sto smo konacno dosli k sebi, svi smo fino zakljucili da se slijedece godine prebacujemo na CSU Stanislaus....

to sto smo pobijedili 3-0 bilo je bitno utoliko da trener bude zadovoljan i da se manje trci sutradan... :-)

igrali smo i u san joseu protiv nekog junior collegea, na umjetnoj travi, koja bi bila puno bolja od europske - da se nalazi u europi,,,,

jer u san joseu, di je bilo oko 35 stupnjeva, noge su mi gorile, a uklizavanje je bilo van svake pameti...dobio bi opekline 2.stupnja na toj nazovi-travi.

kad smo vec kod toga, eto vremeskih prilika u oaklandu...

svako jutro imamo trening u 9, magla je i tmurno, treniramo u trenerci i onda se sve to razbistri u pola sata i sunce raspici i na popodnevnom treningu lipo teplo, ne previse...

cijela kalifornija je jebeno topla i pretopla, odes sat vremena dalje, recimo u san jose i krepavas od topline, ali tu je zbog zaljeva onako fino, bas fino...

inace, LA i San Francisco su udaljeni nekih 6-7 sati voznje, pa da ne pomisli neko kako je to tu, susjedni gradovi, kao sto sam ja mislio dok sam gledao kartu svijeta!!!! majmun.

san francisco skoro stalno u magli, ili puse, jer je sa svih strana okruzen morem, ima neko znanstveno objasnjenje, sigurno.

bio sam na berkleyu u petak sa 2 svicarca, oni tamo slusaju neka predavanja, mozda uzmem i ja nesto na proljece, to mozemo u dogovoru sa nasim faksom... ali o tom potom.

ne, nisam vidio duju draganju, ali ako ga vidim, svakako cu mu rec da ste ga svi toplo pozdravili...

inace, berkley je velik campus, 20,000 studosa, dok smo lutali nepreglednim zgradama i trazili tog profa, vidio sam i hrvackih imena na vratima odjela za nuklearnu fiziku (svasta), sta bi rec da nas ima i tamo...

sjecate se onog turcina koji zna par nasih finih rijeci? momak je strasan, zajebant od glave do pete, bora kara, imenom i prezimenom... ali ubile su me prve rijeci jednog brazilca... dodje sjest za nas stol, pozdravi svoje kumpanjerose, pita mene da li sam iz hrvatske (rekli su mu), ja pruzim ruku i kazem "ivan, nice to meet you", pokopao me sa "kako si, brate?"...

gustavo, pomocni trener odbojkasa, braca bosanci su ga u missouriju naucili par finijih stvari...sad se stalno tako pozdravljamo... zna jos rec "dobro dupe", sto sam otkrio dok mi je sa susjednog stola dobacio opisujuci jedan lijepi primjerak afro-americke guze u setnji kraj nas...

naravno da je to izuzetak svih izuzetaka, jer prvo naucis psovke iz nekog stranog jezika, kao sto ce svi moji suigraci naucit do kraja godine... kao npr. svicarac iz moje ekipe, bez da sam ja ijednom opsovao, sve je vec znao od balkanske kolonije u svici...

dobio sam i nadimak u ekipi, pee-wee, po nekom komicaru pee-wee hermanu ili tako nesto, garciji koji mi je dao nadimak je valjda to jako zabavno... ja njega zovem cabron, njegova omiljena spanjolska rijec, tko je gledao sapunice, zna o cemu je rijec...

ajde, sad da ovo ne traje unedogled,a i treba se dic ujutro za predavanja...pisat cu vec o drugim stvarima, nadasve zanimljivim ljudima i stvarima koje ovdje ponekad izgledaju kao iz druge galaksije...

budite dobri, lijepi i pametni

uzivajte u ponedjeljku.

ajaj

ivan

- 05:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

intro to california (08/21/05)

evo, nedjelja je popodne, propali su neki planovi za odlazak do san francisca, tj. odgodjeni to slijedeceg vikenda, pa da se ja malo javim...
ima vas svakakvih, nestrpljivih da nesto procitaju, zao mi je sto ne mogu svima ponaosob odgovarat, pa ce ovo bit just fine, kao i zadnji put uostalom...
bozica, jel ovako ok?
majko, evo javljam se, zar ne? daj ne pizdi za sitnice...
planirao sam kupit komp danas, ali sacekat ce do drugog vikenda, pa cemo onda razgovarat za djabe i budem na nekom messangeru...
dobro sam, ziv i zdrav, dosao nekako do tog oaklanda u kaliforniji, nakon 25 sati putovanja i gubljenja po aerodromima i sl...
ispricavam se onima koje nisam stigao vidit ili cut dok sam jos bio u HR. a jebiga.
trenutno sam u sobi, tipkam na cimerovom kompjuteru koji sadrzi svakakve cudne znakove - svedske. netko bi rekao (ja) da su ameriske tipkovnice sjebane, ali ova... ima barem jedno 4 slova a u raznim verzijama...ĺäö i slicne gluposti.
rekoh, putovao pun klinac, zbog kasnjenja u munchenu propustio avion za san francisco, ali imao srecu sto je u roku 2 sata isao jedan za oakland. (to je i blize faksu, jer sam ja bas u oaklandu) zajebancija je bila za pomocnog trenera koji me s pola zenske nogometne ekipe cekao i trazio 2 sata po san francisco international airport... i za mene sto sam morao iskrcat 30 dolara za taksi do faksa... vozio me afganistanac koji je mislio da sam arapin... ako me on progutao kao arapina, onda stvarno...
i dodjem ja tako u 1.30 ujutro na faks, nema mrtve macke na campusu - samo 5 srna!!!!
da, da, 5 srndaca se gubi oko zgrada na faksu, a usred grada smo, samo na brdascu...
nekako se smjestim, upoznam 5 ljudi usput itd, itd, cut the crap...
cimer mi je daniel, mali svedjanin od 60 kila, brz ko strijela, u ekipi Holy Names University nas ima preko 20 stranaca, jedno 10 svedjana (jedan se zove zajid, drugi vladimir, mo´s mislit svedjana), 4-5 brazilaca, 1 mexos i 4-5 americkih meksikanaca, (vec) legendarni englez s nevjerojatnim naglaskom s kojim se svi sprdamo, 2 japanca (jedan me naucio par japanskih fraza, drugi ne zna beknut engleski), 2 svicarca (koji pricaju svicarsko-njemacki dijalekt, nema apsolutno nikakve veze sa stvarnim svapskim), pa ce sad doc nijemac mustafa, svaba od glave do pete.... uglavnom, ima nas iz svih plemena i rodova... da svijet propada i da treba sacuvat par ljudi, uzeli bi holy names university soccer team.
trener je amer, nema 3 ciste o nogometu, neki dan na sastanku nam prica kako je bio profesionalni bejzbolas.... di toga ima, covjece????
ali valjda voli nogomet, pa se ufurava u to...
bar je skupio dobre igrace, ionako mi igramo.
cilj je vrlo zanimljiv, national championship NAIA lige (nije NCAA, ovo je jace, jer igra vise stranaca) u daytona beach, florida, sta bi rec - najbolji u americi.
ovaj tjedan je bio naporan, a tek slijedeci...
vremenska razlika me prala jedno 5-6 dana, budio sam se u 3,4,5 ujutro i blejao u zid,a umoran ko pas...
slijedeci tjedan imamo 2 treninga nogometa dnevno, plus vecernju u tereteni, sa trenerom koji se zove omar, neki mulat u crnom mercedesu, ultimate fight borac, sa ogromnom posjekotinom ispod brade (od tuce naravno), mrcina uglavnom, nije cist, radimo nesto sto se ovdje naziva "family time with omar"...starosjedioci ovdje su rekli da zamislim najgori trening u zivotu, stavim to na kvadrat, i tako 3 serije... svi rade, recimo izdrzaj za trbusne, jedan spusti noge, cijela ekipa ponovo....tko ziv, tko mrtav...
daj boze zdravlja...
imamo i zanimljive (citaj: nebulozno ludjacke) metode treninga, igramo medjusobno, tko izgubi (na najobicnije treningu, da se razmemo) trci supersetove (120 yardi, pa gore-dole 40 yardi 3 puta - tko ne istrci u vremenu, cijela ekipa sve ponovo)... gle, vec sam poceo u yardima pricat... moram se malo pazit....ako izgubis s 2 gola razlike, 3 superseta, 3 gola - 4 superseta, itd...
uglavnom, veselo je...
i sad - ok ako te zapadnu 2 brazilca i sved, ali ako imas 3 amera u ekipi - man!
oni stvarno malo zaostaju za internacionalcima ovdje sto se nogometa tice.. ne fizicki, ni tehnicki, ali jednostavno ne kuze igru i gotovo. ko recimo ja baseball.
ovaj tjedan moram selit u drugi dio doma, jer je dom podijeljen na under i over 21, zbog alkohola... sobe su vise nego solidne, nemam zamjerki, kao ni na zacudjujuce solidnu hranu (zasad je samo poprilicno nemastovita, ali poboljsat ce se kad ulete svi drugi studenti), zasad smo tu samo mi fuzbalije, par kosarkasa, odbojkasice i nogometasice...
dobar momak je jedan turcin iz istanbula, bora, kad smo se upoznali, prvo sta je mi je rekao je bilo "jebam ti mater" uz dovoljno velik osmjeh da se nasmijes i uzvratis istom mjerom... htio je pokazati sto su ga braca hrvati naucili prije...
ajde, sad, da sacuvam nesto materijala za drugi put, recimo drugi vikend, jer preko tjedna sumnjam da cu radit ista drugo osim spavat, jest i spavat, osim treninga.
jelena, zvrcnem te danas, zarko tebe isto, silvia javi se kad dodjes u USA
kad dobijem telefon, komp ili sto vec, dobit cete, zasad pisite kaj ima u vas, tj. u nas.
memo, si uso u big brader ili ne?
vaco, ne javljas se, dolazis na west coast ili ne?
robi, mozda igramo u san joseu u utorak, pa ako imas zeita da se vidimo...javi na ovaj mail.
cuvajte se, pozdrav peri bencicu,da brzo ozdravi, jaka prenesi mu.
cujemo se
pusa
ivan

p.s. ovdje nisam ajvn, vec ivan, s naglaskom na a. bolje ista nego nista.
p.p.s. neki ste u "to" polju, neki u cc, neki u bcc, to je zbog jahua, nece poslat sve u jednom.

"I will hate Omar".
___________________________________

Ivan Kepcija
Holy Names University
3500 Mountain blvd.
Oakland, CA 94619
USA
___________________________________

tako nesto ce bit moj potpis od sad na dalje.

- 05:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>