I kako sam baš tamo završio ?
To se i ja ponekad pitam. No krenimo redom.
Obzirom da sam veliki obožavatelj trošenja svog novca na dobavljanje novih intresantnih događaja u svoj život, u nizu putovanja koja sam prošao, putovanje i boravak u Keniji mi je najviše promijenio što sam pogled na putovanje, što izokrenuo moj život onako kako to samo Bog može.
* * *
Tražeći svoju dozu uzbudjenja za ljeto 2003 otišao sam na proputovanje po agencijama i došavši do "Tina-toursa" zastao i ostao.
Na pitanje kakve me destinacije zanimaju rekoh samo dvije riječi Europa i Afrika (misleći pritom na Egipat ili Tunis) i moleći Boga da nadjemo neko
normalno mjesto u Europi.
"Ohoho, rekli ste Afrika"-bila je prva rečenica nakon moje zadnje prezentirane gluposti. "Pa ovaj imamo last minute Keniju"
"I ja sam tamo bila lani sa prijateljicom i bilo je predivno"
"Aha, sve bum rekla samo da prodam" 
"Ajde dobro daj da vidim kaj je to (makar sam u glavi 100 % da tamo neidem ni mrtav)"
* * *
Sat vremena iza tog mog odlučnog "NE" u rukama imam voucher i popis stvari koje trebam obaviti prije samog puta. Cijena nije prevelika a ionako ide na 12 rata MasterCard.
Trebam kupiti tablete protiv malarije, cijepiti se i dobiti nekakvu žutu knjižicu te ishoditi vizu.
OK. Ajmo redom na cijepljenje vele treba otići 2 tjedna prije puta. Odoh na cijepljenje te usput zatržaih recept za tablete protiv malarije (cca 500 KN sve skupa). Cijepljenje vrijedi 10 godina.
Joj sad mogu tulumarit po cijelom svijetu.
Vizu ću ishoditi u britanskom veleposlanstvu i to se čeka par dana. I tako dan po dan, sat po sat......
* * *
Eto me sa velikim koferom i ruksakom stojim na glavnom kolodvoru i čekam dolazak vlaka za Beč. Naime let za Mombasu (Kenija) je od tamo.
Par sati truckanja, cca 7, i evo me u austrijskoj prijestolnici. Avion polijeće u 21:55 tak da na aerodromu trebam biti oko 20:00. "Kud sada !?"
Ajde idem ostaviti kofer u neki od ormarića pa se motati malo oko Ringa i uzduž i poprijeko Prinz Eugen Strasse.
Bus za aerodrom. Za nekih 20 min smo tamo a onda moje prvo iskustvo letenja. Nadam se da u meni ne čuči neki od onih ala Erica Jong -"Strah od letenja". Dobro sad kaj je tu je.
Nakon prijave prtljage i kontrole odoh prema vratima za ukrcaj. "Dobro je, za sada, samo ne paničari".
* * *
Baš se šaroliko društvance skupilo u zebrasto obojanom avionu ASA (African Safari Airlinesa) te se pitam ima li 'ko s kime ću moći ubiti vrijeme (8-9 sati leta). Do mene sijedaju redom talijan,španjolac i austrijanac.
I to još takav profil da im je engleski jedino onaj rječnik koji su uzeli u stavili u priručnu prtljagu.
"Ajoj, čini mi se da je preda mnom jedan dugačak i dosadan put"
Čarobno pitanje "Jeste li za piće?"
"Ma daj mi nešto jako, da se ubijem".
I je stvarno pomaže. Odlična večera i 2 deci bordoa, malo turbulencije i odmah je zanimljivije.
Letenje i nije tako loše, samo da nije one jednolične buke od motora ili vjetra ili čega već.
Sati polako cure, na monitoru vidim da smo iznad afričkog kontinenta, što će reči pola puta je iza nas.
Ajde idem probat spavati.(zijev,zijev)
* * *
Malo kasnijevidim da se ljudi polako meškolje na sjedištima i pogledavaju van. Na monitoru vidim da smo iznad sjevera Kenije i za 2 sata slijećemo. Promijenili smo vremensku zonu i klimu, samo kaj se to ovdje gore ne osjeća. Prognoza je ona prava zimska, za ekvatorijalno područje, 27 C i pada kiša.
......
Još samo 15-20 minuta i slijećemo. Moj Bože kaj je meni ovo trebalo. Kak' bude sve to ispalo !?
* * *
Unutar zgrade aerodroma nas 200 i ni'ko više. Sparina je odvratna i polako se počinjem cijediti. Na šalterima sjede ljudi kojima se ne žuri ama baš nikamo. Polako se krećemo i vidim da se viza mogla nabaviti i direktno ovdje za cca 50 USD bez slika i čekanja.
Prošao sam i ušao u .......
Tek što izlazim van tražeći transport do hotela dolaze mnoge nepoznate face i pitaju me "HELP MISTA?", "TAXI BWANA?".
Vidim iste onakve zebraste autobuse i polako se počinjem ispetljavati iz mnogobrojnih pitanja i čudne situacije. Ispada da je prijevoz stvarno organiziran i da je ovo bio jedini dio koji treba prijeći "ON YOUR OWN".
Autobusi su ustvari nešto što vas može posjetiti na film "Ko to tamo peva" samo idu na naftu. Malo su mi u NATO stilu, ali dobro nisam baš neka mimoza.
Jedno 30 min vožnje kroz predjele (koje ću kasnije upoznati puno bolje kao grad Mombasa) i evo nas usred palmi nas na samoj morskoj obali.
Prilaz hotelu
 ¸
Recepcija
Na recepciji su nas dočekali sa pićem dorodošlice (ananas juice) i pozdravom glavnog managera. Izgleda dosta civilizirano, ne izgledaju ko ljudožderi, smiju se i govore engleski sa nekakvim slatkim akcentom. Cure imaju poprilično impozantne stražnjice i to bi bilo to. Od prvih utisaka.
Prvi susjedi
A da. Kasnije (otišao sam u sobu puknul kofer u kut i uzel fotić) sam otišao isprobati fotić. Ne digitalac nažalost.
I tako doznao sam gdje ću jesti i spavati, gdje ću dogovarati safarije. Dosta za jedan dan.
Zijev.Zijev.
|
