nedjelja, 27.09.2009.

OKTOBERFEST 2009 - München

.

Bio sam kao i puno godina do sada opet na Oktoberfestu u Münchenu i naravno pio pivo
Iako sam vec po tko zna koji puta na Oktoberfestu, uvjek me to iznova fascinira i daje u razmisljanje cinjenica da milijuni ljudi iz cijeloga svijeta dolaze da vide to "svijetsko cudo" koje traje samo 15 dana u godini i tako vec 176 godina.
Ne volim ici Subotom na Oktoberfest, ali jucer je bio predivan dan i iskoristili smo ga, ali moram vam reci da je jucer bilo posjetilaca kao ni jedne godine do sada a usudio bih se prognozirati da je bilo preko 600 000 posjetilaca.
Kao nikada, nije se moglo proci prilaznim ulicama do mjesta gdje se odrzava fest.
Trgovine su radile punom parom, a veliki broj trgovina pa i Turskih, prodavao je tradicionalne Bayerske narodne nosnje po pristupacnim cijenama ( oko 100 € ) kompletna zenska narodna nosnja, a turisti (posebno Italijani) kupovali su nosnje kao da se djaba dijele.
Usudio bih se reci da je preko 50 % posjetilaca bilo obuceno sa barem jednim detaljom tradicionalne Bayerske narodne nosnje.
Maice su se na festu prodavale po 12 € a u trgovinama od 3 € za starije modele do 8 € za ovogodisnje.
Ponuda je bila velika i jako zanimljiva.
Ulicama su prolazile stotine mladih vec vidno pijanih sa bocama piva u rukama ali nitko se nije tukao niti stvarao probleme.

Oktoberfest je najvece narodno slavlje i sajam piva, na svijetu.

Ove godine se radi lijepog vremena ocekuje preko šest milijuna posjetitelja koji bi, kako se predvidja, trebali pojesti oko pola milijuna pecenih pilica, 90 volova a sve to bi trebali zaliti sa preko šest milijuna litara piva.
Za gastronomsku ponudu na "najvecem slavlju na svijetu" brine se više od 10.000 konobara i kuhara a za zabavu 650 raznih zabavnih atrakcija medu kojima je i navodno najveci vrtuljak na svijetu.

Kako je nastao Oktoberfest ?

Prvi Oktoberfest zapravo je bio vjencano slavlje bavarskog princa Ludwiga i princeze Terezije.
Mladi par je 12. listopada 1810. gradjane Münchena pozvao na petodnevno slavlje na livade koje su tada bile izvan gradskih zidina.Livada na kojoj se odrzao prvi Oktoberfest nazvana je po princezi Theresienwiese ili Terezina livada. Oktoberfest se i danas održava na tom prostoru koji se nalazi gotovo u samom središtu grada sto je oko 1 km od Glavnog kolodvora..

Oktoberfest je posljednjih godina postao i traženi izvozni artikal tako da se inacice poznate narodne fešte mogu pronaci diljem svijeta a posebice su popularni u Japanu i Sjedinjenim Americkim Državama pa cak i u Australiji gdje sam proveo jedno vrijeme. U Melbournu i Adelaide ima Mini Oktoberfest i Australci su ludi za tim.
Koliko je meni poznato, preko 2000 Australaca dolazi svake godine u München, samo radi Oktoberfesta.
Znatan je udio, Japanaca, Kineza, Engleza, a koliko sam primjetio svake godine je sve vise i vise Italijana.

Sve slike koje cu staviti i jos toliko da stavim, nisu dovoljne da bi prikazali atmosferu i dozivljaj svega toga.
Jucer je bilo uzasno. Svi parkinzi u gradu su bili puni. Podzemnom zeljeznicom se islo dosta brzo iako su tisuce ljudi ulazili i izlazili svakoga trena.
Mirisi svega i svacega su se sirili na sve strane da prosto ne mozete da odolite svemu tome. Od pecene pastrmke na zaru, pecenih volova, pilica, poznatih Bayerskih kobasica, svinjskih koljenica, pa przenih ljesnjaka sa secerom, secerne vate i ko zna cega jos.
Informacije radi pola patke je jucer bilo 14 € a pola pileta 7,50 €. Jedan malo veci perec 3€, a pivo je kao sto sam rekao cijena od oko 8,50 eura za litru.
Mogla se dobiti i plata za 4 osobe za samo 12 € sto je veoma povoljno.
Voznje na auticima za djecu su od 2 € pa do 3 €. Voznje za odrasle vecinom su se kretale oko 3 - 4 € za obicne voznje, a sve sto je malo bolje kostalo je oko 8 - 10 € po voznji.
Desetci satora u koje staje i po nekoliko tisuca ljudi, puno je vec od ujutro tako da sam ja jucer mogao i to jedva popiti pivo samo u biergarten pored satora, a i tu je sve bilo puno.
Moram samo napomenuti da u satorima na festu moze sjediti preko 100 000 ljudi i jos toliko napolju oko satora ali svejedno je i u podne tesko bilo doci do slobodnog mjesta.

O pijanim gostima ne treba ni govoriti. Pa zato su tu da se pije, ali nikada za sve ove godine nisam imao neugodnosti sa pijancima. Svi su veseli i ispricavaju se ako te slucajno zakace, a sto mi je interesantno bilo jucer, jako puno je bilo pijanih djevojaka, cak vise nego muskaraca.

Policije i obezbjedjenja bilo je da se ne moze prebrojati i mislim da je organizacija jako dobra, a i kako nebi kad im je stalo da se odrzi tradicija.

Ono sto me svake godine fascinira je Turizam.
Mi smo ponosni kada kazemo, Hrvatsku je posjetilo oko 5 miliona turista ove godine. Rekordna cifra.
Za samo 15 dana Oktoberfest koji je i te kako skup, posjeti preko 6 milijuna turista iz cijeloga svijeta i popiju preko 6 miliona litara piva !!
Da ne pricamo o potrosnji u restoranima, hotelima za prenocista, parkirna mjesta, trgovinama i ostalom sto prati sve ovo.
Veoma vazno je i treba istaknuti, da je osoblje, posluga, cak i konobarice koje dnevno prenesu tone piva preko ruku veoma ljubazno i nasmijano, za razliku od nasih na Jadranu u vrijeme sezone.


Evo nekoliko slika pa malo uzivajte do sljedeceg javljanja.

nedjelja, 20.09.2009.

"Drinktec" 2009 - Sajam piæa u Münchenu

Jucer je bilo otvorenje Oktoberfesta u Münchenu o kojem cu se javiti sa slikama za nekoliko dana, ali veoma zanimljiv dogadjaj bio je i sajam "Drinktec 2009" koji je privukao mnoge posjetioce iz cijeloga svijeta.
"Drinktec 2009" je veoma zanimljiv sajam na kojem je od 14.09 - 19.09 u 12 dvorana velicine dva nogometna igralista svaka, predstavljeno mnogo novih inovacija u podrucju pica i tekuce prehrambene industrije, te svega sto je vezano sa time.
Na sajmu su bile zastupljene sve najvece i naj jace firme iz cijeloga svijeta koje se bave poslovima vezanim za pice, od preciscavanja odpadnih voda, pa do prerade i pakiranja, kao i ciscenja sistema novim metodama, transporta i jos monogo toga ostaloga.

Drinktec impresivno je potvrdio svoj ugled kao svjetski najvažnijih sajam poslova i informacijske platforme u industriji pica i tekuce hrane. To je Svjetski gospodarski summit piæa i tekuæe prehrambene industrije - takoðer su bili tamo od izlagaèa i sudionika mnoga svjetski poznata imena u tom podrucju. Volker Kronseder, predsjednik Krones AG i predsjednik Savjetodavnog odbora Drinktec 2009, opisao je raspoloženje u dvoranama u ime svojih kolega, "od šoka trenutne situacije smo izlijeceni, ponovno se se vraæa život u industriju." Menno Holterman Norit takoðer gleda na drinktec 2009 kao svjetlo na vidiku: "radost ulaganja se vraca nazad, a je pravi povrat uloženog.

Sajam je za 6 dana posjetilo oko 60 000 posjetilaca iz oko 170 zemalja iz cijelog svijeta od cega je oko 55 % bilo ucesce inozemnih firmi u izlozenim proizvodima strojevima i inovacijama.
Prostor Münchenskog sajma je veoma impresivan i Drinktec 2009 predstavio se izlaganjem u 12 dvorana od kojih je svaka otprilike velicine 2 nogometna igralista.
U razgovoru sa nekolicinom izlagaca moglo se zakljuciti da su veoma zadovoljni sa ucescem na sajmu a postignuti su i novi ugovori za milijunske projekte sto je dobar pokazatelj oporavka od trenutne situacije u kojoj se svijet nalazi.

Naravno , kao i na svakom sajmu, dijelili su se pokloni pa sam i ja donio kuci dosta toga
Evo samo nekoliko slika sa sajma.

utorak, 15.09.2009.

Sta mi smeta u Hrvatskoj ?

.

Ne volim stalno kritikovati ali ima jedna stvar koju primjetim svaki puta kada sam kod kuce u Vukovaru, u Zagrebu ili na Jadranu.
Rijetko ali vrlo rijetko dobijem za ono sto platim uredan racun otkucan na elektronskoj kasi.
Mozda je vama koji dolje zivite to i normalno zato sto vecina ljudi jos ne razmislja o tome na nacin kao recimo Njemci ili Austrijanci, da je to prevara Drzave a samim time i poreznih obveznika tj. onih koji placaju uredno svoje doprinose Drzavi u kojoj zive.

Prilikom proteklog godisnjeg odmora na Jadranu, samo sam u dva restorana dobio uredan racun, a u svim ostalim lokalima gdje smo bili, racun smo dobili nasvrljan rukom na blok papiru kao i prije 40 godina u gradskim kavanama.
Koliko je cega prodano u jednom restoranu nitko na taj nacin ne moze znati, a koliko je od toga mimo poreza odnosno "ispod sanka" moze se samo nagadjati.
Nisu to samo ugostitelji, pogledajte da racune ne dobijete ni kod frizera, obucara, na cevapima ili na raznim drugim mjestima, a posebno ne u koliko ste na odmoru u privatnom smjestaju.
.
Prije mjesec dana novine su pisale o incidentu sa Italijanskim turistima koji nisu htjeli platiti dok im se ne da ispravan racun (koji su vjerovatno bili sluzbeno) a vlasnik restorana ih je istukao i bacio u more.
Mislim da je sasvim normalno da svi dobiju uredan racun , a nadlezna ministarstva bi trebala povesti vise racuna o tome.
Sve je to novac koji u ovo tesko vrijeme i te kako treba, ali vecina ljudi na to gleda kao na nesta normalno, svakodnevno, na nesta o cemu ne treba razmisljati.
Da se malo vise paznje posveti tome, uvelo bi se reda u "tamnu stranu gospodarstva", a drzava bi imala puniju kasu.
Trazite li vi racun kada nesta placate ?

èetvrtak, 10.09.2009.

Koliko zaradjuje vozac skolskog autobusa ?

.

Gledam sinoc dnevnik HTV i popizdim.
U Slavonsko Brodskoj opcini prosvjeduju ucenici i roditelji radi ukidanja besplatnog prevoza ucenika i preskupih mjesecnih karata za djacki prijevoz.
Mjesecna karta za djake iznosi po onome sto je rekao HTV oko 1200 Kn sto je uzasno puno.

____________________________________________________________
Ako se malo pozabavimo matematikom dodjemo do zanimljivih rijesenja.
Autobus ima 50 sjedecih mijesta ( 50 X 1200 Kn = 60 000 Kn ) (oko 8300 €ura)
Autobus ima i oko 20 stajacih mijesta za takve slucajeve prijevoza ucenika ( 20 X 1200Kn = 24 000 Kn)(oko 3,300 €ura)
Prema tome privatni prijevoznik ili vlasnik autobusa , pod pretpostavkom da napravi krug oko Sl. Broda ujutro i oko podne zaradi oko 84 000 Kn (oko 11 600 €ura)

Ako od toga uzmemo 23 % poreza koji privatni prijevoznik mora platiti na 84 000 Kn vlasnik autobusa mora platiti oko 19 320 Kn ( oko 2680 €ura )

Ukupna zarada : ...........oko 11 600 €ura
Porez:...............................oko 2600 €ura
Amortizacija autobusa:..oko
Troskovi goriva :.............oko ( neka su sve skupa sa amortizacijom 5000 €ura a nisu )
---------------------------------------------------------------------------------------------------
OSTATAK : ................... oko 4000 €ura (sto je oko 28000 Kn cistih novaca)

Pitam se koliko imaju predsjednik vlade, predsjednik drzave, predsjednik sabora, saborski zastupnici ako u drzavi, vozac skolskog autobusa zaradjuje toliko novaca. ?
Toliko ne zaradi ni vozac autobusa u Njemackoj, slucajno jednoga dobro poznajem, a vozi puno vise.

Pitam se i to ako je ministarstvo skolstva (vlada) do sada placala prijevoz ucenicima po tim cijenama nije li se neko zapitao dali je to realna cijena i kako se trosi NOVAC POREZNIH OBVEZNIKA ?
Po tome ispada da je jeftinije da skole kupe same sebi nekoliko autobusa za sopstvene potrebe.
Kolika je zaista realna cijena za prijevoz ucenika niko se u ministarstvu do sada nije zapitao.
Moze se desiti da ulaskom u Europsku uniju svi nasi prijevoznici izgube poslove i da ucenike voze autobusi iz Rumunije, Bugarske , Madjarske, Ceske, a ma kakvi bili bit ce sigurno duplo jeftiniji.

ponedjeljak, 07.09.2009.

Tako to rade Nijemci

.

Gledam ovih dana na TV sav taj cirkus oko udzbenika, pa se pitam zasto kod nas sve mora biti toliko komplicirano ?
Ne vjerujem da imamo nesposobne ljude u ministarstvima, ali sa druge strane se pitam, ako ne vide rijesenja zasto jednostavno ne kopiraju zakon i nacin rada iz neke druge zemlje gdje je to dobro napravljeno.?

Koliko primjetim nitko ne postavlja pitanje tko ima najvise koristi od cijelog tog cirkusa.?
Kod nas se sve vrti oko love pa tako i ovo sto se desava oko udzbenika.
Pa naravno da imaju nakladnici i izdavaci, tiskare i netko iz vrha politike tko svake godine ima nove ideje, mijenja plan i program rada i time dobro zaradjuje.

Vrijednost udzbenika u Hrvatskoj iznosi oko 440 Mil. Kn. sto i nije mala suma, ali ne vjerujem da vlada HR nije mogla omoguciti na neki nacin kupovinu, no sa druge strane meni nije jasno zasto se te iste knjige svake godine mijenjaju ?

Primjera radi u Njemackoj ucenici dobiju besplatno knjige koje su duzni uredno vratiti na kraju godine a ako je knjiga ostecena moze se desiti da dobijete od skole racun i da ju platite.
Te iste knjige koriste nove generacije narednih godina a ne kupuju se nove bez potrebe.

Sa druge strane ne razumijem ni roditelje.
Pa zasto kod nas svi ocekuju da dobiju nesta besplatno ?
Besplatne udzbenike, besplatan prijevoz, besplatnu hranu u studentskim menzama, besplatno skolovanje, ali sa druge strane ni jedan od roditelja nebi otisao u skolu okreciti ucionicu, popraviti slavine, ocistiti skolsko dvoriste ili napraviti bilo sto volonterski kao sto je slucaj u Australiji.
Svi ocekuju da im se nesta da, ali sa druge strane kada treba dati onda je tu problem.

Nije za sve kriva politika kao sto se pokusava prikazati.
I u moje vrijeme sami smo kupovali knjige, placali gradski prijevoz (sa popustom), placali hranu u menzama tko je zelio, ali nismo trosili stotine kuna na mobitele ili markiranu obucu i odjecu.
Nisu nam sa 17 - 18 godina roditelji kupovali motore ili skupa auta, nismo imali racunala, playstatione, nintenda i na kraju nismo isli na maturalne ekskurzije u Italiju ili Spaniju, nego u Umag i Porec ili negdje na nasu obalu.

Kod nas se udomacio neki obicaj da je najbolje i najlakse upirati prstom u nekoga "dezurnog krivca" ali mi sami nismo nikada krivi za nista.
Prosvjedovat ce svi, strajkati, pljuvati i psovati ovoga ili onoga tako je najlakse.

Lako je biti gazda u punoj kuci punog novcanika, ali kada je novcanik prazan tada je lako samo pametovati.

èetvrtak, 03.09.2009.

Proslava 38 godina od dolaska asfalta u moju ulicu

.

Ovih dana proslavljam i obiljezavam 38 godina od postavljanja asfalta u moju ulicu. Zahvalio bih drugovima iz CK KPH i mijesne zajednice , sto su nam omogucili tada referendum i samodoprinos koji su moj tata i mama a kasnije i ja uspjesno otplatili.
Danas to sve ide malo drugacije pa da nam je ulica danas ne asfaltirana takva bi i ostala vjerovatno :))
ZIVIO ASFALT !!
Ocekuje me puno posla u organizaciji te velike manifestacije, ali mnogi iz moje ulice koji su gledali postavljanje asfalta vise i ne zive tamo.

Lijepo se sjetiti tih trenutaka kada u mom dijelu Vukovara nije bilo asfalta nego samo "crna sljaka" kako se to kod nas zvalo, tako da smo kao djeca svakodnevno trosili po kubik vode kako bi se oprali.
Sva sreca pa tada je skoro svaka kuca imala bunar ili rucnu pumpu u dvoristu tako da smo ustedili puno novaca
Odmah smo na krizanje ceste postavili kos i tablu za igrati kosarku.
Nase navike od toga dana su se promjenile i svi smo postali uredniji, cistiji, nekako vise "gradjanski tipovi", mada je u nasoj ulici i svim okolnim ulicama moje Slavonije bilo na tisuce pataka, gusaka, purica.
Skoro svaka kuca je imala svinjce , pusnice pune sunke i kulena, a vecina kuca u mojoj mijesnoj zajednici imala je krave pa smo uvijek imali svjezega mlijeka.

U cijeloj MZ (mijesnoj zajednici) na jedno 3000 bilo je samo dvije male trgovine ali nama to nije smetalo.
Zamislite, ziva je istina u cijeloj ulici bilo je samo 3 auta a niko nije imao computer, mobitel ili Play station
Cak su rijetki imali i kucni telefon.
Udzbenike smo svi morali kupovati, a plate radnika "Borovo" u kojemu su radili moji roditelji, bile su redovne.
Malo je bilo nezaposlenih, a nisu radili cini mi se samo oni koji nisu htjeli raditi.
Necete vjerovati nikada nisam morao poslati SMS prijatelju da bi se isli igrati nego sam jednostavno otisao do njega
Eh kad se samo sjetim, kako je bilo lijepo tih dana kad nam je dosao asfalt, a onda su svi postali gradjani i toga se vise skoro niko ni ne sjeca .

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.