Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kenguur

Marketing

Tako to rade Nijemci

.




Gledam ovih dana na TV sav taj cirkus oko udzbenika, pa se pitam zasto kod nas sve mora biti toliko komplicirano ?
Ne vjerujem da imamo nesposobne ljude u ministarstvima, ali sa druge strane se pitam, ako ne vide rijesenja zasto jednostavno ne kopiraju zakon i nacin rada iz neke druge zemlje gdje je to dobro napravljeno.?

Koliko primjetim nitko ne postavlja pitanje tko ima najvise koristi od cijelog tog cirkusa.?
Kod nas se sve vrti oko love pa tako i ovo sto se desava oko udzbenika.
Pa naravno da imaju nakladnici i izdavaci, tiskare i netko iz vrha politike tko svake godine ima nove ideje, mijenja plan i program rada i time dobro zaradjuje.

Vrijednost udzbenika u Hrvatskoj iznosi oko 440 Mil. Kn. sto i nije mala suma, ali ne vjerujem da vlada HR nije mogla omoguciti na neki nacin kupovinu, no sa druge strane meni nije jasno zasto se te iste knjige svake godine mijenjaju ?

Primjera radi u Njemackoj ucenici dobiju besplatno knjige koje su duzni uredno vratiti na kraju godine a ako je knjiga ostecena moze se desiti da dobijete od skole racun i da ju platite.
Te iste knjige koriste nove generacije narednih godina a ne kupuju se nove bez potrebe.

Sa druge strane ne razumijem ni roditelje.
Pa zasto kod nas svi ocekuju da dobiju nesta besplatno ?
Besplatne udzbenike, besplatan prijevoz, besplatnu hranu u studentskim menzama, besplatno skolovanje, ali sa druge strane ni jedan od roditelja nebi otisao u skolu okreciti ucionicu, popraviti slavine, ocistiti skolsko dvoriste ili napraviti bilo sto volonterski kao sto je slucaj u Australiji.
Svi ocekuju da im se nesta da, ali sa druge strane kada treba dati onda je tu problem.

Nije za sve kriva politika kao sto se pokusava prikazati.
I u moje vrijeme sami smo kupovali knjige, placali gradski prijevoz (sa popustom), placali hranu u menzama tko je zelio, ali nismo trosili stotine kuna na mobitele ili markiranu obucu i odjecu.
Nisu nam sa 17 - 18 godina roditelji kupovali motore ili skupa auta, nismo imali racunala, playstatione, nintenda i na kraju nismo isli na maturalne ekskurzije u Italiju ili Spaniju, nego u Umag i Porec ili negdje na nasu obalu.

Kod nas se udomacio neki obicaj da je najbolje i najlakse upirati prstom u nekoga "dezurnog krivca" ali mi sami nismo nikada krivi za nista.
Prosvjedovat ce svi, strajkati, pljuvati i psovati ovoga ili onoga tako je najlakse.

Lako je biti gazda u punoj kuci punog novcanika, ali kada je novcanik prazan tada je lako samo pametovati.



Post je objavljen 07.09.2009. u 07:35 sati.