"Vruc u ruku" je najbolja reklama koju sam ove godine vidio na Jadranskoj obali u mjestu Gradac na Makarskoj rivieri.

Gledam sliku i pitam se koliko se kod nas sada podjeli "vruceg u ruku" ali bome i u glavu ?
Ne zelim politizirati, ali gledam u posljednje vrijeme nesta na TV i stalno se cudim.
U Zagrebackoj Areni i opcenito u Zagrebu skoro svakodnevno se desavaju velike manifestacije i koncerti. Dvorana koja svojim mogucnostima puni od 15 - 20 000 mjesta skoro je stalno puna i pitam se tko ima toliko novaca i stalno ide na te koncerte ?
Imaju li ljudi zaista u Zagrebu i okolici toliko novaca da sebi mogu priustiti nekoliko koncerata mjesecno ?
Od Mise Kovaca, Lepe Brene, Tonija Cetinskog, Zdravka Colica i sta ti ja znam sve koga ne, rasprodano je i po nekoliko koncerata a vjerujem da karte za te koncerte i nisu toliko jeftine, a posebno ako gostuju neki strani pjevaci.
Sa druge strane, strajkuju seljaci, bune se umirovljenici, plate ne dobivaju radnici u metalnoj industriji i brodograditelji, svi nemaju novaca a koncerti stalno popunjeni.
Ne kazem da ne treba ici ali ponekad me bude stid kad dodjem iz Njemacke u domovinu, a mnogi voze bolji auto od mene, imaju bolje mobitele od mene, sagradili velike kuce i jos redovno posjecuju koncerte.
Ima li u Hrvatskoj vise novaca nego sto se misli ili ja pogresno razmisljam ?
( Neki ce opet sigurno reci "Ala sere ova dijaspora" )

Mada sam Vukovarac dio moga srca uvijek pripada mjestu i gradu gdje sam se rodio.
Uvijek volim kada posjetim Sarajevo i srce mi zatitra od uzbudjenja, ali ne kako ce neki od vas pomisliti radi cevapa, nego radi dragih osoba, mjesta i ulica kojih se uvijek rado sjecam.
Posjeta cuvenoj Bas-Carsiji je uvijek posebna i ma koliko covjek puta dosao na to mjesto, svaki puta je nesta drugacije i svaki puta dozivljaj je kao i da smo prvi puta. Bio sam iznenadjen i reakciom moje djece koja su se istinski obradovala kada sam rekao da idemo sa mora za Vukovar preko sarajeva.
O Sarajevu, gradu heroju kao i Vukovaru ne treba nista posebno reci a toliko se toga zna.
Jos su vidljivi tragovi uzasnog rata na svakom koraku, ali Sarajevo iz godine u godinu izrasta u jedan Europski moderan grad.

Grad pun zivota i humora osjeti se na svakom koraku i svaki gost usluzen je sa osmijehom.
Za razliku od naseg Jadrana gdje god smo dosli na Bas-Carsiji dobili smo uredan racun sa kase, pa cak i za cevape i kolace.

Ustvari nisam zelio pisati nista nego samo postaviti slike koje govore vise od puno napisanih recenica.

Evo , konacno sam se i ja vratio sa odmora
Ove godine smo napravili malo vecu turneju po nekoliko zemalja u okruzenju i moram priznati zaista smo se zabavljali i bilo nam je jako lijepo.
Bili smo na moru kao i obicno, a onda smo posjetili Sarajevo i filmski festival, najeli se cevapa i kolaca na Bas carsiji, stigli u nasu ravnu Slavoniju i Vukovar, a onda smo vjerovali ili ne zavrsili u Madjarskoj na Balatonu sto nas je posebno odusevilo.

Odabrali smo mjesto Kestzthely na sjevero-zapadu jezera Balaton.
Grad od oko 22 000 ljubaznih stanovnika nepreglednim alejama kestenova, uredan i sredjen bez i jednog opuska ili papirica na cestama, a sto me se posebno dojmilo je to da svi sa kojima smo komunicirali znaju Njemacki i Engleski jezik.
Cijeli grad je veoma posjecena turisticka destinacija i bilo nam je tesko pronaci smjestaj bez rezervacije ali uspjeli smo.
Za 72 € sa doruckom dobili smo cijelu kucu sa bazenom na raspolaganje, a ljubazna vlasnica hotela strpljivo nam je na dobrom Njemackom objasnila gdje se moze dobro jesti i koje su znamenitosti Kestzthelya, te kako doci do plaze i zeljenih mjesta.
Rucali smo u restoranu "Korona" nedaleko od mjesta gdje smo se smjestili, a kompletan rucak po izboru sa supom i picem kostao nas je 19 € sto je mislim oko 140 Kn. ( 4 osobe)
U svakom restoranu uredno smo dobili racun.

Plaze su veoma uredjene i pune gostiju iz cijele Europe, a moglo se cuti i Hrvatski.
Cijene su umjerene, cak po mom misljenju dosta jeftine a na plazama su postavljene lezaljke, suncobrani, a za nekoliko €ura mogli ste se izvrsno zabaviti sa raznim ponudama.

Ujutro nam je vlasnica hotela u kojem smo odsjeli postavila dorucak u vrtnom paviljonu pored bazena okruzenom cvijecem sto se djeci posebno svidjelo.

Otisli smo iz Madjarske puni dojmova i zeljom da ponovno dodjemo u Kestzthely i vidimo jos toliko toga lijepoga sto nismo stigli ovaj puta.

Naravno da smo jeli i Madjarski gulash ali i neka druga jela

dok vi pisete ja se odmaram i gledam sisate Cehinje