Dragi blog prijatelji.
Upravo sam se spremao napisati novi post na jednu sasvim drugu temu, ali paznju mi je skrenula svijeca u desnom boxu moga bloga koju sam napravio i ponudio u akciji "SVIJECA ZA VUKOVAR" u postu koji sam napisao 27.10.2007 godine

Ovim postom zelio bih da se zahvalim svima koji su na svojim blogovima i web stranicama protekli mjesec dana ovom malom akcijom iskazali suosjecanje vezano uz godisnjicu pada moga grada.
Ne bih sada pisao o Vukovaru i svemu sto je bilo i sto sam pisao u svojim prethodnim postovima, ali zelio bih kratko da ukazem koliko je jedna mala svijeca koju sam napravio za svoj post privukla paznju ljudi.
Iznenadjen sam odzivom Vas blogera i tesko je reci na koliko tisuca blogova je ova slika bila.
Rijetko se mogao naci blog na http://www.blog.hr od naslovnice do blogova razlicitih uzrasta da ova slika nije bila na tom blogu.
Pored toga zahvaljujuci ljudima koji me citaju sa http://www..bloger.hr/ tamo se takodjer rasirila ta slika svijece i bila je ovaj mjesec dana i na blogovima od bloger.hr.
Isto tako na blogovima T-portala nalazile su se ove svijece.
Malo sam pogledao u Google i vidio da je moja svijeca bila i na www.pollitika.com, http://www.spvh.hr (Sindikat prometnika vlakova Hrvatske), www.katolici.org , www.hercegovina24.info te na mnogim stranicama i forumima.
Na nekim stranicama sam vidio da su objavljivali i cijeli moj post koji sam pisao o Vukovaru tih dana sto me je malo iznenadilo ali i obradovalo.

Zelio bih da zahvalim svima Vama koji ste na ovaj nacin pokazali da mislite na moj grad Vukovar i na moje poginule prijatelje i sugradjane.

NEKA SE NIKADA VISE NE PONOVI ALI NEKA SE I NE ZABORAVI.

Svima Vama jos jednom od srca VELIKO HVALA.

Vec dosta dugo nisam pisao o hrani pa me neki kritikuju
Naj vaznija sporedna stvar ili jedna od naj vaznijih je svakako i hrana.
Ja sam kao sto je poznato veliki gurman i obozavam dobru i kvalitenu hranu.
Tesko mi se odluciti sta je moje omiljeno jelo, zato sto postoji toliko toga sto volim i obozavam, ali svakako bi na prvo mjesto stavio rostilj.
Volim raznoliku hranu i obavezno, skoro uz svako jelo salatu.
Jedem sve vrste mesa, a probao sam i rijetke vrste kao recimo i meso od kengura (klokana).
Obozavam janjetinu i teletinu, razne vrste ribe, grah, tripe (Fileke), riblji fish paprikas, punjenu papriku ili sarmu, i naravno na jednom od prvih mjesta CEVAPE !!
U nasu kuhinju integrirala se internacionalna kuhinja sa drugih prostora Europe, tako da vise nismo samo bazirani na nasa tradicionalna jela sto je jako dobro.
Kuhamo rado Njemacka jela, Bosanska jela, Australska jela ali otkrivamo i nove kuhinje kao recimo Kineska kuhinja, sa kojom su klinci u posljednje vrijeme odusevljeni i sada radje idemo kod Kineza nego u Mc Donalds.
Postankom interneta prosirilo se i podrucje gastronomskih ponuda, tako da sada u samo nekoliko minuta mozemo pronaci recept za zeljeno jelo ili nesta slicno tome.
Naravno da je kod svakoga tesko uskladiti zelje ukucana, financijske mogucnosti, ponudu u ovisnosti od mjesta boravka, svjezinu proizvoda, kvalitetu istih, ali trudimo se da imamo raznovrsno i ukusno.
Koja su vasa omiljena jela ?
Sta vi i vasi ukucani posebno volite jesti ?
Probavate li i nova jela koja do sada niste pravili ?
Kuha li i vas muz ?

Preporucujem za pogledati :
Kuharica za djecu (Lipa Mare)

Bosanski recepti ( Bujrum u Minin seher)

UPDATE RUCAK DANAS (Domaca sarma sa kupusom iz Konzuma )

Što vidite na slici ispod ?

Istraživanja su pokazala kako djeca ne mogu prepoznati erotski prizor. Njihov um još nije dovoljno razvijen.

Oni vide 9 delfina.

Meðutim, um odraslih ljudi je dovoljno iskvaren pa oni imaju velikih teškoæa da na prvi pogled uoèe 9 delfina.

Ako i Vi imate problema u uoèavanju delfina u 6 sekundi, to znaèi da je stupanj vaše mentalne iskvarenosti erotikom iznad svih dopuštenih limita. I da, obeæao sam da æe biti 9 delfina ...

Priznajte da niste vidjeli niti jednog delfina!


OZBILJNO STE OPSJEDNUTI SEKSOM !


(Koristena neka od milijun Power Point prezentacija kojima mi zatrpavaju mail-box )

Danas nesta razmisljam i mislim se dok mi bezbrizno spavamo, koliko ljudi radi nocu.
I ako sam u zivotu radio svega nekoliko puta nocu suosjecam sa tim ljudima i znam kako je tesko ne spavati noc.
Cesto puta zaboravljamo i ne mislimo na ono sto nas okruzuje.
Policija, vojska, medicinsko osoblje u bolnicama i starackim domovima, vatrogasci, piloti, hotelijeri, taxisti, rudari, vlakovodje, vozaci kamiona i autobusa, razni operateri, tehnicari i voditelji na milijunima radio postaja, cuvar, pekari i mnoga druga zanimanja.
Jeste li nekada probali raditi nocu ?
Sigurno znate da je u Europi je nastupila velika kriza.
Na sve strane strajkuju zeljeznicari (Francuska, Njemacka)
Prosle godine u Njemackoj su strajkovali policajci.
Kod nas je zeljelo napustiti Hrvatsku vojsku oko 20 pilota.
Ne zadovoljni su pekari.
Vatrogasci su kod nas podcjenjeni i do tragedije na Kornatima na taj posao se gledalo drugacije.
Sve cesce su u intervencijama ugrozeni i sami policajci, radi velikih kolicina ne prijavljenog oruzja i bahatosti lokalnih mocnika. Porast kriminala je u porastu i ti ljudi se svakodnevno susrecu sa opasnostima u svom poslu.
Prije nekoliko godina u Splitu je ubijen moj prijatelj koji je bio policajac, u kontroli jednoga automobila na cesti.
Medicinsko osoblje radi za jako male plate, a u Njemackoj se od skoro nocni rad novcano skoro i ne razlikuje od rada po danu. Razlika je minimalna.
Samo u Münchenu i okolici trazi se nekoliko tisuca vozaca kamiona. Taj posao je dobro placen ali jedn poznanik je vozac kamiona i vozi nocne smjene, svaki dan na relaciji München - Wien.
Zimi mu ni malo nije ugodno voziti.
Mislim da je dobro sto ima toliko ljudi koji su spremni zrtvovati svoje noci za laksi i ljepsi zivot ostalih.
Hvala im svima.

Evo danas kada je politika prisutna na sve strane, ja sam izvukao jedan stari post i malo doradio za ovu predizbornu kampanju

1. Danas kada postajem bloger/ica dajem casnu blogersku rijec da cu marljivo svaki dan pisati postove

2. Zaklinjem se da cu redovno odgovarati na komentare, pa i one tipa "Imas Cool blog posjeti moj", "Pozdrav ti ostavljam" , "Laku noc ili dobro jutro ti zelim"

3. Obecavam da necu stupati u kontakt sa ostalim blogerima putem maila , chata, foruma nego iskljucivo i samo putem komentara.

4.Obecajem da necu zamisljati kako izgledaju ostali blogeri i od toga razmisljanja doci u iskusenje ili stanje napaljenosti.

5. Sex je za Chatere, Blog je za pisanje !

6. Svecano obecavam da nikada necu zatvoriti svoj blog i nakon 2 dana otvoriti novi kada se predomislim.

7. Uvjek cu misliti da su svi blogeri , ljepi zgodni, pametni, da nema debelih i da svi muskarci imaju 20 cm i vise !!

8. Pisati cu glupe teme kako bi se o tome moglo voditi konstruktivne rasprave u komentarima i donosti zakljucke tipa "sta nam sve ovo treba"

9. Obecajem cak i ako ne poznajem poeziju i ne svidja mi se nista osim stihova poznatog pjesnika Mate Bulica, da cu citati sve pjesme i obavezno staviti komentar kako me odusevilo iako nemam pojma o cemu pise :)

10. Svecano obecavam da ce Kenguur.blog.hr biti moj favorit kojega cu svaki dan otvarati jedno 100 x i da necu plakati, sjeci vene i praviti slicne pizdarije kad on ode 7 dana u Hrvatsku ili na godisnji odmor.

11. Blog nas svagasnji daj nam gospodine . Amen !!

Ima tu jos dosta toga sto bi dodao ali za danas je dosta ili mozda da mi vi pomognete da srocimo jos jedno 100 recenica koje su nam bitne kao blogerima :)

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Evo upravo sam procitao jednu izuzetnu vijest vezanu za nogomet.
Njemacka televizija javlja, "Da su na jednoj utakmici navijaci navijali" i da su mirno i dostojanstveno gledali utakmicu navijajuci za svoje ekipe, nakon cega su otisli svojim kucama a nisu razbili pola grada i polupali 150 auta na ulicama.
Izlozi na trgovinama su ostali citavi a moglo se primjetiti i nekoliko hrabrijih roditelja koji su na utakmicu poveli i svoju djecu.
Prolazeci kroz druga podrucja, navijaci protivnickog tima nisu ukrali robu i punili goriva u vrijednosti 900 € a zatim pobjegli.
Protivnicki navijaci, promatrali su se sa osmijehom i cak su jedni druge pozivali na pivo poslje utakmice.
Nije bilo ubijenih, polomljenih niti je itko od navijaca zavrsio u bolnici.

Naravno sve ovo je samo jedna BAJKA !! ( Dok se ne promijeni zakon o navijacima )
Zar nam i takvi zakoni trebaju ? :))

Dragi blog prijatelji.
U posljednje vrijeme sam dosta pisao o Vukovaru i patnjama moga grada.
Kako se sutra navrsava 16 godisnjica pada Vukovara i patnje, sjecanja naviru sama od sebe kao i svake godine i ponese me neka tuga
tako da u ime toga i mojih poginulih susjeda i prijatelja osjecam potrebu da moram pisati o tome.
Vi koji me poznajete dugo vremena ili osobno, znate da sam vesele naravi i volim salu, ali jednostavno u ove dane ne mogu se saliti.

Ovaj post je nastavak na predhodni post "Suze moga grada"
Danas bi pisao o STVARNIM junacima Vukovara.
Kako je nogomet kod nas pored politike jedna od naj vaznijih stvari, danas bi pisao o jednom "malom" nogometnom klubu, koji je za mene veci od svih klubova na svijetu.
Hrvatski nogometni klub "Radnicki" Trokut Borovo naselje (HNK "Radnicki")
klub je kakav nikada nece biti ni Dinamo, ni Hajduk, ni Rijeka, Osijek i svi ostali klubovi zajedno.
Iz ovog malog kluba u obranu Domovine ukljucilo se 113 clanova: 27 ih je ranjeno, 26 je poginulo i nestalo, a 67 ih je završilo u srpskim koncentracijskim logorima.
Neka se ne zaborave oni koji su ranjeni, poginuli, ubijeni i nestali, jer oni su naša svjetlost koja sija za bolju buducnost.
Na zalost rijetki se sjete ovog malog velikog kluba.
Uz ovaj klub vezan je uveliko i moj zivot.
U klub je upisan i moj otac i moj sin. U klubu su svi moji prijatelji, susjedi i poznanici od kojih su na zalost mnogi stradali ili ubijeni.
Danas u ovom postu necu kritizirati kao u proslom, samo zelim skrenuti paznju da nogomet i nije uvijek naj vaznija stvar u zivotu kako to izgleda kod nas.
Pitam se ponekad, koliko bi nasih "nogometnih zvijezda" od kojih se sad neki razmecu i u izbornim kampanjama za pojedine stranke, stvarno bili spremni uciniti za svoju domovinu ono sto su ucinili clanovi HNK "Radnicki"
Klub je ove godine u proljece posjetio i Predsjednik Republike Stjepan Mesic.
Sami su po povratku u Vukovar obnavljali svoje prostorije i igraliste sa dobrovoljnim radnim akcijama.
Nasli su se i neki manji sponzori koji su pomogli u prvim godinama poslje rata.
Ne mogu vjerovati da niko u nasoj Domovini iz svijeta sporta nije znao da postoji klub koji je za domovinu dao toliko zrtava i krvario.
Da nasi "veliki nogometasi" nisu dobili ideju da odigraju jednu utakmicu na tom igralistu, za taj klub i da im pomognu ljudima koji su toliko dali i za njih da bi danas mogli mirno zivjeti u svojoj Domovini.
Od 67 clanova koji su zavrsili u Srpskim logorima, neki su na zalost umirali proteklih godina.
Volio bih kada bi neko od ljudi iz nogometa Hrvatske procitao moj post i zelio pomoci tom klubu sa nekim sredstvima. Za pomoc klubu mozete se javiti gosp. Danijelu Rehaku u HDLSKL ili meni na mail pa cu vas uputiti na upravu kluba.

Veceras moja svijeca gori za njih i oni su kao i mnogi ostali Vukovarci ovih dana u mojim mislima.


Izvod iz knjige ZIVOT ZA DOMOVINU (Danijel Rehak prof.)
-------------------------------------------------------------------------------
Ovdje mirno prolazi Dunav zapljuskujuci obalu kao da želi reci "Budite mirni i spokojni!". Prolaze godine i sve više se zaboravlja rat u kojem su sudjelovali naši djedovi i roditelji. Cuje se po koja prica iz ratnih dana, kao prica djeda unuku, da bi povijest bila prenošena s koljena na koljeno da se ne zaborave svi oni kojih nema, a koji su dio naših obitelji, našeg naroda.
Možda su to bile samo price, koje nama nisu budile nikakvu pozornost. Nismo bili svjesni svega što su prošli svi oni koji su nam pricali o ratu. Dogadaji, strahote, paljenja , ubijanja, kao da su oni to gledali na filmu, a ne doživjeli. Bili smo mladi i nismo mogli shvatiti, jer smo ucili u školi o cistoci " partizanskog" rata i herojima koji su se borili protiv "fašizma i nacizma". Partizani kao "nad ljudi", po njihovim pricama su cinili herojstva, skakali u bunkere, probijali obruce i slicno, kako bi narod obranili od napasti "fašizma i nacizma".
Rasli smo, družili se, završavali škole, ženili se, radali djecu, zaklinjali se jedni u druge, borili se za bolju buducnost, a na kraju je puklo.
Kroz glavu nam prolaze sve one price naših djedova i oceva, nije moguce, zajedno smo provodili, ne dane, vec godine. Sve se svodi na to da su uvijek na jednoj strani bili oni, a na drugoj mi. Tko je sve to režirao i kako je moguce da se cijelo vrijeme radilo o lažnom prijateljstvu, ljubavi, životu i svemu što nas je okruživalo.
Pocelo je s barikadama, presretanjima. Ništa nam nije bilo jasno! Što se to dogada, tamo negdje na Plitvicama, Kninu? Slušali smo radio i gledali televiziju, sve neka oprecna prenošenja dogadaja. Tad smo shvatili pricu naših djedova i oceva, gledajuci slike naoružanih "cetnika", koji govore o krvi, klanju i ubijanju "ustaša" - hrvatskih policajaca. Dalje se ovdje igra nogomet, te se pocinje pojavljivati u srpskim selima na utakmicama "cetnicka ikonografija". Iz dana u dan smo slušali i gledali o tužnim dogadajima ljudi koji su stradali na barikadama, a potom se dogodio pokolj u Borovu selu. Prestala su natjecanja u nogometu i umjesto lopte sve traženije su bile puške i ostalo oružje, kako bi se suprotstavili srpskoj agresiji, koju potice i podržava JNA.
Na zadnjem sastanku u klubu smo dogovorili da cemo svi krenuti u obranu protiv srpskog agresora i JNA i svi smo se ukljucili u jedinice koje su se formirale u mjesnim zajednicama. Nije bilo nikakvog naoružanja. Pojedinci su donosili svoje osobno oružje, pištolje, noževe, lovacke puške, kako bi se te postrojbe koliko toliko naoružale, stražarilo se, da bi se izbjegle nemile situacije oko vitalnih objekata u mjestima koji su se nalazili u regiji Mjesne zajednice. Ljudi su prodavali stoku i dio imovine kako bi osigurali novac za kupnju oružja, jer su shvatili da je ovo nestabilni dio u Republici Hrvatskoj. Shvatili smo da nam nitko ne može pomoci. Iz tog razloga smo poceli kupovati oružje od raznih preprodavaca, koji su se iznenada pojavili na ovom prostoru. Na rubnim dijelovima Borova naselja i Vukovara prema srpskim selima koja su pocela oružano djelovati na Borovo n. a potom i grad Vukovar, postavljale su se straže, koje kad su odlazile predavale su oružje onima koji su preuzimali stražu. Jedni druge smo bodrili, jer ovo što se dogada za nas je strano, o tome smo samo slušali i gledali u kinima.
To je sad naša stvarnost i umjesto lopte lete metci, mine, granate i avionske bombe.
Gledali smo kako nam ruše kuce, ranjavaju obitelji, prijatelje, susjede, a potom putem radija i televizije izjavljuju da je to tek pocetak onoga što nas sve ceka.
Rodio se u nama inat, inat, koji je jaci od bilo koje sile, oružja i smrti. Zaklinjali smo se dok smo živi da nece proci i nisu prolazili. Neki naši su se poceli kolebati, jer su znali o kakvoj se sili radi. Odlazili su posjetiti svoje obitelji, koje su bile izvan ratnog djelovanja srpske agresije i iz straha se nisu vracali.
Rat je najvece zlo koje je covjek izmislio, a mi smo njegovi sudionici i doživljavali smo sve ono što nismo ni u snu mogli zamisliti. Rat je uzimao danak, a posebno od nas koji smo oružjem i tehnikom bili slabiji, kao borba "Davida i Golijata". Prva ranjavanja i prve pogibije su bile strašne. Svi smo plakali kad je poginuo Ivica, pa Luka. Poslije postaješ sve manje sentimentalan i sve to primaš kao normalno. Kod ranjavanja pomažeš, kao da si završio fakultet medicine i to ti je rutinski posao.
Nema se vremena za suze i jadikovanja, nego pomaži onima kojima je najteže u žestokim okršajem sa srpskim agresorom.
Žestine napada su bile tolike da je dan pretvoren u noc, a neprijatelj nije mogao probiti naše položaje. Nestajali su krovovi, cjele kuce pa cak i stambene zgrade od siline bombardiranja JNA i srpskog agresora. Sve je gorjelo, danima se nije gasio plamen na pogonima tvornice "Borovo". Od siline bombardiranja stradali su civili i branitelji, ali se nije posustajalo u obrani. Tih dana nam je u ušima odzvanjalo svako ime naših clanova, koji su izgubili život ili bili teško ranjeni.
U tišini sumraka teških ratnih okršaja, javlja se sjecanje na one koji su poginuli, a bili su s nama. Jesu li patili, što su mislili? O Bože uzmi ih u svoje krilo!
Što je s klubom, igralištem ?
Ne možeš, a da ne odeš i vidiš što je s njim, jer s njega je krenula naša mladost da se suprotstavi srpskoj agresiji. Gledamo objekt bez prozora, s novim otvorima od granata, sve razrušeno, razbacano od eksplozija. Ništa više nije kao što je bilo, to nije više mjesto na kojem se sastajalo i igralo nogomet, to je sablasno mjesto, preorano od granata. Ipak je to naše mjesto, gdje smo proveli dio svoje mladosti i družili se, a sada otišli baš s tog mjesta u obranu svog grada i Domovine. Gledaš, a ne možeš govoriti. Svaki dio kao da ti prica svoju pricu, ovdje ste to, a ovdje to…
Granata, eksplozija, bacamo se na zemlju. Ne daju nam mira, kao da nas vide i žele nam razbiti sjetu na našu prošlost, koja nas je prožimala tog trenutka.
Svaki dan je bilo sve teže, sve žešci napadi, a nas sve manje, jer nitko nije mogao nadoknaditi one koji su poginuli ili bili ranjeni. Jurišali smo s jednog mjesta na drugo, kako bismo odbili napad JNA i srpskog agresora. Nitko nije razmišljao da nas oni mogu poraziti.
Radovali smo se svakom susretu naših clanova na bilo kojem dijelu grada, grlili se, a krenula nam je koja suza od srece ili sjecanja na naše poginule. Ima nas još uvijek i dalje pružamo otpor ne žaleci ni jednog trenutka sebe i svoj život.
Naši clanovi kluba su se izuzetno iskazali u tim teškim borbama. Neki su bili po više puta ranjavani, ali su ostali i dalje kako bi branili svoju Domovinu. Iz dana u dan bivalo je sve teže, a sve manje ljudi i oružja, s kojim bi se mogli suprotstaviti, a izvan okruženja nije stizala pomoc ni u ljudstvu, ni oružju, ni sanitetskom materijalu. To je pocelo slabiti otpor branitelja, koji su bili bez oružja, desetkovani i premoreni od višemjesecnih neprekidnih borbi.
Nema više cesta, drveca, kuca, igrališta. Sve je srušeno, uništeno, te djeluje kao grad strave i užasa Cuje se po koja eksplozija, rafalno pucanje i tupi koraci branitelja koji i dalje brane sablasni grad, da krvolocni srpski agresor ne nacini svoj pir u njemu.
Teški su to trenuci i sve više pritišce agresor, a mi smo sve slabiji. Dolazi trenutak, kad više nema snage za otpor i tu je kraj. Kraj jednoj prici koja je zadivila cijeli svijet. Šacica branitelja se oduprla velikoj sili i branila do posljednjeg metka, a tada ju je snašla strašna odmazda srpskog agresora, koji je krvlju naplatio sve svoje neuspjehe za višemjesecno opsjedanje grada. U toj odmazdi nestaju i naši clanovi , a devetorica se i danas vode kao nestali.
Možemo biti sretni što se toliki broj naših clanova ukljucio u obranu Domovine i dijelom doprinio stvaranju Republike Hrvatske. Iz ovog malog kluba u obranu Domovine ukljucilo se 113 clanova: 27 ih je ranjeno, 26 je poginulo i nestalo, a 67 ih je završilo u srpskim koncentracijskim logorima.
Neka se ne zaborave oni koji su ranjeni, poginuli, ubijeni i nestali, jer oni su naša svjetlost koja sja za bolju buducnost.

Neki od imena sa liste ispod , nisu bili clanovi kluba, ali su bili moji prijatelji i susjedi kojih cu se uvijek sjecati.

Dio materijala koristen je sa stranice HNK "Radnicki"

Jeste li nekada pomislili da grad moze plakati ?
Moj Vukovar place od 1991 godine, ali i danas, kada je godisnjica borbi koje su se vodile u ovo vrijeme 1991 godine.
Mi Vukovarci, sjecamo se dobro tih vremena cijele godine i cijelo ovo vrijeme, a ne samo u vrijeme izbora ili kada se prikupljaju politicki poeni za stranke.
Promatram ove izbore i rasipanje rijecima i novcem sponzora i poreznih obveznika.
Nije li licemjerno i bez stidno ,u dane kada mi Vukovarci oplakujemo svoje mrtve i sjecamo se tragedije razaranja naseg grada, pjevati i plesati po Vukovaru kao sto je to na dan Mrtvih ucinio HDZ I doveo Miroslava Skoru I Prljavo Kazaliste ?
Sa groblja na koncert ??
Ne zelim politizirati ovaj post, samo zelim naglasiti razmisljanja jednog obicnog Vukovarca.

U ove dane kada su ginuli moji susjedi i prijatelji neljudski je cak i u cilju predizborne kampanje pjevati u Vukovaru.
Koliko je novaca potroseno na izborne kampanje , plakate, promocije, vecere, putne troskove, reklame....?
Zasto se ni jedna stranka nije sjetila odreci dijela novaca i pokrenule kampanju za deminiranje Vukovara u koji morate ulaziti vec od Nustra uz oprez ?
Na sve strane oko Vukovara mozete vidjeti table PAZI MINE !!

Vukovar je i danas po meni tuzan grad.
Toliko godina nakon tragedije i razaranja Vukovara, pitam sam sebe cesto, nismo li mi trebali biti zrtvovani kao Srebrenica
Vukovar nema ni Kazaliste, ni bazen, i ako smo ga nekada imali jos davnih sezdesetih godina.
Kultura je svedena na minimum i kafice ili kad dolazi neko od pjevaca.
Grad je jos uvijek podjeljen i netrpeljivost sugradjana je ocita. Cesti su slucajevi nasilja u skolama izmedju razlicitih nacionalsnosti kod djece. Puno je jos problema, a za njihovo rjesavanje proteci ce godine i godine.

Tko zna iz kojeg razloga, Vukovar je za prehranu jedan od naj skupljih gradova u Hrvatskoj i ako je zitnica i stocarstvo je dosta razvijeno.
Zaobilaze nas i BILLA, GETRO, LIDL i da nema BOSO i KONZUM trebali bi kupovati jeftinije po Osijeku ili Vinkovcima.
Ne znam jeli to nesposobnost domacih politicara, dovesti jeftinije u Vukovar ili je to ne briga vladajucih u Zagrebu koji se Vukovara sjete samo kada im treba.

Mora se priznati da je dosta toga obnovljeno ali razaranja su bila toliko velika da ce jos dugo potrajati kako nebismo primjetili tragove rata.
Mnoge zgrade i kuce su obnovljene i dobile su nove fasade i novi izgled, ali srca i duse ljudi iz Vukovara nista vise ne moze obnoviti.
1991 ostavljen na milost i nemilost, 2007 godine jos uvijek opasan minama i podijeljen.

Grad u kojemu su nekada svi bili zaposleni sa mnogim jakim firmama danas to nije.
Pred sam rat "Borovo" je bila firma sa 36 radnih organizacija i oko 23 000 zaposlenih.
Danas "Borovo" ima oko 2000 zaposlenih. Dali je uzrok tome rat, zastarjela tehnologija, zanemarenost od strane odgovornih ljudi iz vlade Hrvatske ili bilo sta drugo ?
VUPIK, VUTEKS, Luka Vukovar, Velepromet, te mnoge manje ili vece firme su danas osim luke Vukovar samo male firmice koje se bore za opstanak.
Sve je rasprodano po niskim cijenama, a “Borovo” kombinat podijeljen i prodane elitne lokacije po 50 000 – 100 000 € ??

Da bi dosli u Vukovar nemate ni dobre ceste, a sa auto-ceste od Zupanje, treba vam uz srecu oko 45 min do Vukovara za svega nekoliko kilometara.
Nije li Vukovar nakon svega zasluzio jednu brzu cestu koja je osnova ulaganja kapitala na to podrucje ? ?

Pisao sam vec dosta o tome i oni koji me citaju duze vrijeme znaju da je samo u mojoj i susjednoj ulici poginulo 36 mojih susjeda i prijatelja.
Njih se sjecamo samo mi, a svima ostalima oni su samo brojevi na listama.
Katic Vjekoslav, Kapos Ivica, Hincak Vlado, Culic Ante, Tosic Dane , Tosic Djordje, Zrnic Ivica, Kadic Marija, Bracic Josip, Bracic Marija, Miljak Zvonko, Terzic Stjepan, Gojun Miroslav, samo su neka od imena koja se nikada nisu spomenula ali mi ih nosimo u srcu.

Mnoge stvari vezane uz Vukovar nikada se nisu spomenule i nikada se nece spomenuti.
Jeste li nekada razmisljali da je VUKOVAR GRAD HEROJ ??
Znate li da taj Vukovar ima samo jednog generala, pokojnog Blagu Zadru, dok su Zagorci i slicni njemu dijelili novce, cinove i ordene. ?
Koliko poznatih heroja tog HEROJSKOG VUKOVARA vi poznajete ?

Pitam se , hoce li se nekada naci politicar, koji ce iskreno zeljeti pomoci Vukovaru ali ne sa obecanjima kao do sada nego sa konkretnim akcijama i djelima? .
Oprastaju se dugovi nogometnim klubovima ciji igraci i uprava zaradjuju velike novce, a jedan mali nogometni klub HNK "Radnicki" Trokut iz Borova naselja , koji je za Domovinu dao oko 40 svojih igraca zaboravljen je od tih istih.
Sjetio ga se jedino Predsjednik Stjepan Mesic prosle godine i posjetio klub simbol odbrane grada.
Tko je iz vlade posjetio Udrugu logorasa Srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL ) koja se nalazi u Borovu naselju i nastoji dokazima pronaci odgovorne za zlocine ?
Upravo zahvaljujuci njima I Danijelu Rehaku uz pomoc nekoliko donatora napravljen je spomen dom “OVCARA”.
Dok drugi grade spomenike, a spominju Ovcaru kao veliki domoljubi, trebali su se sjetiti i na toj Ovcari napraviti veliki spomenik zrtvama zlocina.
Za one koji ne znaju Ovcara je poljoprivredno dobro i dolazak na Ovcaru je moguc jedino blatnjavim i prljavim cestama preko farme. Moguce da je to radi simbolike ??
Puno pitanja bi Vukovarci mogli postaviti ovima sto samo obecavaju.
Nama Vukovarcima nista vise ne treba. “Siti smo svega” a najvise laznih obecanja.!

Za dan Svih Svetih plakao sam i ja i moj grad.

Danas sam malo u stresu pa mi se ne pise nista ozbiljno.
Zato evo samo malo slika za veseo pocetak novog radnog tijedna
Svaka slucajnost sa poznatim osobama sa bloga je iskljucena (mozda)

Vidim ovih dana zene puno pisu o Vibratorima a muskarci o viagri pa evo vam

Novi slogan nase stranke SBZ ( Stranka Blog Zajebanata ) je
"SA NASOM STRANKOM SVI MUSKARCI ZADOVOLJNI I SVE ZENE ZADOVOLJENE"

Moralo je da pukne !!
Kolega Akademik Fizikalac i ja odlucili smo izaci na izbore !!
Nemamo program, nemamo ideje, nemamo novaca, ali imamo osmijeh i znamo dobro lagati !
Nasa STRANKA BLOG ZAJEBANATA ( SBZ) u koaliciji sa HSF ( Hrvatskom strankom Fizikalaca),odlucila je izaci na izbore sa sloganom "SVI LAZU LAZEMO I MI"
Glasujte ZA Nas i ne pitajte zasto. Lijepo Vasm je i necemo nista mijenjati.
Vodimo se smjernicama teze "Ko' jamio jamio i jos ce, a ko' nije i nece"

Izadjite na izbore i dajte nam glas, niko vas nece bolje lagati od nas

UPDATE 10.11.2007 u 10:20 sati
Moralo je da padne !!
Za sve nase birace obecavamo snijega do koljena.
Nasa boja je bijela, a u narednom periodu obecavamo sve bijelo i u Hrvatskoj !! :)

Citam posljednjih dana stalno clanke o mistriji oko smrti poznatog makedonskog pjevaca Tose Proeskog.
INTERVJU VOZACA TUAREGA
Mi smo mala zemlja ali imamo puno ne rijesenih misterija kao sto su smrt vatrogasaca na kornatima, kradja dijamanata, pa i smrt ovog pjevaca izmedju ostaloga.
Ne zelim pisati o tom svemu sto je vec dosta napisano. Ne zelim nikoga optuzivati ali samo "glasno" razmisljam o tom svemu.
Danas je po prvi puta iskaz dao i Vozac VW Tuarega inace prijatelj pokojnog Tose, koji tvrdi da su 10 min prije toga stajali i da nije zaspao, a da niko od Hrvatske policije ili pravosudnih organa od njega nije uzeo iskaz kao svjedoka ???
Malo me to i ne cudi.
U kakvom su stanju Hrvatske ceste govori i veliki broj poginulih.
Slazem se da je tu i ne prilagodjena brzina, alkoholiziranost, ali svakako i lose ceste koje su krivac za veliki broj stradalih.

Znate li sta su KOLOTRAZI ??
Velikom kolicinom prometa na nasim cestama a posebno kamiona sa teretom, dolazi do utonuca asfaltnog sloja na cestama koji je potrebno u tim slucajevima sanirati.
kako sam cesto u Hrvatskoj i vozim se nasim cestama mogu reci da su barem one u dijelu Slavonnije u ocajnom stanju.
Cesta od Zupanje do Vinkovaca je ocajna i kada pada kisa tom cestom ne mozete voziti brze od 40 kmh osim ako ne rizikujete.
Ceste prema Osijeku ne treba ni opisivati. isto su u ocajnom stanju.
Autocesta Zagreb - Lipovac posebno u smijeru prema Zagrebu na kojem je stradao i pokojni Tose, puna je na desnoj strani udubljenja od tragova kamiona cime su se stvorili tzv KOLOTRAZI.
Jesu li upravo ti KOLOTRAZI krivi i za smrt pjevaca ??
Koga je policija mogla stititi u tom slucaju osim HAC ( Hrvatske auto ceste )?
Zasto ocevid nije obavljan uz saslusanje svjedoka i prezivjelih ?
Zasto je slucaj predat Makedonskom pravosudju kad su i vozac kamiona i vozac Tuarega strani drzavljani ?
Zasto kod nas uvijek mora biti toliko pitanja ?

Mogucnost je da se kamion usljed ostecenja ceste zabacio na lijevu stranu i upravo u tom trenutku "zakvacio" VW Tuareg.
U koliko se to desilo dali je dio odgovornosti i od HAC-a (Hrvatske auto ceste) koje naplacuju velike putarine, a uz to izdvaja im se i svota novaca iz drzavnog proracuna dobivena od Registracije vozila i poreza na gorivo. ?
Previse pitanja na koja nema odgovora.

Ne vjerujem da je bilo kome bila namjera u ovom slucaju istragu okrenuti na drugu stranu, ali greske se desavaju.
Sreca da je vozac i prijatelj pokojnog Tose je ostao ziv kao i menadjerica, pa se iskreno nadam da ce se istina cuti u naredno vrijeme.

Prosao sam prije nekoliko dana pored mjesta gdje je poginuo (stotinjak metara iza nadvoznjaka) za skretanje u Novu Gradisku, a na tom mjestu je bilo stotinjak i vise svijeca.

Ovih dana uveliko se opet pise o Vuci, Mamicu, tatinim sinovima, koji skupocjenim velikim automobilima gaze neduzne gradjane i prolaze nekaznjeno.
Neki slucajevi uz pomoc veza i poznanstava padaju u zastaru ili se sudski sporovi razvalce u nedogled godinama.
Pomalo me sve to iritira i zapitam se koliko su kod nas u Hrvatskoj "bogati ljudi" izuzeti od zakona.
Kako je moguce da se pojedinci ponasaju kao da je drzava njihova djedovina ?
Do kada ce Mamic moci cijelu drzavu vuci za nos izigravajuci porezne zakone i ponasajuci se kao da niko bez njega ne moze ? Mislim sve do tada dok uz pomoc politicara koristi novce poreznih obveznika.

Gledao sam jucer video sa Youtube gdje je Vuco bio gost kod Malnara u "Nocnoj mori".
Pa ljudi moji on javno govori da je pun oruzja i da mu ne moze nitko nista, ali nigdje se ne spominje da je policija izvrsila pretres njegova stana. ???
Svakih nekoliko mjeseci tuce zenu, pravi skandale, tuce srednjoskolce, razbija izloge, prijeti pistoljem, a onda se sakrije nekoliko dana od policije.
Pitam se zasto to ne mogu i ja Kad mogu Mamic i Vuco ??

Sjetim se cesto i Jose Mraovica, koji se eto "Rukovao" sa americkom kosarkasicom pa ga je sudija oslobodio, da bi isti gospodin nakon 2 godine pregradio svojevoljno rijeku kao da je to njegova svojina.
Isti taj sudija koji je oslobodio Mraovica, ove godine oslobadja i hladnokrvnog ubojicu, koji je ubio mladica od 18 godina pucajuci mu iza ledja u glavu !! ??

Sinovi tajkuina voze pijani, bez dozvola, velikim brzinama da bi nakon 30 ili vise prijava policije pogazili nevinu 18 godisnju djevojku.
Pitam se samo koliko ce tog mladog bogatasa osuditi. Mozda ce preko veze ili uz pomoc tatinih novaca i dobrog advokata dobiti 3 godine.

Sjetim se cesto i Generala Rojsa i njegove "Tko jamio jamio" !! ??
Pitam se u kojoj zemlji zapadne Europe bi tako nesta smio izjaviti normalan covjek ?
Ni u vrijeme bivse YU mislim da se tako nesta nebi smjelo izjaviti nekaznjeno.
Koliko je kaznjenih koji su "JAMILI" nakon te izjave ??
Zapitamo li se kako se neko moze toliko obogatiti za nekoliko godina "postenim radom" a da se niko ne pita od kuda mu, ili ako se pita nema odgovora ?

U nasoj Lijepoj maloj zemlji ima toliko toga i toliko pitanja kako je moguce i zasto ali odgovora na to sve nema.
Ma nema ni politicke volje za rjesavanje tih problema.
Bogati financiraju politiku, a politika stiti bogate.
Jesu li bogati Arogantni i bahati ili smo svi mi ostali budale ???

Pogledajte video gdje govori Vuco jako je zanimljiv.

A sta da vam kazem ? :)
Prije nego sam otisao vec sam se vratio.
Put u domovinu je bio veoma naporan i tezak. Odlazak za Hrvatsku protekao je uz normalno cekanje na Slovenskoj granici i naplatnim kucicama u trajanju od oko 2 i pol sata tako da sam dosao u Vukovar oko 4 sata ujutro.
Ustajanje u 8 sati, odlazak na groblje u Vukovar, zatim na Ovcaru, a onda put u Slavonski Brod na groblje uz guzve kao sto i biva u te dane u svim gradovima.
O Vukovaru cu pisati jos jedan post u narednim danima ali sada samo jedna slika stare NAMA robne kuce na kojoj se jos vide tragovi rata kao i u ostalim dijelovima grada.

Naravno, sramota je biti u Vukovaru a ne ici kod mog prijatelja D. Mlakica u poznati restoran "VRSKE" na Dunavu gdje je uvjek svjeza i odlicna riba koju spremaju na razne nacine.
Za rucak se izmedju ostaloga jeo i Dunavski SMUDJ sa rostilja i bio je izvrstan.

Na ovom kratkom putu upoznao sam nekoliko divnih novih prijatelja sa bloga i to mi je zaista drago.
U Slavonskom Brodu bio sam sa nasim blogerom DIVAN SKITNJE koji je jedan divan covjek , ali prije svega prijatelj i drago mi je da smo se upoznali. Nadam se i novim susretima.

Uz sve obaveze i stres koji sam imao u ovih nekoliko dana, odvojio sam vremena da odem u oko 45 km udaljeno Vrpolje.
Tamo me cekao kolega Akademik FIZIKALAC
Sada nebih pisao o prirodnim ljepotama Vrpolja niti o privrednom razvoju toga lijepog slavonskog grada.
Necu cak pisati ni o geo-strateskom znacaju Vrpolja kao vaznog cimbenika za ulazak Hrvatske u Euro - Atlantske integracije i ako NATO ima namjeru napraviti vojnu bazu upravo u tom mjestu.
Upoznao sam i Ramba i Kokola da da :)))
Rambo mi je cak i ruku pomirisao, a jedan sam od rijetikih blogera koji je imao cast dodirnuti Ramba i kokola
Uz veoma srdacan docek od obitelji Fizikalac i zaista predivnim okicama i osmijehu male Lane i Gimnazijalke (koju bi mnogi pozeljeli za snajku) docekao me je pun stol hrane kao da je dosao cijeli München a ne samo ja.
Vrijeme od nekoliko sati je proteklo veoma brzo ali nadam se i vec se radujem sljedecem susretu.
Na polasku iz Vrpolja natrpao mi je pun prtljaznik raznog voca, visnjevace, orahovace, sljivovice, da me je bilo stid i skoro su mi suze potekle, ali sam se suzdrzao.
Hvala gospodji Fizikalac sto nas je trpila a gimnazijalki i maloj Lani pusica.

U Zagrebu su planovi bili drugaciji ali na zalost kako sam u ZG proveo samo 2 sata na rucku nisu se ostvarili sto ce nadam se biti bolje sljedeci puta.
No kako bilo stigao sam rucati u Zagrebu u cevabdzinici "SACE" koja se nalazi u Savskom Gaju (nedaleko od Rotora) odmah preko puta Velesajma. Ovaj restopran toplo preporucam i ovdje rado jedem svaki puta ili ponesem nekoliko porcija za Njemacku.
Okus cevapa nije kao u Sarajevu, ali vjerujem da su jedni od boljih u Zagrebu.

Povratak kuci bio je jako tezak.
Krenuli smo iz Zagreba tocno u 13:00 a presao sam Hrvatsku granicu u 17:00.
Bile su uzasne guzve od po 3 - 4 sata na granici a vecina vozaca je izgubila strpljenje pa su poceli trubiti na naplatnim kucicama Trakoscan Tisuce auta su u znak protesta trubili ali pomoci nije bilo.
Slovenski granicni prijelaz na Macelju jos nije zavrsen i nagomilani autobusi i kamioni stvorili su "usko grlo" koje je dovelo do velikih zastoja i zakasnjenja od oko 4 sata.
Kuci smo stigli u 22:10 uspjesno a uz put smo jos navratili u Austriji u jedan Mc Donalds sto se ne smije proci

Eto za ovaj puta samo jedno brzinsko javljanje i pozdrav svima uz ispriku onima kojima nisam odgovorio na komentare.