Marketing
Povratak Otpisanih
A sta da vam kazem ? :)
Prije nego sam otisao vec sam se vratio.
Put u domovinu je bio veoma naporan i tezak. Odlazak za Hrvatsku protekao je uz normalno cekanje na Slovenskoj granici i naplatnim kucicama u trajanju od oko 2 i pol sata tako da sam dosao u Vukovar oko 4 sata ujutro.
Ustajanje u 8 sati, odlazak na groblje u Vukovar, zatim na Ovcaru, a onda put u Slavonski Brod na groblje uz guzve kao sto i biva u te dane u svim gradovima.
O Vukovaru cu pisati jos jedan post u narednim danima ali sada samo jedna slika stare NAMA robne kuce na kojoj se jos vide tragovi rata kao i u ostalim dijelovima grada.
Naravno, sramota je biti u Vukovaru a ne ici kod mog prijatelja D. Mlakica u poznati restoran "VRSKE" na Dunavu gdje je uvjek svjeza i odlicna riba koju spremaju na razne nacine.
Za rucak se izmedju ostaloga jeo i Dunavski SMUDJ sa rostilja i bio je izvrstan.
Na ovom kratkom putu upoznao sam nekoliko divnih novih prijatelja sa bloga i to mi je zaista drago.
U Slavonskom Brodu bio sam sa nasim blogerom DIVAN SKITNJE koji je jedan divan covjek , ali prije svega prijatelj i drago mi je da smo se upoznali. Nadam se i novim susretima.
Uz sve obaveze i stres koji sam imao u ovih nekoliko dana, odvojio sam vremena da odem u oko 45 km udaljeno Vrpolje.
Tamo me cekao kolega Akademik FIZIKALAC
Sada nebih pisao o prirodnim ljepotama Vrpolja niti o privrednom razvoju toga lijepog slavonskog grada.
Necu cak pisati ni o geo-strateskom znacaju Vrpolja kao vaznog cimbenika za ulazak Hrvatske u Euro - Atlantske integracije i ako NATO ima namjeru napraviti vojnu bazu upravo u tom mjestu.
Upoznao sam i Ramba i Kokola da da :)))
Rambo mi je cak i ruku pomirisao, a jedan sam od rijetikih blogera koji je imao cast dodirnuti Ramba i kokola 
Uz veoma srdacan docek od obitelji Fizikalac i zaista predivnim okicama i osmijehu male Lane i Gimnazijalke (koju bi mnogi pozeljeli za snajku) docekao me je pun stol hrane kao da je dosao cijeli München a ne samo ja.
Vrijeme od nekoliko sati je proteklo veoma brzo ali nadam se i vec se radujem sljedecem susretu.
Na polasku iz Vrpolja natrpao mi je pun prtljaznik raznog voca, visnjevace, orahovace, sljivovice, da me je bilo stid i skoro su mi suze potekle, ali sam se suzdrzao.
Hvala gospodji Fizikalac sto nas je trpila a gimnazijalki i maloj Lani pusica.
U Zagrebu su planovi bili drugaciji ali na zalost kako sam u ZG proveo samo 2 sata na rucku nisu se ostvarili sto ce nadam se biti bolje sljedeci puta.
No kako bilo stigao sam rucati u Zagrebu u cevabdzinici "SACE" koja se nalazi u Savskom Gaju (nedaleko od Rotora) odmah preko puta Velesajma. Ovaj restopran toplo preporucam i ovdje rado jedem svaki puta ili ponesem nekoliko porcija za Njemacku.
Okus cevapa nije kao u Sarajevu, ali vjerujem da su jedni od boljih u Zagrebu.
Povratak kuci bio je jako tezak.
Krenuli smo iz Zagreba tocno u 13:00 a presao sam Hrvatsku granicu u 17:00.
Bile su uzasne guzve od po 3 - 4 sata na granici a vecina vozaca je izgubila strpljenje pa su poceli trubiti na naplatnim kucicama Trakoscan Tisuce auta su u znak protesta trubili ali pomoci nije bilo.
Slovenski granicni prijelaz na Macelju jos nije zavrsen i nagomilani autobusi i kamioni stvorili su "usko grlo" koje je dovelo do velikih zastoja i zakasnjenja od oko 4 sata.
Kuci smo stigli u 22:10 uspjesno a uz put smo jos navratili u Austriji u jedan Mc Donalds sto se ne smije proci 
Eto za ovaj puta samo jedno brzinsko javljanje i pozdrav svima uz ispriku onima kojima nisam odgovorio na komentare.
Post je objavljen 05.11.2007. u 07:32 sati.