Zivot bez computerskih tehnologija

Zamislite danas zivot bez computera i svega sto radi na principima Informaticke tehnologije.
Probajte nekoliko dana zivjeti bez interneta, mobitela, playstation, GPS-a, satelitskih programa i jos mnogo toga.....
Vjerujem da je barem vecina od Vas gledala film "Mad Max" ( pobjesnjeli Max )sa Mell Gibsonom. Bitke za naftu i prezivljavanje u buducnosti. Cini li Vam se da se to upravo desava danas sa ovim napuhanim cijenama goriva i ratovima koje "mirotvorci" vode na sve strane ??
Vjerujem da je vecina Vas gledala i film "Terminator" sa Arnoldom Schwarzzeneggerom.
Cini li Vam se da sve vise u danasnje vrijeme masine ovladavaju nama svijetom kao i u Terminatoru ?
Explozivnim razvojem computerskih tehnologija dobivamo kao i uvjek nezeljeno i kontra produktivno.
Razvojem tehnologija, sve je vise nezaposlenih, sve je jeftinija radna snaga, sve smo vise ovisni o masinama, sve vise tezimo savrsenstvu. Gdje je kraj. ?
Nekada davno jos prije puno godina kada sam se poceo igrati sa Amiga i Comodore ni ja kao ni mnogi drugi nismo ni slutili sta ce se sve moci raditi sa njima u danasnje vrijeme. Sredinom devedesetih kada se pojavio Windows, bili smo opcinjeni i fascinirani mogucnostima computera. Upijali smo svo znanje, sve nove programe.. ucili grafike, web design , programiranje......... !!
Gdje smo danas ? Koliko ucimo a koliko samo kopiramo ? Danas je computer, mobitel, auto , vise stvar prestiza.
Slusam klince na netu i prijatelje moga sina kako mijenjaju dijelove u compu, graficke i audio kartice, memoriju, procesore, kupuju nove brze, prave Overclocking. Nije u pitanju kakav computer imate nego sta sa njime znate raditi.
Cemu sve to ? Samo radi igara i interneta ? Treba li nam zaista brzi comp ?
Imate auto koji vozi 180 kmh i treba li vam brze kad ionako nesmijete voziti brzo na cestama.
Koliko bespotrebno vremena provedemo pored computera ? Pita li se svako od nas jesmo li ovisnici ? Ja jesam !!Pored toga sto mi je to zanimanje, uvjek koristim slobodan trenutak da nesta cackam po compu kako kaze moja zena.
Prije izvjesnog vremena probao sam jedan experiment sa svojim sinom kojem je sada 14 godina. Pitao sam ga da mi nabroji 5 pisaca, 5 naucnika i 5 kompozitora. Mislite da mu je bilo lako ? Namucio se dobro da odgovori na to.I pored svega sto nam internet nudi ne koristimo to znanje ni mi ni nasa djeca.
Probajte sa svojima pa da vidite,. Mislim da smo mi nekada davno puno vise znali i bez computera.
Mogao bih o ovome pisati u nedogled ali ko danas voli da cita dugacke textove i naucne expertize. Na blogu je ionako najbolje pisati o hrani i sexu :))

Zelio sam samo skrenuti razmisljanja u smijeru toga da smo htjeli to ili ne postali ovisnici o masinama bez kojih je danas tesko zamisliti zivot, a sa druge strane osjecam se kao rukovaoc masine, koja mi odvaja vrijeme od familije i prijatelja, oduzima mi slobodno vrijeme koje bi u drugim okolnostima proveli igrajuci lopte, na izletu ili uz rostilj i pivo :)

Eto prodje i tih 20 dana umora pa i ja se vratih svakodnevnim obavezama, blogu i chatu.
Ljepo je vidjeti da se ovdje pise nadugacko i nasiroko a kako nisam pisao nista cak ni ukrstene rijeci ovih dana, a ni razglednice, odlucih da vam napisem kako je sve pocelo i zavrsilo.
Ustali smo jako rano i kako bi ustedili odlucio sam da idemo auto-stopom na more. No kako mladji sin nije mogao nositi kofere a i niko nam nije htio stati da bi nas cetvero povezao, promjenili smo plan i krenuli sa nasim Wartburgom Deluxe 1200 CX ( zvuci fantasticno ).
Opet da bi ustedjeli nasuli smo goriva samo za 20 € a ostalo sam mislio ionako su guzve na Sv. Roku pa zena i djeca mogu i gurati, a kad prodjemo tunel do Splita je ionako niz brdo pa mozda i dodjemo. No bilo kako bilo oni su svi zaspali i spavali dobro i bucno, a ja sam nekako dovezao do Makarske i jos malo dalje, gdje nas je docekao zenin ujak. Uz svu radost najvise je gledao i mislio jel mi tezak novcanik ( ipak dolazimo iz EU ).
Ma salim se, riba je vec cekala nasoljena a i vina je bilo 2 Dcl pa smo podjelili bratski :))
Odmor ko' odmor protekao je u najboljem redu; spavanje, klopa, kupanje klopa, i opet tako svih 20 dana. Lazem ,, isli smo jedan dan kad je padala kisa u Sarajevo i Mostar, ali to je posebna prica. Hocete da cujete ?
Ma padala je kisa taj dan i da nebi gubili vrijeme skoknemo tako do Sarajeva ( oko 250 km ) na cevape i kolace.
Mada me bilo jako stid, ali od silnog uzbudjenja, u Cevapdzinici "Zeljo 2" narucio sam 20 kom u lepinji sa lukom i sve pojeo sam cak sam jos i od zene pojeo nekoliko komada, ona ionako vise voli lepinje :)
Cim smo izasli van, na carsiju mali je spazio kolace, pa je tata morao i tu da se omasti sa nekoliko baklava, tulumbi neka egipatska torta i 1 krempita a prodavacica je samo vikala mashala mashala !! Valjda je htjela reci da imam dobar apetit :)
E sad dalje. Obidjemo Sarajevo i u povratku navratimo u Mostar. Htjeli smo na janetinu u jablanicu ali smo se predomislili. U Mostaru sve super. Stari most, svjetla, gostoljubivost za razliku od konobara u Dalmaciji cak i osmijeh na licima domacina.
Iako nisam mislio jesti, moja ljubav prema cevapima i pljeskavicama me je potaknula na jednu veliku pljesku u kajmaku. I sve bi bilo dobro da mene i djecu nije potjeralo piskiti. Dodjemo do nekog lokala gdje smo parkirali auto udjemo unutra,uljudno pozdravimo i zamolimo da odemo u WC ali gazda ni da cuje !! Moze kaze samo ako nesta narucimo.Ja popizdim,izadjem van i naredim djeci pod komandu da se skinu i popisaju mu fasadu ( sad je dio zuto-zelen)
Ipak nemozemo po pojedincima suditi sve ostale, mada mi je zao sto nisam zapamtio naziv lokala.
Mojim mukama ni tu nije kraj. Vratimo se mi tako u nas Gradac kod Makarske i opet nastavimo gdje smo stali.
Spavanje, klopa, plivanje, klopa.
Nebi ulazio u detalje cijeloga odmora, ali nakon 20 dana boravka na jugu, odlucimo da se vratimo kuci. Mislim sta je dosta dosta je ako je i kod familije. Dosta je bilo i liganja, srdela, cipla, orade. Vracamo se u nasu Njemacku na spagete i grah. Uh kako sam se graha zazelio bio. Najvise sam bio popizdio kad sam spazio da mi zena nije spremila ni jednu kravatu ni leptir masnu ali sva sreca nije mi ni trebalo.
Povratak je bio interesantan. Cak mogu reci naj zanimljiviji u cijeloj prici.
Krenuli smo ujutro oko 7 sati. Dan divan, ljudi odlaze na plaze, sunce upeklo, a mi jedva cekamo da se maknemo i negledamo vise u tu zelenu vodu.
Navratimo u Trogir kod "Keruma" kupimo svakome po pastetu ( malu ) i jednu kiflu za put i jos nam prodavacica upola ljubazna a manje nasmijana uvali stari kruh,racunamo kad dodjemo kuci da imamo domace. Postujem ono "Kupujmo domace, skuplje je".
Taman se zapicimo od Splita prema Zagrebu kad radio javlja na tunelu Sv. Rok mali zastoj od 6 km. Jest da nisam neki matematicar al koliko sam izmjerio na tachometru bilo je 15 km , no nebitno. Micali smo se tako 2 sata da prodjemo tunel. Djeca su uzivala i bilo im je drago da cesto vide kako su oni koji nas preteknu 5 metara opet iza nas . Nakon dva sata zabave kod tunela krenemo dalje prema slatkom domu. Radio opet javlja oko 5 km kolona pred Maceljom, pa se neki preusmjeravaju na druge prelaze. Ja se malo napravim pametan i sidjem sa auto-ceste na Bosiljevo 1 na neki mali granicni prelaz.
I stvarno tamo samo 1 auto ispred mene. Dodjemo kroz Sloveniju do Ljubljane i taman mislim jos malo pa smo kod kuce, ali klincic bato. Mislim se reko' mozda mala kolonica od jedno 5 km kao kod nas na Sv. Roku, ali zajeba se ja. Opet jedno 10 km i dva sata mic po mic.
A djeca ko djeca raduju se. Sva sreca na granici nema guzve ali malo malo nesta naplacuju, 6,5 € Karavanke tunel, 9,20 € za neki tunel i cestarinu, 7,5 € neka vigneta...svaka cast znaju ljudi.
Idemo mi tako prema Njemackoj kad opet tabla pise STAU ( mala guzva 6 km ) mislim se , ipak je to zapad pa ici ce brze, a i platili smo momacki.
Opet dva sata mic po mic. raduju se djeca, radujem se ja a zena od dragosti povraca, puna najlonska vrecica.
Nakon dva sata mislimo po onoj pjesmi "Godine su prosle pune muka", ali ni tu nije kraj. Kao sto sam napisao krenuli smo oko 7 sati ujutro a dosli smo u nas grad okrug Münchena u 23:00.
Sto znaci da smo se zabavljali i uzivali u voznji punih 16 sati, ali tjesio sam se puno ih je islo do Hamburga sto je jos dodatnih 800km od mene.
"Home sweet home"....... Dodjemo u stan a noc, Subota navecer, nista neradi, kod nas sve iskljuceno. Nista osim staroga kruha od "Keruma".
Sva sreca ostalo je nekoliko vrecica gotovih juha i spageta pa smo prezivjeli.
Eto tako mi gastarbajteri uzivamo svake godine u tom godisnjem odmoru ili umoru i da ne pisem o prevarama u turizmu, gostoprimljivosti domacina, vrijednosti Eura, kvalitetu benzina kod INA-e, cijenama na policama a drugacijoj naplati na kasama i jos dosta toga. Bitno je da smo na moru i da uzivamo u slanoj vodi sa osjecajem da domacini jedva cekaju da nam vide ledja.
No, bilo kako bilo sljedece godine opet ispocetka, samo se nadam da ce kolone biti barem koji kilometar manje.
Ljepo Vas je opet vidjeti.

Umorni Gastarbajter.

P.S.
Poseban pozdrav HAC-u ( Hrvatske auto ceste), SCZ ( Slovenska cestovna zvaza ) i ÄSD ( Austria strassen dienst)

Evo nekoliko slikica sa odmora.

( Izabrano od 700 slika )