ŠEPANJE ZA REČENICAMA
Napisanu rečenicu možete pročitati i memorirati, možete pročitati i zaboraviti, a možete je pročitati i... onda uzeti šćap u ruke, kao što ja često činim, i pješice se uputiti tamo kamo nas ta rečenica može sve dovesti. Ako nas ikamo dovede.
Ja sam se u jednom tekstu uputio putem kamo su me povele rečenice jednog moga prijatelja. Tekst je objavio u nekom filozofskom časopisu, a potom me zamolio za mišljenje. Bio sam zadovoljan filozofskom idejom, ali nisam bio zadovoljan pisanom realizacijom ideje, budući da je tekst bio neprecizno napisan. To sam mu pokušao pismeno objasniti, a on se naljutio. Mjesec me dana mrzio, a onda priznao da je malo požurio s objavljivanjem. Ovdje navodim samo dvije ceste-rečenice moga prijatelja, a potom slijede krivudavi sokaci kamo su me odvele. Homo sapiens sapiens jest i dalje najslabija životinja unutar četiri tisuće vrsta sisavaca (1). Priroda ga je obdarila (genetski i memetski) (2) da omoćava ili ojačava svoje biološke i neurološke neograničenosti pomoću raznih otkrića, izuma i antropotehnika u načinu proizvodnje života. (3). 1. Nije točno. Nije točno da ima četiri tisuće vrsta sisavaca. Ima ih oko pet tisuća vrsta. A nije točno da je čovjek najslabiji među njima. Naprotiv, čovjek je najjači, jer svaku vrstu može svladati i svladavao je. I kao pračovjek i kao čovjek. Ako si pod slabost mislio nešto drugo, onda to napiši. Znaš, prijatelju, tigar se zadovoljava očnjacima i kandžama. Zato je ostao tigar. Čovjek se nije zadovoljio očnjacima i kandžama. A ti o tome pišeš. Ali suprotstavljaš se vrlo pametno onome rješenju koje će omogućiti tigru da tigar u čovjeku jednom pojede čovjeka. 2. U ovoj riječi se skriva – kano u memli, jer je mem skraćenica od memle, vlage, truline... – neko značenje koje valja dokučiti. Mem kao antipod genu ili što? Dakle, može bit, a ti to moraš sročiti, da kad govoriš o memu misliš na memoriju, uopće na pamćenje, te bi mem mogao biti jedinica koja označava pamćenje, premda i gen pamti pa je to malo škakljivo. Ali može biti da je riječ i o onome što bi se moglo svesti na mišljenje, um, pa i sam raz-um, jer ti o tome najviše filozofiraš u ovome tekstu. Ali, ni tu nije kraj mogućem značenju mema, jer bi se ta novonastala riječ u hrvatskom jeziku mogla odnositi čak i na sve ono što označava način mišljenja, dakle sveukupna duševna, životna orijentacija nekog pojedinca ili društvene skupine, ali to bi bio mentalitet, pa ne bi kovanica mem bila dovoljna jasna uputa pametnom čitaču kamo da se uputi krivudavim sokacima svojih moždina, što bi rekao Brešan. Tebi se čini da je previše inzistiram na sitnicama, ali drukčije ne mogu raditi. Znam da si na pravom putu, znam... ali ti mi ne znaš baš najjasnije objasniti da si na pravom putu. Shvati, ja ne znam ono što ti znaš. Molim te, nauči me tome. 3. Ove dvije rečenice su prilično nejasne i nedorečene. Ja znam što je moć i znam što je jakost. I jasno mi je da su to dva značenja, i jasno mi je da te riječi daješ u dva značenja, dakle u značenju moći – ja posadih bosiljak, meni Friedrich Nitzsche!, štono reče humorist Zoran Stanojević – i u značenju jačanja mišića misli; da mi miso bude jača!; i tome slično. Dakle, doista razumijem da mi moć nije dovoljna i da bih je rado digao na ne znam koju potenciju, omoćao bih moć, pa bih bio moćniji, a onda i najmoćniji. Dakle moć se može omoćavati, može se težiti da ima veći utjecaj; da je se omoća upravo onako kako ti kažeš, ali ne možeš govoriti moć i jačanje u istom kontekstu kako si naveo – omoćava ili ojačava. Ti si potpuno u pravu kad kažeš da nam je priroda dala moć da budemo moćniji u prostoru i vremenu koje razumijemo. Ali, moramo znati da postoji prostor i vrijeme koje ne razumijemo, pa neće vode piti tvoja kasnija konstatacija da čovjek razara život. To će poslije doći na red, hajdemo se sad malo zabavljati s čovjekom. Homo jest na latinskome čovjek, ali na grčkom nije. Homo na grčkome znači jednak, isti, sličan, a u složenicama se upotrebljava u smislu jednako ili isto, što bi se reklo homogeno. Bijeli homo je homo drugim bijelim homonidima, a crni homo je homo drugim crnim homonidima. Bijelci su homogeni bijelcima, crnci su homogeni crncima, a žutci su homogeni žutcima. Bijeli čovjek omoćuje svoje bjelstvo da bi bio moćniji, najprije pred crnima, a potom i pred sebi homogenim... To je moć. Moć može biti slabija ili jača, ali jakost nije moć. Jakost (a ti meso) je drugi pojam upravo u filozofskome smislu, a ti se u tekstu baviš filozofijom, što je jedan lijep iskorak. Jačam mišiće da bih bio snažniji, a samim tim i moćniji. Cilj mi je da budem najjači, najbrži, najpametniji, najbogatiji..., jer samo tako mogu biti najmoćniji. Naravno, kao smrtnik. Smrću nestaje sva ta iluzija u kojoj se zabavljamo otkad nas je netko proglasio homo sapiensima, a netko sapiensu dodao još malo više razuma, pa smo tako dobili homo sapiensa na kvadrat. A zapravo je homo biće na treću potenciju, što će reći na kubik, jer shvaća i razumije samo dužinu, širinu i visinu (Uspenski, Treći organon). To je prostor koji znamo. Međutim, znamo da postoji i neki drugi prostor, ali još ne znamo gdje je taj prostor. Ne radi nam bulja (u smislu glave, a ne guzice) najoptimalnijim kapacitetom. Stručnjaci kažu da nam razum radi svega 12 %. Ostalo je još mrak. Opterećeni smo sobom (i predsobljem), pa se nastojimo domoći što više moći, kako bi te moći mogli šetati kad onemoćamo do potpune nemoći. Moći sveca onoga ili vladara ovoga. Šećemo kosti, neka nam bog oprosti! Netko tko bi želio biti moćniji od same moći fura nam kosture kroz živote, ne mareći da smo iz praha nastali i da ćemo prah postati. O, ne! Jest da smo iz praha postali, ali moćni ćemo kostur postati. Smiju nam se kosturi, krezubi ili sa svim zubima, još tamo od prvoga Južnog čovjeka. Iskezio je na nas zube Dedek Kajmbumškak, jednako oštro kao i Tutankamon, Abraham, ili kako su već sve zvali ti bivši zubati onemoćali moćnici. I tako dalje. U tom smislu te pratim, ali nisam siguran da te drugi na tom putu prate, jer rečenice nisu potpuno dorečene. Požurio si malo, a filozofija ne trpi žurbu. Ni žene ne vole žurbu, ali kod njih možeš popraviti dojam ponavljanjem, odnosno popravljanjem dojma. Međutim, jednom napisana rečenica je gotovo stvar. Dvije rečenice iz kojim sam sve ovo iscijedio nisu dostatne, jer se još uopće nismo pozabavili složenicom antropotehnika. Sretan vam petak. Dabogda vam ovaj petak bio lijep i radostan. I, dabogda, završio onako kako bi svaki petak trebao završiti , pa bio i trinaesti - metkom ili pak cijelim rafalom. |
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv