IDIOT (3)
(Nastavak)
Na izlete smo išli rijetko, zapravo nikada. To je bilo prvi puta da idemo nekamo izvan Zagreba. Do tada su nas vodili na Sljeme. I to pješke. Svi smo bili ludi za tim izletom. Nekoliko smo se dana nestrpljivo pripremali. A izlet u Stubičke toplice doista je to i zaslužio. To je bio moj najljepši izlet u životu. Prvi izlet je kao prva ljubav, nikad se ne zaboravlja. Utrpali su nas u tri kamione, s drvenim klupama, složenim po širini, poprijeko. Svaki je kamion imao svoju zastavu i svoga zastavnika. Kad smo se vozili kroz grad pjevali smo borbene i druge pionirske pjesme. Ja sam bio zastavnik na prvome kamionu. To je bila najveća počast na svijetu, pa su mi svi dečki zavidjeli. Svi su ljubomorno pogledavali u moju zastavu, zamišljajući sebe na mome mjestu, a ja sam ih ignorirao. Ništa me nije moglo odvojiti od zastave, pa čak ni poziv da igram s ostalima fanta. Cure su me pogledavale. Znao sam da sam najvažnija ličnost u sva tri kamiona. To je znala i Cica. Stajala je pokraj mene, ponosna kao da ona drži zastavu. Mama joj je napravila cijelo brdo sendviča i kolača, pa mi je, dok sam držao zastavu s obje ruke, trpala u usta kolače. Gotovo sam se istopio od sreće. Negdje na pola puta do Stubaka, tamo iza cementare, prišla nam je Beba i rekla da me mora poljubiti. I to filmski. Gospode bože, što mi je bilo neugodno. To me ubilo. Tko je vidio da ja ljubim Damirovu djevojku i to još filmski! Dakle, to je bio poljubac! Kao da je netko koprivom prešao preko mojih usana! Beba je doista znala poljubiti kao na filmu, s jezikom, i to je bio moj prvi pravi poljubac. U trenutku sam izgorio, kao fosfor na satu kemije, i ponovo se zaljubio u Bebu. Kad smo stigli u Stubake, zamolio sam Bebu da malo popričamo, ali da nitko ne vidi. Dogovorili smo sastanak u klozetu, i to ja u muškom, a ona u ženskom. Tako ćemo razgovarati, a biti odvojeni, jer je zid dijelio muški zahod od ženskoga, znate onaj poprečni zid koji kao da ne postoji, toliko je bio tanak. Pola sam je sata čekao, gotovo sam se sav usmrdio od čekanja. Već sam se počeo odljubljivati misleći da neće doći. Ipak je došla. Ne vjerujem da je WC najromantičnije mjesto na svijetu, ne vjerujem da je baš to smrdljivo mjesto pogodno za ljubavne izjave, ali ja sam Bebi baš u klozetu rekao da sam zaljubljen u nju i da bih htio da hodamo. Ona mi je odgovorila da se i ja njoj sviđam, ali da sada ne može sa mnom hodati, jer hoda s Damirom. Rekla je da njega voli više od mene. Zar tu debelu kovrčavu svinju, planuo sam kao šibica, pa ja ga mogu prebiti lijevom rukom, toliko sam jači od njega. Onda je ona rekla da snaga nema nikakve veze sa zaljubljivanjem. Jer bi ga valjda još više voljela kad bi ga prebio. To me deprimiralo, pa sam rekao da nema pravo, jer je poznato da žene vole jače, da sve žene vole Tarzana i brze revolveraše, a ona se nasmijala i rekla da sam zgodan, ali da je jedno film a drugo šesti razred osnovne škole. To me baš uzrujalo, kako samo može biti tako glupa, pa sam joj rekao da je film zato drugo što su prave žene toliko pametne da nađu prave muškarce koji će ih braniti od gorila, krokodila i drugih razbojnika. Bila je uporna, a ja sam je strašno volio, pa sam pitao bi li mene više voljela kad bi me Damir istukao. Rekla je da vjerojatno bi, jer žene vole skrbiti, da se u svakoj ženi krije majka i svašta. Pričala je grozne gluposti, a ja sam je slušao u interesu ljubavi. Poslije sam se našao sa Cicom kod bazena, pa smo otišli na kupanje. O, to je bilo najljepše kupanje u mome životu! Napolju, oko bazena, svuda listopad i kiša i hladno, a bazen s toplom vodom. Nikad u životu nisam vidio toliko tople vode na jednom mjestu. Nije mi bilo jasno kako su mogli toliku vodu ugrijati. Mi smo se u kući kupali jednom tjedno, obično u subotu, a voda nije bila osobito topla; ugljen i drva bili su prilično skupi, a samo je otac zarađivao. Barem je tako uvijek govorio. U bazenu nas je bilo stotinjak, a ja sam se ponovo zaljubio u Cicu. I to zbog poljubaca u toploj vodi. Ljubili smo se divno. Prvo sam ja zaronio, mogao sam više izdržati bez zraka, a potom Cica. Ja bih je tada uhvatio za glavu i, dok je ona žmirila, ljubio je u stisnuta usta. Nije nam smetalo što smo pritom znali popiti poneki gutljaj klorirane vode. Vraćajući se iz Stubaka, opet smo igrali fanta u kamionu. Zastavu nismo držali, jer je bio mrak i nitko ne bi vidio. Ja sam se ljubio sa Cicom. Ona se nije znala ljubiti kao Beba, njene me usne nisu pržile, od njenih usana nisam izgorio. Drugi smo se dan Damir i ja potukli. Jasno je da sam dobio grdne batine. Svi su se čudili, jer se znalo da sam znatno jači od Damira, već sam ga nekoliko puta prebio ko vola u kupusu. Samo je Beba znala zašto me Damir prebio. Rekla mi je da sam pravi mišek, prava muškarčina, kad sam u stanju žrtvovati i život za svoju ljubljenu. Brisala mi je krvavi nos i ljubila izubijano lice. O, kako sam bio sretan! Damira sam dočekao drugi dan, kad je Beba bila na magarećem satu, pa sam mu trostruko vratio. Vrijeme s Bebom je bilo nezaboravno. Bili smo vrlo sretni, osobito ja. U kinu smo sjedili jedno pokraj drugoga. Te su mi kino-predstave bile kao izmišljene. Beba je bila bolja od Cice. To je znao i onaj kovrčavi medvjed, pa joj je stalno dosađivao. Onda je Beba izmislila da će jedan dan hodati s jednim, a drugi s drugim, a mi smo, htjeli to ili ne htjeli, morali pristati. Sve do rođendana. Kao klinac nisam nikad slavio rođendane. Zapravo bih slavio, ali nikad u kući nije bilo love za moj rođendan. Znalo se dogoditi da mi starci poklone neku sitnicu, bonbon, čarape, potkošulju ili nešto slično, ali nitko od nas do toga nije držao. Zato je moj trinaesti rođendan bio najljepši u životu. Beba mi je poklonila komplet Tarzana. Pet knjiga! Bio sam najsretniji čovjek na svijetu, a bio sam još sretniji kad je drugoga dana poklonila Damiru za rođendan Idiota. Svi smo ga u razredu zezali – idiote, idiote! – a on je Bebu ispljuskao, neka se nosi i ona i onaj koji joj je rekao za tu knjigu. Da bih je obranio, morao sam ga dobro istući. Sav uplakan pobjegao je iz razreda dok smo svi za njim vikali – Idiote! Idiote! Beba je također plakala. Bilo mi je žao i nje i Damira, pa sam njegovu knjigu odnio kući, misleći je drugi dan vratiti pravom vlasniku. Međutim, Damir se više nije vratio u školu. Došla je njegova mama i ispisala ga iz proklete trnjanske džungle gdje djecu ubijaju. Beba nije uspjela ispraviti pet kečeva, pa je ostala u šestom osnovne. Ja sam, u međuvremenu, pročitao i Tarzana i Idiota. I tek su mi se tada oči otvorile. Bože dragi, kakav li sam bio – idiot! (KRAJ) |
| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv