KAKO SAM OSTAO BEZ ADRESA, A JEDAN PISAC BEZ RIJEČI!
Najprije svima - sretan Uskrs. Dobro jeli, pili i – vitki bili!
Napokon, danas mi je kompjutor definitivno popravljen, naime, reinstaliran, jer je siromak bio prepun nekakvih grešaka... gotovo nemoćan i slab. Sad je sve u redu. Oživio je, mangup, i tjera me na napore koje sam već jednom svladao. Gledam, gledam a nigdje mail adresa. Kao da su u crnu kompjutorsku rupu propali. Nema ni jednog od dosadašnjih starih mailova. A da i ne govorim da uopće nemam pojma gdje mi se skrio kemoterapeut@gmail.com, trud i muka drage mi Annie de Mennie. Zato molim dragu mi, milu i neizmjerno voljenu Annie da mi objasni gdje se crni kemoterapeut skrio. Uglavnom sam cijelo poslijepodne proveo na ponovnom formirnju listu Blog favorita. Tri sata se time bavim i tek sam obavio prvih stotinu mojih šarmantnih ljubimica i uvaženih ljubimaca. Riječ je o Blogovskim ljubimicama i ljubimcima, da ne bi neki od zlikavaca... zna se... Sad lijepo molim da mi što prije pošaljete svoje mailove, kako bih se ponovno dopisivali, a dragoj Doktorici iz Svjetske Rijeke mogao poslati završni dio knjige Povijest čitanja. I sad slijedi lijepa priča o tome kako je akademik, k tome još i pisac A formata, ostao bez riječi. Naime, prije dva dana, Debellysimo je imao čvenk s Nedjeljkom Fabriom, uvaženim piscem i akademikom. Bio je to neki privatni čvenk. Dogovorio sam s Debellym da se nađemo u središtu Zapruđa negdje oko/oko. I, tako, negdje oko/oko eto mene tamo gdje sam trebao biti, ali nema mi prijatelja. Provirim u onaj veliki kafić, kad eno njega ili nj; zasjeo lijepo s Fabriom i njegovim bratićem i ne haje za mene jadna. Zato im se priključih, onako nepozvan. Jer me i s Fabrijem vežu neke dobre uspomene. I što ćemo, Debellyssimo in ich, nego raspalismo o Blogu našim nemalim jezičnim arsenalom. A naš se prijatelj čudi ko tele šarenim vratima. Bože dragi, što li smo mu sve ispričali?! Uglavnom, ostalo je na tome da će pod hitno naučiti služiti se kompjutorom, e da bi nam se što prije priključio. Jer, kako reče, nakon svega što smo mu ispričali ostao je bez riječi. A zaista se rijetko događa da pisac ostane bez riječi. Nadam se da Fabrio sada čita ovo što sam napisao i da se, onako zbunjeno, osmjehuje. Pa ako si se, stari moj, odlučio učlaniti u veliku Blogovsku obitelj, obećajem, vratit ću ti sve riječi, a Majetić će dodati još koju pride! |
< | ožujak, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv