BLOGOVSKA PRIČA ZA PETAK: ŠIVIN SIMBOL
Jednoga davnog, lijepog i veselog dana uputiše se Brahma, Višna i Vašišta, moćni indijski bogovi, praćeni božjom, brojnom, skromnom, mudrom i poslušnom pratnjom, u prijateljsku posjetu božjem kolegi - bogu Šivi. Dvori boga Šive bijahu bili širom otvoreni. Posluga, dvorjani, vratari, čuvari, glasnogovornici, savjetnici, sva ona silna prateća elita, pa i sam predstojnik Šivina ureda, bijahu bili dobili slobodan dan, pa visoke goste i njihovu brojnu, skromnu i mudru pratnju nitko ne dočeka. Zato se oni sami uputiše u božanski Šivin hram. Sva im vrata bijahu bila otvorena. I, tako, nesmetani ni od koga, upadoše u odaje uvaženog domaćina. I - imadoše što vidjeti. Bog Šiva, u raskošnom dnevnom boravku svoga rajskog dvora u Kailasu, upravo se bio malo zaigrao i razigrao sa svojom zakonitom ženom, snažnom božicom Durgom. Bijahu zorno i tvorno uvježbavali stanovite ljubavne poze iz Kama sutre, pa ni ne primijetiše, visoke goste, ni njihovu brojnu, skromnu i mudru svitu. Drhtali su i dahtali, grabili se i lomili, savijali i uvijali, tepali i brektali, stenjali i položaje mijenjali.., a sve to pred svetim i čednim očima rečenih bogova i njihovih skromnih mudroslova. Ugledni gosti, zajedno sa svim svojim mudracima, diskretno zakašljaše, želeći tako, svome vrlo uspaljenom domaćinu i podatnoj uspaljenici-domaćici, skrenuti pažnju na svoju nehotičnu nazočnost njihovoj zaigranoj razigranosti. Ali, ni snažni Šiva, ni opuštena mu jebozovnica Durgu, ne čuše to diskretno kašljucanje. Upravo se, u trenutku te nenametljive i tihe diskrecije, Šiva halapljivo divio šumovitim i strmetnim tajnama Durgina vrelog Venerina brežuljka, diveći se rumenim i vlažnim udolinama i glatkom i vrlo skliskom ponoru koji je vodio u dubinu Durgina raja; a mazna se Durgu, dražesno i radosno, čudila napetoj i drhtavoj muškosti svoga božjeg ljubavnika i muža, nježno dražeći to tvrdo kvrgavo čudo mekim prstima i vrelim usnama. Nezvanim gostima bijaše neugodno pred tim božanskim prizorom. Nakašljaše se glasnije, ali naš par, u tom času, ne bi čuo ni riku stada svetih im goveda. Penjali su se i spuštali vrletnim i skliskim stazama užitaka, potpuno se predajući jedno drugome. On - radosno uranjajući u njene bistre rumene dubine, a ona - ushićeno poskakujući na samom vrhu njegova vulkana, neposredno prije užarene erupcije. Gosti se pogledaše i napokon shvatiše da im tu nije mjesto. Zato se okrenuše i, bez pozdrava, izađoše iz te rajske sobe. Pri odlasku neki su glasno negodovali, uzrujani Šivinom negostoljubivošću, dok su se drugi, uključujući i boga Višnu, dobrodušno smješkali viđenim maštovitostima kojima su nehotice prisustvovali. Poslije, kad je ljubavni dvoboj žestokih božjih bračnih protivnika završio na obostrano svršavajuće zadovoljstvo, Šivi ispričaše što se zbilo dok se on bavio proučavanjem Kama sutre. Oh, gospode, ta nije moguće!, uskliknuo je, pogledavši svoju mirisnu i opuštenu životnu suputnicu. I oboje se tada skameniše. Kažu - od stida. I ostadoše skamenjeni upravo u položaju u kojem ih uglednici zatekoše. I tu bi priči bio kraj da Šiva ne bijaše bog, dakle vječan. Zato poželi da čin, zbog kojeg je doživio među-božju sramotu i koji je prouzročio jednu od njegovih smrti, postane objekt poštovanja svih ljudi. Sjede, naš jebežljivi Šiva, na svoje prijestolje i sazove konferenciju za tisak. Uzbuđeni novinari tada zabilježiše njegove riječi: Javna blamaža i stid me ubiše, započe pravedni božji bludnik svoju izjavu. Ali, su mi, isto tako, dali nov život i nov oblik, oblik lingama (hrvatski izraz za lingam je pimpek, kurac ili nježnik, latinski penis itd.). Zato ste vi, razvratni novinarski duhovi i znatiželjni podanici moji, dužni da nježnik ubuduće smatrate mojim drugim božjim ja! Kurac i ja smo jedno. Kad god vidite pimpek, vidjeli ste mene, a mene se mora poštovati. I meni se moraju prinositi žrtve. Svi oni koji će me poštovati kao nabreklinu, narodski zvanu kara, ostvarit će svoje najviše želje i naći mjesto u mome raju Kailasa. Zato će oni koji naprave figuricu lingama od gline ili kravljeg izmeta biti nagrađeni. Oni koji penis naprave od kamena, dobit će sedam puta veću nagradu i nikad neće vidjeti Kneza tame. Oni, pak, koji harbiju uobliče u srebru, bit će nagrađeni sedam puta više od onih koje spomenuh u prethodnoj rečenici. Vlasnici zlatnih kurčina, pak, bit će nagrađeni sedam puta više od onih koji se diče svojim srebrenim udom. Novinari Šivine riječi ukrasiše sjajnim naslovima, podnaslovima, laedovima i ilustracijama. U tome su prednjačili urednici i podanici Šivina privatnoga tjednika – Lingam press. Čitatelji prihvatiše Šivin savjet, a i što bi drugo, kad Šiva bijaše treći bog u hinduističkoj božjoj trijadi. Bijaše bog razaranja i zato ga se mnogi bojahu. Mudraci, da bi udovoljili bogu, osnovaše odmah vjersku sljedbu (što bi u današnjem značenju bila politička stranka) - lingajita, što će reći kurcoljubaca. Članovi te sljedbe nosili su kurčić ili kurčinu - zlatnu, srebrnu, brončanu, kamenu, pa i glinenu - kao simbol prikačen za kosu ili obješen o vrat, čak i u prirodnoj krutoj veličini - ako se ovdje uopće može govoriti o veličini (zato vas upućujem na jedan maštovit tekst u Ptice Trkačice) - na bisernoj ogrlici. Pripadnici Šivine sljedbe mogu se prepoznati i po drugim vanjskim oznakama, osim nošenja simbola kurca. Znaju namazati čelo nekom mašću ili kravljim izmetom. Ali, glavni predmeti njihova kulta bijahu kurac i bik Nandin, božanska jahaća životinja Šive. Uspravni i valjkasti kameni stupovi, u obliku nježnika, mogu se i danas vidjeti ne samo u hramovima Šive, već i u kapelicama uz cestu, na javnim trgovima i na drugim prometnim mjestima. Shodno tome, kletve i zakletve bile su u sličnom duhu: Moglo se čuti: Tako mi Kurac pomogao; pomozi Kurče; oprosti nam Kurče; tako mi Kurca; Kurac će te kazniti; pazi što radiš, Kurac sve vidi... itd. Obred ukazivanja počasti Šivi, inače, nije ni danas posebno složen. Hinduistički hramovi se obično sastoje iz dva dijela: iz predvorja i pravog svetilišta. Oko njih su dvorišta. Dvorišta hramova su najčešće prostrana, dok je središnji dio hrama, u pravilu, malen. Vjernici počinju molitve šećući dvorištima, tako da im hram uvijek bude s desne strane. Poslije nekoliko tako prehodanih krugova, ulaze u predvorje ili hodnik glavnog hrama. U glavno svetište ne mogu, jer tamo ima pravo ući samo svećenik. Obično je u predvorju bilo obješeno zvono, u koje su zvonili vjernici. Tako su na sebe skretali pažnju božanstva. Svećenik im je odgovarao puhanjem u školjku, dajući im do znanja da je bog spreman ispuniti stanovite želje. Vjernici bi se približili pragu glavnog hrama i prinosili žrtve bogu. Zatim bi legli na zemlju ili samo stavljali ruku na čelo, moleći boga da prihvati njihovu žrtvu. Time se obred završava i vjernik napušta mjesto kulta. Nema svećenika, nema ni dosadnih vjersko-poučnih tirada. Sve se obavlja brzo, gotovo mehanički. Vjernici prilaze jedan za drugim, škrope kameni kurac vodom, bacaju zeleno lišće ili cvijeće i mrmljajući riječi molitve ustupaju mjesto drugim vjernicima. Lingam je bio poštovan i u kućnom obredu. Mjesto na kojem će sjediti onaj koji obavlja obred valjalo je najprije ritualno očistiti uz recitiranje odgovarajuće molitve majčici Zemlji, Prithivi. Zatim se od gline pravio kip Šive, naravno u obliku pimpača. I tako dalje. Stari Latini bi, poštujući svoja glasovita demokratska načela, pa tako i indijskog boga Šivu, rekli: Kurac bonus, mir in domus! Je, je/ je, je… podržao bi stare Latine pjevački zbor nježnih i časnih obožavateljica veselog simbola dragog im boga Šive! Je, je…jeah, čuh li to samo jeku iz kuhinje ili je to ipak bio onaj poznati mi snažni i glasni izdah, moje uvijek radišne i ljupko-snažne teflonke? |
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv