DNEVNIK ILI NOĆNIK, PISANJE JE SAD!
UTORAK, 31. KOLOVOZA
Čitam da 100.000 hrvatskih građana svakodnevno upada u radost Bloga, što me posebno oduševljava. Dobro, Blogovci baš ne čitaju sve što se objavljuje, ali – najvažnije je da čitaju, da se pismenima druže i sve što bi to imalo značiti, ako uopće nešto znači. Rekao bih – utjeha pisanja i čitanja! Ne mislim ulaziti u ocjenu onoga što se piše, ali lijepo je kad vidim svu silu raznih komentara na pročitano. Totalna ludnica. Nisu to pisma čitalaca, nego pisma pisaca. Eto. Vidim na HTV Biškupića i društvo kako sjede i pričaju o kulturi, o kulturnim festivalima. Trljo Biškupić lan! Eto. Danas je bio lijep dan u redakciji. Sve smo obavili, još jednom prekontrolirali sve dane Požeškog festivala, pa će ljubitelji lijepe tamburaške i pop glazbe opet doći na svoje. Branko i ja čekali smo Kiću, ali ga ja nisam dočekao. Naime, Kićo ima u Požegi svoj show program, pa smo trebali još jednom proći sve detalje. Iskoristih lijep dan i prošetah gradom. Na Trg sam stigao kad je doček rukometašima završen. Djevojke i mladići vraćali su se svojim domovima, noseći zastave i pjevajući domoljubne pjesme. Lijep doživljaj. Ali Trg baš baš izgledao najsvečanije. Stotine boca piva, dosta ih je razbijene, i razno drugo smeće. Čistači čiste. Zar svaka svečanost mora završiti smećem? U Frankopanskoj sretoh, naravno s bocom hladnog piva, sjajnog mladog glumca Nenada Cvetka. Bože, otkud toliko snage u onako krhkom tijelu! Malo porazgovarasmo o junačkoj ljevici i desnici i - zblogom. I kad sam se već uputio u pravcu prema, zaustavio me povik moga tako lijepog imena bez djela da sam se odmah okrenuo. Naravno, Mitar! Miljenko Mitrović moj je dugogodišnji prijatelj. Novinar. Piše rubriku Kavkaz u Večernjaku, ali ono što je za nj vrlo važno – lijep je čovjek. Naravno, mlađi je od mene. Pa i ja sam sâm mlađi od sebe, ali to nije tema. Dakle, Mitar nikome u životu nije učinio zlo. Šetnja s njim, gradom, zaista je pravo osvježenje. Pun je informacija. Na rastanku pozvao me da u subotu dođem u Saloon, jer se tamo održava izbor Najhistriona 2004. Budući da sam stari Histrion, doći ću. Lijepa je to prilika da na jednom mjestu vidim toliko živih prijatelja. Eto. A, čitam na naslovnicama i drugim stranicama dnevnih novina, sve nas je manje. Rikavaju radosnici svaki dan, pa kad bih svakome od dobrih znanaca-pokojnika išao na pogreb, ne bi ni silazio s Mirogoja! Zato ne idem. Kakav sam, vjerojatno neću ni na svoj pogreb! Eto. Maloprije sam telefonskirazgovarao s najmlađom kćerkom, onom o kojoj sam neki dan pisao. Uplakana je i jedva govori. Riknula joj mala maca, pa je jako tužna. Srećom, ima drugu macu. Slično se zbilo s mojom starijom kćerkom kad je bila njenih godina. Tata, tata, Tigrica je umrla, odjekivao je njen dragi i panični telefonski glasić. Naravno, otrčao sam kući. Bila je noć. Negdje sam imao nekakvu lopatu i lijepo pokojnicu ukopao ispod nekog drveta. Kćerka ju je bila lijepo opremila u nekakvoj kutiji za cipele. S lopatom i tim lijesom-kutijom lutao sam kvartom sve do Save. Čak sam se bavio mišlju da kutiju bacim u Savu, ali nije išlo. Zato sam pronašao drvo s ove strane nasipa, iskopao prilično duboku jamu, nježno položio pokojnicu u kutiji i sve to zatrpao. Tako mu je to s kćerkicama i mačkicama. Srećom, nisam noćas morao ići u Zelinu da njenu malu ljubimicu pokopam. Eto. |
| < | rujan, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv