DNEVNIK ILI NOĆNIK PISANJE JE SAD (3)
PETAK 27. KOLOVOZA
Naporan dan. Naime, valjalo je nešto napisati u redakciji u kojoj honorirano radim na HTV, što mi je oduzelo priličnu količinu vremena. Potom sam se morao naći s posljednjom od bivših žena, jer je htjela moju suglasnost da prezimenu moje posljednje princeze, jedine mi Jedine, doda i prezime svoga sadašnjeg muža. Naravno da se slažem, pa sam to i potpisao, jer ja baš i nisam od onih koji drže do tih formalnosti. Moja će djeca uvijek znati tko im je otac; uostalom, to im piše u rodnom listu. Usput, grabeći prema općini Trešnjevka, onim smrdljivim kanalom, od Savske prema Trešnjevačkom placu, koji je neki gradski pametnjaković nazvao Gagarinovim putem, susretoh se s knjigom davnjašnjeg prijatelja, danas sretno upokojenog, Mike Antića - Plavi čuperak. Leži knjiga među drugim starim stvarima; cipelama, dva tranzistora, žlicama i vilicama, četiri tanjura, nekim starim trapericama, majicama itd.; dolje na još vlažnoj zemlji od nedavne kiše, i kao da me zove. Što je, Miko, pobogu, što radiš tu na podu? Naravno, Mika ništa ne odgovara, a meni se s poda smiješi onaj nezaboravni Plavi čuperak. Pošto, pitam, brkatog i neobrijanog prodavača. Pet kuna, kratko odgovori. Dadoh mu deset i krenuh na spoj s posljednjom od mojih vjenčanih žena. Naravno, s njom je bila i moja gotovo desetgodišnja kćerka, s malom Lucijom, ni godinu dana starom polusestrom, beskrajno veselom djevojčicom koja kad me god vidi, otvori oči i lice u radostan osmijeh. Objasnih djetetu što je to Plavi čuperak, i dadoh joj ga, obavih formalnosti i krenuh prema, oj, dome, radosni dome! Putem sretoh jednu od lijepih prijateljica, s kojom popih kavu u nekom kafiću pokraj negdašnje gimnazije, Savska 77. Prijateljica radi u dječjem vrtiću i kad je god sretnem daruje mi jednu lijepu priču koju čuje od djece u vrtiću. Današnja priča je zaista toliko lijepa, da je odlučih pokloniti Blogovcima, e kako bi im subota bila lijepa i plava, kao plavi dim cigarete. Dakle, prijateljica mi je rekla da je čitala u mome Blogu kako se šalim na temu pušenja, pa ju je to inspiriralo da djecu u vrtićima pita kako oni doživljavaju pušenje. I evo što joj je ispričao petogodišnji klinac, kome sam za ovu prigodu izmislio ime, e da ga dobri tatica ne bi usrećio s nekom ugodnom električnom stolicom. MOJ DOBRI TATA Svuda mi govore da pušenje nije zdravo, a ja nisam znao zašto nije zdravo. Zato sam pitao tatu. Moj tata je jako dobar tata. Lijepo me je uzeo u krilo i fino objasnio da je pušenje nezdravo i gotova stvar. Ja sam mu rekao da mi je baš dobro objasnio. Pa sam ga poljubio, jer je tako dobar i sve mi objašnjava. Onda je on zadovoljno pripalio cigaretu i onaj prvi lijepi plavi dim puhnuo mi u lice. Malo sam zakašljao, ali ne baš jako. Poslije sam se igrao na tatinom krilu i slučajno prstom dodirnuo cigaretu. To me je jako opeklo, pa sam zaplakao jer me boljelo. Tata mi je puhao u prst da me manje boli. Tada sam shvatio zašto mi tata ne da pušiti. Jer sam još malen, pa se dragi tata boji da me cigareta ne bi opekla. Sebastijan Pukšec, 5 godina |
| kolovoz, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv