DNEVNIK ILI NOĆNIK, PISANJE JE SAD!
ČETVRTAK, 26, KOLOVOZA
Neki su antički narodi pamtili samo svoje sretne dane. Tako je bio neki mudrac koji je napisao ovakav epitaf uoči svoje smrti: Proživio sam pedeset i šest godina, a živio sam samo četiri! Filippo Pananti, talijanski pjesnik (1776. – 1837.). Dakle u ovaj kasno-noćni Dnevnik uletio sam, prošli ponedjeljak, s nevjerojatnom brzinom: 200 slova i minuti. S tom brzinom pisanja ne bih osvojio, valjda, ni jednu olimpijsku medalju na Olimpijadi pisanja, ali bih, siguran sam, uspio šarmirati suce, tu golemu vojsku promatrača i prosuditelja tuđih uspjeha. Bilo kako bilo, brzina se nije isplatila, jer kad sam u utorak tekst pospremao na svoju stranicu, negdje je nestao. Poslije je stigla poruka da se nisam registrirao, ali kako to da sam tako neregistriran, ipak sve ono napisao i poslao tko zna na čiju adresu?! Blože dragi, gdje mi je blog?! Da sam u mogućnosti, dao bi kraljevstvo za taj blog! Jer baš mi je nekako krenulo. Osobito s upucavanjem meni dragim virtualnim ljepoticama, crnokosim, plavokosim, crvenokosim i smeđokosim; ljupkoj Annie De I Meni, neuhvatljivoj Ptici Trkačici, blagoglagoljivoj Punoglafki, vitkoj Debeloj Mami, dobroćudnoj Beštijici, Sisatoj Maturantici itd. Bijah se bio, u tom nestalom (među zvijezdama?) blogu baš lijepo predstavio: visok, lijep, pametan, duhovit... pa je sreća što je tekst nestao, jer sam se počeo sam sebi sviđati, do gađenja. Dakle, valja nama ispočetka. Od utorka do danas tražio sam tekst diljem Lijepe naše Majčice Blogovske Gee. Tražio sam ga po kafićima, možda ga je netko drmnuo, pa se njime hvali; u supermarketima, kao proizvod nepoznatog umjetnika; po rasprodajama bofl robe; u novinskim rubrikama nestalih očajnika; a njega nema, nema i nema ga više, kao što mi je poručio dobrodušni Blogovac. A čega nema, bez toga se može. Međutim, ne bih se danas posebno predstavljao. Budući da se brzina ne isplati (J. D. Salinger bi rekao: Brzo, brzo i polako.), najprije sam smanjio broj otkucaja na razumnu mjeru; 69 u minuti. Kuc po kuc, i već mi kroz rolete prodire jutarnji dio petka, vrijeme je da počnem svoju dugogodišnju jutarnju naviku, a to nije ono metak u petak, nego to znači barem stotinjak minuta posvećivanja duhovnom životu; dakle čitanju i razmišljanju o pročitanom. Svakoga dana biram neku lijepu misao kojom ću se družiti cijeli dan. Danas je riječ o sreći, kao što je vidljivo po onome uvodu u ovaj tekst. Naime, u današnjem Vjesniku pročitao sam da je stanoviti sretni dobitnik u Njemačkoj poklonio svu lovu koju je dobio na lotu. Ako se kojim slučajem prisjećate, prije nekoliko tjedana netko je u Danke Detschland pogodio u sridu dobitne kombinacije brojeva i tako postao vlasnik očaravajuće količine para, gotovo velika vreća eura. Ali, nitko nije znao tko je sretnik. Nitko do neki dan. Neki se dan javio, živi u Dortmundu. Ali nije htio lovu. Kaže da u životu ima sve što mu je potrebno, naime radi i dovoljno zarađuje kao službenik, pa mu ta lova ne treba. S tih malo više od devet milijuna eura osnovao je zakladu iz koje će biti financirani socijalni projekti. Svaka mu čast! Učinio je upravo ono što ga čini dostojnim čovjeka koji je sretan, kako je rekao Kant. Što bih ja učinio s tom lovom? Ništa. Ne sanjam o sretnom bogatstvu, ne igram igre na sreću, pa je nemoguće da mi se takvo što dogodi. Ali, kad bi bilo ono što ne bi bilo, dio bih poklonio svojoj lijepoj djeci: kupio bih im skromne stanove, jabuke, jagode, lijepe košulje, dobre knjige, možda meda i mlijeka ili nešto slično. Dio bih posudio jednom sinu da snimi film. Ostatak bih dao u Institut Barba Radmana u Splitu. Naravno, onaj sin kojemu bih posudio lovu da snimi film, morao bi, eventualnu, zaradu od filma vratiti, ali ne meni, nego isto u Barba Radmanov Institut. Sebi, naravno, ne bih ništa ostavio. Ako ste pomislili da sam materijalno osiguran kao sretni Nijemac, onda niste u pravu. Živim vrlo skromno od svoga rada, a rad se u dragoj mi domovini plaća znatno manje od nerada. Kao što se i neznanje više plaća od znanja. A što biste vi učinili s takvom lovom, gostoljubiva Ptico Trkačico, ili vi vrli savjetniče koji se krijete u romantičnom blogu Novac? |
| kolovoz, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv