To all my friends, but specially to him.
NEVER SAY GOODBYE
Sometimes I feel you near
Sometimes I know you`re here
I can feel your eyes,
Hear your wise
Voice in my ear.
I want to hold you so
Touch you with my hands
and not let go
i want to feel your warmth
and hear your breath again.
You have come to show
What I already know
I am not alone
You are in my soul.
You breathe through others` eyes
I must look beyond disguise
Then I`ll know it`s you
Between the laughter and the
sighs.
Sometimes you are a bird
Sometimes it`s just a word
You send me messengers
Or butterflies or rhymes.
And boys with laughing eyes
It`s really no suprise
That there will be no end
I`ll see you in the wind.
The only space is mind, you know
Though I think you`re far away
You`re in my soul to stay.
You`re with me every day and night
Everything will be all right.
The lesson`s clear you know.
I must let you go
But we will never be apart
You are the music in my heart
You do live and you breathe
You`re the music, I believe
Now I will let you to fly
I know you`ll never die
Thought Imust let go
I`ll never say goodbye.
Now you must spread your wings
I `ll still hear you when you sing
Thought I may cry
I `ll never say goodbye
So we must never ever say
Goodbye.
Zaustavite Zemlju...
ljudi moji ja sam malo danas tuzna. nedostaju mi moji prijatelji. nase svade i smijanja glupostima. najvise me rastuzuje to što ih necu vidati za dvije godine kad odemo. znam da ima još vremena ali ja ne zelim da to vrijeme dode. cini mi se da sam pomalo i djetinasta kad i sama znam da se to mora dogoditi. ali ti ljudi su mi toliko dragi i postali su dio mog zivota. biti ce mi cudno ujutro se probuditi i da ce dan proc a da njih ne vidim. to znam da su blizu mene. a sad i ovo ljeto mi se cini dugoo. decki su takvi kakvi jesu pa se s njima i ne cujem. sa svojim curama se cujem ali ko zna. poslije kad krenemo svaka svojim putem dali cemo imati vremena za stare prijatelje. kazem sve to ostaje u srcu a sto je onda kad trebas samo zagrljaj a te osobe nema vise. toliko je daleko od tebe, da ti se srce para. pozelis ih pogledati u oci i nasmijati im se a njih nema. osjecas samo tugu a znas da tvoj zivot ide bez obzira na sve. moras se probuditi i ici dalje a snage nema. treba ti samo jedan trenutak razgovora i malo paznje, toga vise nema. sve je gotovo, i prošlo. pitam se zasto to sve prolazi. zavolis nekog i onda ga moras napustiti. to jednostavno nije fer. sad bi sama sebi rekla ali znas da su oni tu uvijek za tebe. rekla bi sebi kao sto bi rekla i nekom drugom ko bi se osjecao kao ja. ali jednostavno ni to ne pomaze. nema vise povratka... znam pitat cu se kako su. pozelit im cut glas vidjet lice. boli me rastanak od denisa, necu vise osjetit njegov dodir ruku, vidjeti njegove plave oci. vise se mi cure necemo tuci, plesati na moja stikla i smijati se nasem plesu. vise toga nece biti. nece biti vecernje molitve bogu. svima bi nam bilo lakse kad smo zajedno bile i svemu. kad smo zajedno plakale radi istih stvari. kad smo imale zajednicki zagrljaj. nas 5. morat cu svemu reci zbogom. ruke mi se tresu kad moram to pisati. i molim se da budem jaka. samo ono što znam da cemo iskoristit vrijeme koje nam ostaje. a kad dode oprostaj suze ce biti tu. to znam. zaustavite zemlju silazim ovo vise nema smisla. budimo jaki, samo cu to jos reci. 
I don't think you understand
That what you're doing is not so cool
You think it's funny to mess with my mind
Don't you
You know I like you so you just tease me
You give me just enough to hang on enough
When you're just wasting my time
You're simply wasting my time
So quit wasting my time
Do you hear me when I say
So let me ask you something
Do you think I'm pretty or don't you
Do you wanna get with me or not and nowwww
Or are you just wasting my time
You're simply wasting my time
So quit wasting my time
And what would you've got to say
Well things have got to change
Say this just isn't right
I don't wanna have to fight
And I think I'd better go
Cause this ain't working out any more
and I'm sorry, sorry, sorry
Understand
That what you did
Was just not so cool
Baby, you're just not that cool.
cini mi se da sam malo 
. poz svima
STAROST
i evo ovako do spremam svoj radni stol pomalo pisem. danas sam odlučila pisati o starosti, i o borama i smrti. prvo ovaj post posvecujem dragutinu tadijanovicu koji nas je napustio u svojoj 102 godini. bio je znacajan pisac u hrvatskoj. "Ja sam Dragutin Tadijanović, rođen 1905." - fraza je kojom se ovaj velikan hrvatskoga pjesništva predstavlja pri susretu s ljudima koje prvi put upoznaje. I to je doista sve što treba reći o sebi. Ostalo je posve suvišno, jer nema nitko tko voli pjesništvo, književnost i umjetnost, a da ne zna za ovog čovjeka, koji nam je u svojih gotovo 100 godina života dao tolike pjesme, kojima nam daje povode za razmišljanje i uživanje. Njegovo nasmiješeno stogodišnje lice, duga sijeda kosa, glas, pogled... sad ga nema vise ali njegove pjesme zauvijek ostaju s nama. u svojim godinama znao se i nasaliti pa pogledajmo: "U Brodu mi napravili spomenik. I zamislite, morao sam se slikati pored tog spomenika. Ja živ, a napravili mi spomenik. Strašno". i evo jedna njegova pjesma:
Vezan za zemlju
U svom dječaštvu, prije pola stoljeća,
Dugo sam znao boraviti na brijegu
Kod ulaza u Rastušje, u ljetna
Predvečerja,među grmljem borika,
Čekajući u tišini, na travi, bos,
Da se pojavi Večernjača i za njom
Druge zvijezde na nebesima pa da započne
Noćni razgovor u beskrajnom prostranstvu.
Zvijezde su me dozivale, a ja sam ih
Osluškivao, okovan i vezan
Uza zemlju koja me kao sina
Zagrlila objema rukama, čvrsto,
I ne pušta me do dana današnjeg
Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva...
čitajući njegove pjesme došle su mi suze na oči. jednostavno mi je zao što ga nema vise. sjecam se u osnovnoj skoli smo citali njegovu pjesmu nosim sve torbe a nisam magarac. smijali smo se svi. neka postuje u miru. necemo ga nikad zaboraviti.
e da ja nastavim svoje... bas danas i prijašne dane gledala sam reklame o pomlađivanju. i shvatila sam da mi nije jasno kako ljudi ne prihvacaju da se njihovo tijelo mijenjenja. ja smatram da je starenje jedan lijep proces,kad vise nisi mlad, svi znam da ce se nase tijelo promjeniti zasto to onda zaustaviti. meni je najljepse na osobi vidjeti bore od smijeha. mnogi to pokusavaju prekriti. mislim da se ne treba sramiti godina. kad tvoje vrijeme dode ne mozes vise nista uciniti. svoje vrijeme svatko ima i treba ga iskoristit, a kad dode kraj onda se treba nositi s tim. ja znam da se necu sramiti svojih godina. ali naravno biti ce mi zao sto nisam vise mlada ali necu toliko teziti za tim vremenima kad cu znati da vise nema smisla. zivot je sad tu, i to je tako. svi smo mladi svi postajemo stari. divim se ljudima koji toliko sretni bez obzira na godine i što se jednostavno ne opterecuju s tim. kazu moje je vrijeme proslo sa samo mogu biti ponosan na ono što sam bio, moja ljepota je prosla ali bitno je uvijek ono unutra, to nikad ne stari. ja mislim da je bitna nasa dusa ona moze zauvijek biti mlada. takav je bio tadijanovic. ljudi dopustite neka zivot ide. a sad uzivajte u njemu. to je sve od mene. pusaaa
forever?
evo upravo sam čula pjesmu forever i potakla me da pišem o nekim ljudima koji su mi važni u životu. svi znamo tko su oni naše obitelji i naravno PRIJATELJI. bez njih naši zivoti su potpuno prazni. kad se ujutro probudis i znas da oko sebe imas ljude koji su s tobom bez obzira na sve. to je ono što nas zivot cini sigurnim. zivot u danasnjem svijetu nije lak. hvala bogu zivjeti u normalnoj obitelji je blagoslov. ali ako nemas ni to. osjecas da u tvom zivotu nema nista smisla. ali ako su tu ljudi koji ce te svaki put zagrliti i na njihovim ramenima ostaviti suze pune tuge i nevjerovanja u bolje. oni koji ti vrate osmijeh na lice samo jednom rječju kao što je: "ali još uvijek imaš mene, ja te neću ostaviti". tada ti suze još više poteku istodobno zbog tuge i sreće. kad padneš na pod i ispred tvog uplakanog lica se stvori ruka. tada još uvijek ima nade u tebi. ja znam da mi je svaki dan lakši kad na licu svojih prijateljica vidim blagi osmijeh. mislim da su prijatelji vazan dio naseg zivota. bez njih se ne moze. a još ako imas prijatelja za cijeli zivot onda ga treba svim snagama cuvati. prijateljstvo se ne mjeri, ne pita, i ne trazi. ono je mnogo malih stvari. vidi se u srcu i ocima. recite prijateljima koliko ih volite dok ne bude kasno. cuvajte ih kao kap na dlanu, jednog dana kad ih ne bude sve vasi trenuci ce vam biti u sjecanju. svaka zajednicka slika.. i sad ako ste izgubili prijatelja znajte da on vas cuva. cak i sad kad ga nema on je uvijek uz vas. u svakom vasem koraku, u svakoj suzi i smijehu. cijenite prijatelje. ja znam da imam prave prijatelje i dala bi sve za njih. zelim im reci da ce uvijek biti dio mog srca cak kad i ne budemo blizu. hvala vam na svemu. u svakom trenutku mog zivota bili ste dio njega. plakali se sa mnom, digle ste me, smijale se sa mnom. znam kad se rastanemo da ce mi to biti nešto najteze. ali nasi trenutci ce uvijek biti u mom srcu. nase suze ce ostati u nasoj sobi koja pamit sve ono lijepo i ruzno. svi se rastajemo od prijatelja ali znamo da se sve pamti. zato budite sretni i nasmijte se. hvala svim mojim prijateljima i prijateljicama narocito. TENI,ZELJKI,TAJANI,EMI,MARTINI,ELIZI,IVANI,MATEI. prave ste cure. volim vas. I NE ZABORAVLJAJTE PRIJATELJE!!!! poz i ostalim mojim frendicama luani,dini,nikky,kiki,mer. pusek
Sjetite se na ponosne dane
Kada jedan uz drugoga stane
Sve smo mogli, sve smo smjeli
I bili smo sto smo htjeli
Prijatelji cesto mislim na vas
Kazite mi
Pjevate li pjesme stare
Kao nekad, uzdignute glave
Da'l ste isti kako nekada
Prijatelji, cesto mislim na vas.
Rado bih vas sve vidio zdrave
Samo da nas opet skupa stave
Pa da ko na prvoj crti
Zapjevamo protiv smrti.
Prijatelji cesto mislim na vas..
ABOUT LOVE
I evo dok je on daleko od mene ja moram da pišem o njemu. On je dio mene. Ne prođe ni jedan dan da ne pomislim na njega. Pitam se dali mu nedostajem. Znam glupost. On meni nedostaje. Svaki njegov pokret,dodir njegovih ruku. Njegove plave oči, na njih nikad ne mogu ostati hladna. Osmijeh koji osvjetli svaku prostoriju poput najljepšeg sunca. Pitam se jeli on dostojan da ga uspoređujem sa najljepšim ljepotama ovog svijeta kao što je sunce. Dani prolaze a on nije blizu mene. Iako je daleko to ne može spriječiti moju ljubav prema njemu. Dok ja ovako tužna slušam pjesme koje me posjecaju na njega i sama se ljutim jer pomislim "ti misliš na njega a ko zna kako se on zabavlja". To me jednostavno muči mada bi dala sve da on nije tužan a opet mi je teško što sam ja tužna. Izgleda li sve to glupo i beskrajno? Čini mi sve to glupo jer ću ga uskoro vidjeti, tj. za 2 i pol mjeseca ali kad bolje pogledaš dugo to traje. Više ni sama ne znam što da mislim, skroz sam zbunjena. Samo se molim da budem jaka u svemu tome. Ta ljubav je zbilja komplicirana, a opet ne mogu bez nje. Ne mogu dignuti ruke od nje, jer ne mogu živjeti bez toga da znam da volim takvu osobu poput njega. Pitaju me kako mogu voljeti nekog ko je ponekad grub prema meni, ali nitko ne vidi ono što ja vidim u njegovim očima. I tako prolaze dani svi. To što ga nosim u svom srcu, i što ga vidim ispred sebe kad zatvorim oči daje mi snage dok ponovnog susreta. Bog mi je svjedok koliko ga volim, i ono što znam da ću bez obzira ne sve uvijek ga voljeti, sve dok se sunce ne ugasi zauvijek, tada će se i ta ljubav ugasiti..
p.s. ova pjesma me jako podsjeca na njega. 
GORKA RIJEKA
Još teče mojim venama
Ta gorka rijeka naših dana
Još više bole tvoji poljupci
Što kao rane žive uvijek u meni
Još više bole tvoji poljupci
Što kao rane žive uvijek u meni.
Prošla je duga godina dana
Otkad si, draga ostala sama
Proći će, dušo, još mnogo više
Dok nam se ljubav ne izbriše
Još teče mojim venama
Ta gorka rijeka naših dana
Još više bole tvoji poljupci
Što kao rane žive uvijek u meni
Još više bole tvoji poljupci
Što kao rane žive uvijek u meni.
Tamo na pijesku
Tragovi stoje
U duši čujem krik galeba
Tamo nas zovu valovi plavi
I duga, zlatna obala.
Još teče mojim venama..
USUSRET LJETU
Prvo da pozdravim sve svoje citatelje i pozelim im ugodno ljeto. Evo nitko nije očekivao ovako brzi dolazak ljeta i vrucih dana. Na televiziji govore o velikim prometnim gužvama i kolonama. Svi su se uputili na more. Vjerujem da su svi rado čekali. Ljeto je najljepše godišnje doba, pogotovo za one koji vole more. Naročito mala djeca. To je za njih pravi užitak. A i ljudi koji mnogo rade se odmore uz šaptaje mora. More budi u ljudima osjecaj slobode. Dalek vidik koji pruza beskraj nada i vjerovanja. Mladi koji sjede na obali i gledaju zalazak sunca.. Njihova ljubav je jednako lijepa kao i odsjaj sunca na moru. Vedre boje kao i njihov osmijeh što su jedno pored drugog. Ja znam kad sam bila mala da sam obožavala ići na more. U vodi se čuo smijeh, svi su se igrali. Znam i danas imam još uvijek prilike otići tamo, jasno zivim na moru ali to nije isto. Sve se promijenilo, ja i moja razmišljanja. Znam glupo je što ne idem često kao prije ali više ni sama nemam hrabrosti za to. Sram me pokazati se. To je čudno za mene, ja se nikad nisam ničeg sramila ali to je jače od mene. Ali ono što znam je da more je uvijek dio mene. Vremena koja sam tamo provela ne gase se u meni. Kad dodem na more vidim još uvijek sebe i svoju seku kako se medusobno utapamo i smijemo 
. Nedostaju mi ta vremena, ali živim s njima u svom srcu. Ona ce uvijek biti dio mene, čak i kad nisam tamo. Nadam se da nisam nikog rastuzila. Ljeto je vrijeme srece. Treba uzivati u njemu dok traje. Ne propuštajte to. Dragi moj uzivajte na moru i u ljetu. Pusaa 
. P.S. HRVATSKO MORE JE NAJLJEPŠE!!
hye
evo nisam dugo pisala a baš mi se da. ja sam dobro. dani prolaze jedan za drugim, zavrsava i ova skolska godina. to mi je tesko znajuci da nam ostaje sve manje vremena da budemo skupa. sad se trudim biti što vise s njima. znam da ne smijem tako misliti ali to mi je mozda zadnji put. iako vjerujem da ce sve biti ok. svaki treuntak smijeha, šale, naguravanja ostat ce u mom sjećanju. bez obzira na sve poteskoće i muke, ovo jesu najbolje godine mog zivota. trebalo bi se što vise gledat s one strane u kojima su nam se dogodile lijepe stvari. zbog njih odlučiš ici dalje. ja ne mogu rec da mi je bilo lako ali vjerujem da uvijek postoje lijepi dani i da te treba vjerovati u to. zivot nikom nije lak. ja zivim sa svojom bolešću jer vjerujem da me Bog voli kad je baš znao da ću ja to moć. zato zivim dan za danom i radujem se svakom trenutku. zelim se zahvaliti svima koji su uz mene. mojim roditeljima, sestri koja me uvijek cuva. frendicama koje su tu uvijek uz mene cak i onda kad je njima teško. sve ce to doći nazad njima. a ja se nadam da su nasle u meni frendicu za cijeli zivot. hvala i svima ostalima: zna se kom ima ih mnogo. poz svima i budite jaki. ako imate kakvih pitanja pitajte. pusaaa
Žalost
ovo o čemu cu pisat vjerujem da ce svih sokirat. znam da se sve cini cudno ali ljudi moji sve se izokrenulo. nadam se da mi neki ljudi nece zamjeriti što pisem o tome. samo vjerujem da ce ih ovo potaknut da promjene mišljenje. dogodilo se ono što sam mislila da se nikad nece dogoditi. to je ispunilo moje srce i dusu tugom. raspalo se prijateljstvo mene i mojih frendica. više nismo sjajna petorka. medu nama je nastao totalni kaos. to mi je u zivotu bio najveci strah da ce se to dogoditi. ne znam kako se sve dogodilo iznenada tako da ja nisam ni bila svjesna toga. sve smo se udaljile. vise ne postoji nas zajednicki mir, nase sale, osmijeci, ništa vise od toga. cak se covjek pita dali se ikad prijateljstvo moze ocuvati. ja koja sam dale sve svoje snage prošle godine, koja sa propatila za sve što sam donekle bila kriva. nije mi bilo tesko jer ja volim te cure. a sad jednostavno kad su one odustale od svega, čini mi se da to nije fer. tako lako odustati od svega, jer osječaš da nemaš više snage. iskreno nisam ni ja imala snage ali sam je izvukla od nekud. i sad kad moram slušati sve te svađe srce mi se para. nema nikog u kome mogu naći utjehu. pitam se dali se sve okrenulo na mene, i na nas. zašto?? ne shvaćam.. biti ćemo skupa još dvije godine a neće biti naseg prijateljstva. potpore, budenja ujutro. gledajući sretna lica, odlazeci u krevet sa mirnom dusom da imas oko sebe ljude na koje mozes racunati. sad cisto ne vjerujem da ce se to ikad vratiti. previse se toga reklo i dogodilo. mene boli što ja ne znam kako da utjecem na to. cak ni ja vise nemam snage. neka mi Bog oprosti ali ja jednostavno odustajem od toga kao što su i one odustale. vise nikad ne znam dali cu moc im to oprostiti što su izrekle mnoge stvari. moje srce sada plače ali ja moram ići dalje. nasi trenuci ostaju u mom srcu zauvijek. uvijek cu biti za njih tu, u svakom trenutku. ali sve me ovo boli, i nitko se ne pita ima li razloga da se oprosti, svi su zaboravili one najvažnije stVARI: LJUBAV,SLOGU,POTPORU, NADU I OBEĆANJE. ja sam se svim svojim snagama trudila da bude bolje. ali ako i ja to vise ne mogu, to je onda gotovo. znam, da je to mozda i okrutno od mene, ali ja zbilja vise ne mogu. zivot ide dalje ali taj bolni trag ostaju zauvijek urezan. ZBOGOM DEVETKO(to je bila naša soba) koja je nosila sve. sad netko drugi uzima sve. i eto kako zivot moze biti okrutan. ja vise nemam riječi to je sve od mene. hvala svim mojim citateljima na komentarima, od srca hvala. 
ONE MORE SONG
Holding back all my trouble
That accumulated over time
And now I can't seem to define
You and I were like brothers
We stuck together in hard times
But now it all seems to decline
I've written...
One more song
Before everything goes wrong
One more song
For keeping us going on
Come on now: One more song
Before everything goes wrong
One more song
For keeping us going on
All the noise and all the trouble
Might have made us lose our mind
When all we need
Is just a little time
Everybody:
Ride on, ride on, ride on, ride on
Ride on into the sun
Ride on, ride on, ride on, ride on
Ride on into the sun
When you're young life is easy
But then the table turns around
And then you seem to realise
I'll sing you...
And on, and on, oh yeah
Before everything goes wrong
We got a little time
And now I can't seem to define
I'll sing you one more song..
last time to my girls.
(bez uvrede)
