*ZboGom TeBi*
Nebo se nadivlo nad mojom beskrajnom tugom.
Srce mi je ostalo prazno sad kad si otišao.
Vise ništa ne osjecam, vise ne postoji dio tebe.
Otišao si,ostavio si me u sjecanju naših dana.
Kiša sad plače za mene, jer ja sam zauvijek presušila.
Tako daleko, tako bolno.
Osjecam tvoj poljubac koji si mi uputio zadnji put a da ja nisam znala.
Zašto si me napustio?
Gledam u nebo,nema te više.
Sjecam se, rekao si proći će sve i ja
sad kazem zbogom tebi...
Vrijeme prolazi
jucer sjedim u autu, gledam kako auti jure cestom i svira mi: "Jer ti si samo trag u pijesku, gorka brazda koja nestane, danas otvaram oči, nakon svih ovih godina..
pomislih kako samo godine ostaju iza mene, kako vise nisam dijete. pitamo se gdje su ostala naša vremena. što nas u zivotu ocekuje..koliko smo se promjenili...? ono što je bitno jest to da kad budemo vec stari da ce nam nedostajat nasa mladost ali u duši smo zauvijek mladi... ja se danadanas pitam koliko sam se ja promjenila i što sam sad? jesam li uplašena curica...ili cura koja je spremna na ovaj svijet. nedostaju mi dani kad se nisam oko ničega brinula... ponekad nisam ni sama svjesna koliko vrijeme juri pokraj mene...bojim se da necu sve stici... gledam stara slike i na njima izgledam takov sigurno...a na ovim slikama sam ponekad zamisljena i ozbiljna. znam da cu uvijek biti osoba koja ce voljet pomoc ljudima i vedra... kad budem imala 30 god necu biti vise cura...ali zivot ide dalje...tako mora biti.. bitno je da s godinama pokusamo ciniti što bolje i da zauvijek pamtimo trenutke. jer vrijeme prolazi prebrzo...
Hello..
zdravo svima 
...kao što mozete vidjeti blog ima neke promjene...cinilo mi se da treba donijeti malo boja i pokoje pjesme...nadam se da se cini ok...evo ovih dana kod mene su bile feste...3 dana...jucer je svirala nina badrić...bilo je ok...ali nismo dugo ostali jer ja ne slusam ninu pa mi je postalo malo dosadno i još sam odgladnila...pa smo otišli na hamburger kod mog rodaka...to je njegov kafić....uglavnom jedini kafic sa tako dobrom hranom...prije fešte smo ja i moja seka išle gledati harry potter 5 dio...bilo je dobro, samo što mi se nije svidjelo što je bilo previse klinaca cak i ispod 10 god...pa to nije film za djecu tih godina...ali očito da to roditelji ne shvacaju...cak za vrijeme filma par njih je i otišlo
...hm..cini se da se djeci pak nije svidio film...meni je bio dobar...ja volim pogledat te filmove...nisam luda za njima ali su mi ok...uglavnom polako se psihički spremam na početak 3 razreda...sve mi je to prebrzo prošlo...nisam se spremila na to...ali eto...malo me strah otići jer..bojim se škole i tolikog učenja koje ni malo ne volim...teško mi je ostaviti sve ovo doma i maj krevet 
...moje malo carstvo...i blog mi je tesko ostaviti...ali necu ga zapustiti...barem cu se truditi...ovdje je još jako vruce nebi se ni reklo da je kraj 8 mjeseca...ja bi se još rado kupala...svašta mi je na pameti..moram si kupit biljeznice...odjeću...nadam se da cu sve stici...ali inace sam dobro...još uvijek se odmaram...nema ništa novo...eh samo to da cu se ofarbat u svoju prirodnu boju...kako ste vi? jel vam se ide u skolu...a oni koji ne idu...blago njima...ima li kod vas šta novog? eto dragi moj...to je sve...
odg na neka pitanja...dorijane evo sve je ovdje ok...u bosni je bilo dobro...malcice dosadno...kako si ti?
poz arijanu...
crvena nije moja prirodna boja...
cvoks ja se bas ne smijesim na slikama...ovako je ok...u snovima je sve moguce...cula sam da si bio vani cestitam...pusa
eto...ostalima veliki poz i velike puse...svima redom...
ja
Hm...nemam naslova :P
evo i moji blogeristi imaju cast da je njima napisan jedan post..a ja cu to i uciniti..jer oni su ljudi koji me stalno zadivljuju svojim divnim komentarima, i koji su ti prijatelj makar se nikad niste vidjeli...koji su ti cak i cesto potpora. ni sama nisam ocekivala da cu jednog dana imati tako vjerne citatelje...nisam se iskreno tome ni nadala...a danas kad vidim ko cita moj blog ispunjena sam srecom. svaki dan s uzitkom idem na svoj blog koji svakim danom sve vise volim samo zbog onoga što sam nekada napisala...i što mi je toliko prirastao srcu..a ni sama nisam ocekivala da jedna jednostavna stranica moze postati tako srcu draga..ali zbilja moze...tu su sve tvoje misli..i sretne i tuzne...znam da ce mi jednog dana biti tuzno sve citati i sve te komentare koji ce proci ali i zauvijek ostati u srcu. ono što je sigurno jest to da su moji blogeristi postali na neki nacin veliki prijatelji...onome sto su pisali i što je bilo pisano iz srca...zahvalna sam im na tome...i uvijek cu im biti jer su mi oni pomogli da budem ono što jesam i sto se nisam sramila toga...što su me podrzali kad sam im rekla svoju najbolniju istinu...sve te osobe pune su dobrote,i srece...napisali su toliko lijepih stvari meni mada me nisu poznavali..ali sad me poznaju makar ne uzivo..ali znaju tajne moga srca...i to ce uvijek vezati mene i njih...hvala vam...ovaj blog je vazan zato sto ste i vi dio njih!! mojimn blogeristima: ROCKIJU,MARKU,SARI,DINI,NINI,CVOKSU,DINČI, KATARINI,ANI,LARI,DIJANI,DORIJANU,HRVATCHU,ARIJANI,MORANI,BARBARI,TINCHY,CLOCKWORKORANGE,LUANI,SUPACH,BAD GIRL...i ostalima koji rijede dolaze...eto najdrazi moji...!!! jedna pjesmica...
NOVEMBER RAIN
When I look into your eyes
I can see a love restrained
But darlin' when I hold you
Don't you know I feel the same
'Cause nothin' lasts forever
And we both know hearts can change
And it's hard to hold a candle
In the cold November rain
We've been through this such a long long time
Just tryin' to kill the pain
But lovers always come and lovers always go
An no one's really sure who's lettin' go today
Walking away
If we could take the time
to lay it on the line
I could rest my head
Just knowin' that you were mine
All mine
So if you want to love me
then darlin' don't refrain
Or I'll just end up walkin'
In the cold November rain
Do you need some time...on your own
Do you need some time...all alone
Everybody needs some time...
on their own
Don't you know you need some time...all alone
I know it's hard to keep an open heart
When even friends seem out to harm you
But if you could heal a broken heart
Wouldn't time be out to charm you
Sometimes I need some time...on my
own
Sometimes I need some time...all alone
Everybody needs some time...
on their own
Don't you know you need some time...all alone
And when your fears subside
And shadows still remain
I know that you can love me
When there's no one left to blame
So never mind the darkness
We still can find a way
'Cause nothin' lasts forever
Even cold November rain
Don't ya think that you need somebody
Don't ya think that you need someone
Everybody needs somebody
You're not the only one
You're not the only one!!
Što je tuga?
Jednog dana sam pokušavala shvatiti što je tuga? Još pokušavam shvatiti ali donekle sam uspjela. Tuga je jedan dio naseg zivota. Nitko jos nije napustio ovaj svijet da nije osjetio tugu na svojoj koži. Danas gledajući svoje malene rođake shvatila sam da oni nisu još osjetili tugu. To jest jesu, tugu kad ne dobiju igračku ili nesto sto žele. Ali nisu osjetili tugu koja te potpuno obuzme. Vjerujem da kad budu vec veliki da ce biti dovoljno da se nose s nekim stvarima kao što je i sama tuga. U meni je tuga bila kad sam shvatila da nikad vise necu imati isti zivot i da nikad necu biti ista osoba. Čak kad sad razmisljam o tome znam da sam zahvaljujuci bas toj tuzi koju sam osjećala sam postala jača osoba. Nikad nisam zamjerala ljudima koji se nisu znali nositi sa svojom boli. Samo mi nije jasno zašto nisu pokušali pronaći neki dio trenutka koji ih je ispunjavao srećom. Ja vjerujem da u svakom srcu postoji nesto radi čega možemo ici dalje i radi čega možemo živjeti. U onom trenutku kad tuga zavlada tobom i kad obuzme tvoje srce i kad nemas vise snage moras vjerovati da u tvom životu postoji nesto što te tjera da ides dalje. Moras vjerovati u sebe da ces pobijediti tugu bez obzira na sve. Svaki put kad sam pala na koljena bilo mi je tesko dignuti ali kad sam osjetila samu sebe i kucaje svog srca znala sam da nemam pravo to prekinuti. Da jednostavno moram ici dalje. Tuga nas uči kako živjeti u ovom svijetu i kako postati bolja osoba. Zato joj ne treba okrenuti leđa. Kad se podigneš na noge onda tek shvatiš koliko te ta tuga naučila koliko si jak i to si zapravo. Jer ona otkrije tvoju snagu. Snagu tvog srca koju nisi ni znao da imaš. Uz tugu treba živjeti. Treba vjerovati u sebe i ono što te čeka u životu. Nikad nece biti lako, doći do sreće. Ali barem trebamo pokušati. To je naš smisao života. Uspjeti i svladati sve prepreke. Takva je sudbina i na kraju svi dobijemo svoju «nagradu» a to jest ponos na samog sebe i životna sreća.
Mojoj tuzi
Tugo moja.
Pratiš me u svakom koraku, u svakoj suzi,
u sjaju mojih očiju.
Pratiš me u mojim pjesmama.
Nikad me ne ostavljaš.
Zaboravim te, ali i sjetim te se.
Živiš u mom srcu.
Tugo osjećam te.
Vjeruj mi neću te zaboraviti,
Samo me napusti neko vrijeme.
Pokucaj povremeno.
Zbog tebe sam jaka.
Ja te uvijek čekam.
Zbogom za sada, anđele tuge.
Još ćemo se sresti.
(molim da se pjesma ne prepisuje ni kopira bez dozvole) HVALA!!
BrAnKiNa PrIčA o BoSnI (o putu)
evo prvo da upozorim da ce post vjerojatno biti dug...hehe ne mojom krivnjom...u kasnu zoru u 5 sati iz dubokog sna morala sam se dignuti i krenuti na dugi i naporni put...digla sam se kao da sam dovoljno spavala mada sam zaspala u 1...znaci spavala sam samo 4 sata..prvo sto mi je bilo na pamet jest da ne zaboravim svoj mp3...uputila sam se u kupaonu...i sve je za cas bilo gotovo..bilo je vrijeme za odlazak...odlazeci ostavila sam svoju veliku seku u daljini...mislila sam si kako ce to biti sve cudno bez nje...ali ja i moj mali psek smo imali vise mjesta u autu...(bez ljutnje sis)..ali biggi je gotovo zauzeo cijeli auto..tako da sam ja opet imala samo mali dio mjesta..ali bilo je ok...vrijeme je bilo vedro..ali je bilo zima barem meni...mama i tata se nisu zalili..ali i mami je bilo zima..a tata on? hm..on to ni ne osjeti...ubrzo smo stali na benziskoj jer je biggi morao pišati...tata je obavio benzin a mama je setala psa...a ja? ja sam sjedila u autu i klopala sendvic...ali naravno moj zivot nikad ne moze biti dosadan..ubrzo se pojavio zgodni perac stakla...pomislila sam: "zasto bas ja...i to dok jedem"...bilo mi je smijesno pa sam se skoro udavila...i kad je zavrsio svoj posao stao je tamo kraj pumpe i gledao me...ko zna dali sam mu se svidjela...samo sam stavila svoje naocale i jela sendvic...kriomice sam vidjela da se naslonio ko da ga netko slika i kako me gleda...samo sam pozelila da me nema..eee dobro da skratim...vrijeme je bilo divno do slavonskog broda i sunce me grijalo...e kad smo prosli granicu naoblacilo se i kisa je pocela padat...mama mia opet je bilo zima...ee sad cu se malo odmoriti...pa nastavljam..evo me...kod bake i djeda smo stigli oko 14 h...tako nesto...uglavnom dani su prolazili...jedan dan sam bila sama kod tete i bilo mi je super...uglavnom sam gledala tv..a na vecer kad nisam mogla zaspati slusala sam mp3..jedan dan smo otisli na jedno mjesto koje svi znaju i vole...kad se ide prema tamo je sama suma..nedodirljiva priroda..prekrasno..tamo te nitko nebi cuo...izgleda kao da se penjes na planinu..tamo sam vidjela svog rodaka kojeg nisam dugo vidjela...bilo mi je drago ga vidjeti...vratili smo se popodne...u subotu su mi dosli rodaci prvog koljena..dragan i nikola..oni su stariji od mene par godina...obozavama ih..tako su me nasmijavali i zezali..cak su mi i pjevali...bolji ne mogu biti...u utorak smo se vratili doma...bilo je vruce..zapravo meni je odgovaralo...doma smo dosli u 6..a krenuli smo u 10...i tako je zavrsio put...ja sam se super provela...mada to nisam ocekivala...jedan dan cu vam staviti neke slikice...toliko od mene... pusaaa
p.s. drago mi je sto sam opet s vama,vidim da je jedna osoba jako sretna sto sam se vratila...heheh..hvala joj... htjela bi vam se svima zahvaliti na kometarima...posebno mojim vjernim citateljima popur dorijana,rockija,thompsonici, sari,marku,cvoksu,nini i ostalima 
...
i htjela bi zamoliti ako ikako moze da se ne ostavljaju gomila komentara poput bad girl...i bad girl smatram da je 1 komentar ili 2 najvise dovoljno...nemam namjeru dosadivati...ovako je svakako dobro..i mislim da moji ostali citatelji nemaju nis protiv 1 kometara..zar ne? samo sam iskrena nista zlonamjerno...pozzz bad girl...
I CESTITAM NA MOM 60 POSTU 
POVRATAK :))
I EVO MENE...DOŠLA SAM VAS POZDRAVITI...PREUMORNA SAM DA BI NESTO VISE PISALA...SVI STE MI NEDOSTAJALI...HVALA VAM NA KOMENTARIMA...JAKO SU ME RAZVESELILI!!! KOLIKO SAM VIDJELA SVI SU SE VRATILI S MORA..PA DOBRODOSLI...CUJEMO SE SUTRA...svima velike puse!!!
PoSLjeDnI bLoG dO PoVrAtKa...
evo zeljela bi se pozdraviti sa svima vama..na moju veliku zalost ostavljam vas 10 dana...barem necete morat citat moje postove stalno..:). evo danas su mama i tata sve potrebno kupili...mama je spremila sve stvari za baku koje joj nosi...vjerujem da ce baka biti presretna kad nas vidi...inace kad odlazimo nazad doma uvijek se mama i baka rasplacu...ja se nikad ne...pokusavam se sudrzati inace mi je samo gore ako bi plakala...i moja sestra uvijek place..koma...nadam se da toga nece biti...ja sam dobro danas su me probudili u 11 i pol uzas...jedva sam se digla..sutra krecemo rano u jutro...joj nedostajat ce mi moj krevet...i moj blog...nadam se da ce me docekati puno komentara..to bi mi bilo nesto najljepse..danas cu mozda i otici na more...joj moje more...i kad sam u zg osjetim da je zrak drugaciji nego doma...ah..dobro necu se sad rastuzivati...samo da se poz...JAKO cete mi nedostajati...budite dobri,odmorite se...uzivajte u ljetu dok jos traje..ja cu misliti na vas!!!
e sad da se zahvalim svima na podrsci:
rocky: slazem se s tobom potpuno..kako ja uvijek kazem Bog je znao sto radi kad je odlucio dati meni taj zadatak...zato naprijed...hvala ti
nina: hvala ti na ovom divnom komentaru...ma i ja da obrisem blog uvijek bi se vracala...i knjigica ce biti napisana samo treba cekati i vremena...ljubim te...budi dobra i cuvaj mi ganse!!
marko: necu obrisati blog...zbog vas koji ste uvijek uz mene...hvala ti...poz saru..vidimo se za 10 dana 
...
i poz ovom prilikom dorijana..dinci..clockworkorange..mlijeko( ne znam kako se zove)..tinchy...hrvatcha...cvoksa...thompsona...hrvaticu...thompsonicu...barbari i morani...i ariani...to je to
ako sam nekog izostavila i njemu saljem veeliki poz...eto najdrazi moji to je sve...
LJUBIM VAS SVIH CUVAJTE SE!!!! DO SKORA!!!
Gdje si sad, moj andjele
Gdje si sad, moj andjele
sto te nema kraj mene
sto te nema da te opet ljubim
moj andjele
Gdje si sad, moj andjele
tko se budi kraj tebe
reci, tko ti ljubi usne i grudi
moj andjele
Gdje si sad dok spava grad
gdje si sad dok jos sam mlad
gdje si da mi vratis uspomene sve
gdje si sad dok svicu iste zore
dok nam sumi isto more
gdje si, gdje si sad, moj andjele...
Drugačiji post
Pitam se najdrazi moji kako danas zivjeti u ovom svijetu? Ja ponekad imam dojam da nece biti buducnosti za mene kao što imaju neki ljudi,vecina ljudi... Pitala me sestra sta ti nije bed kaj te sazaljevaju? Na to sam joj odgovorila da mene nitko ne sazaljeva..sad i sama sumnjam u to..znam da vi volite citat moj blog..ali sad sam se zapitala zasto ja imam i uopce toliko posjetitelja...i sama kad citam moje postove cini mi se da ne pisem dovoljno dobro...cak sam pocela razmisljati o tome da maknem blog..da to sve nije za mene i da nemam dara ni za pjesme...voljela bi jednog dana zivjeti samostalno a i sama sebe pitam kako bi to islo..treba cistiti, kuhati i sve to..bojim da cu cijeli zivot ostati doma...sama nigdje ne mogu otici..cak se sama sebi cudim dok ovo pisem jer sama ja inace optimisti...sad osjecam da zelim probuditi neko zaljenje ali ne zelim...zelim reci ono što me muči...vjerujem da cu nekad naci nesto sto ce me progurati da idem dalje...jednog dana voljela bi napisati knjigu ali opet se bojim da nece biti dovoljno dobra..sad se rodio strah u meni i zato sam ljuta na samu sebe...ocu li ostati sama? ne znam...samo zelim da budete iskreni prema meni...to je sve sto zelim...ne znam sta mislite o meni..ali mogu reci da mi je jako drago kad dodem na kompjuter i vidim na svom blogu nekoliko komentara...ovaj blog je ono što sam ja i on je dio mene...bez obzira na svoj strah ja zivim dan za danom...takva mi je sudbina i ono što znam da nikad necu odustati od sebe..i da cu se boriti do zadnjeg trenutka... eto toliko od mene...
i još zelim reci ako imate neka pitanja o meni..i ili bilo što samo pitajte...ja cu radi reci ako budem u mogucnosti...
nadam se da nisam pogrijesila sto sam napisala ovaj post...ako jesam tako je trebalo biti...saljem vam svim pozdrave
I DODATAK POSTU: SA BLOGA tricenasesvakodnevice.blog.hr
Beli prijeti metak u glavu ako mi ne pomognete naći joj dom !
"Znam da ću mnoge ovim postom vjerojatno iziritirati, ali osim kad sam pisala o Moralesu 13. siječnja i o tome kako ga nitko neće jer je ružan (! - tipična (ne)ljudska primjedba), nisam koristila ovaj prostor za udomljavanje životinja. Neki od vas su iz drugih mojih postova već skužili da obožavam životinje, ali trudila sam se da ne objavljujem brojne vapaje u pomoć koji mi svakodnevno stižu na mail. Ovaj put moram jer sam emotivno vezana za ovo stvorenje i želim pokušati sve što mogu da joj spasim život. I dok to ne uspijem, njezine slike su jedino što ću objavljivati uz svoje postove.
Zove se Bela. Ima oko 3 mjeseca, mješanka je, slična malom tornjaku, ali neće biti tako velika. Tražim joj dom jer ljudi kojima, recimo, pripada, odnosno u čijoj se štali okotila, žele je se riješiti. A na selu, riješiti se psa, znači metak u glavu. Budući da je Bela jednom već izbjegla ono uobičajeno prvo rješenje kojem, vlasnici štale u kojoj se Bela okotila, pribjegavaju svakih 6 mjeseci za svoje dvije kuje, je zakretanje vratom nakon prvog udisaja zraka. Takav način tretiranja živih bića koja su ispunjena bezuvjetnom ljubavlju koju bez prestanka šire oko sebe, meni je toliko nezamisliv da se jako teško mogu kontrolirati da im svima ne kažem ono što mi leži na srcu - o prokletim licemjerima koji svaku nedjelju ližu križeve i busaju se u prsa svojom dušom koja bi ih, navodno, trebala uzdići iznad životinja, a gori su u svojim postupcima od ijedne životinje, pa čak i one koje ljudi zovu zvijerima (kao da postoje veće zvijeri i čudovišta od čovjeka). "Morat ću nešto riješiti" kaže njezina "gazdarica", koja navodno strašno voli životinje i iz te ljubavi je već dala lokalnom mesaru da podavi na desetke štenaca svojih kuja jer joj na pamet ne pada potrošiti novac na pse (bože sačuvaj takve pomisli!) pa ih dati kastrirati recimo. Treba vidjeti taj tupi pogled kada joj to, recimo, predložim.
Bela je za sada na sigurnom jer cijele dane provodi s mojim roditeljima na vikendici (nešto malo udaljenoj od njenog, nazovimo ga, pravog doma). Bela, međutim, ne ide doma, Bela živi, spava, igra se i hrani kod mojih roditelja. Moja mama ne dolazi doma već tjednima samo da bi Bela ostala živa. Međutim, morat će otići s vikendice koja nema ni vodu, ni struju i koja je to što kažem, vikendica, a proći će i ljeto. S ljetom će vjerojatno proći i Bela. Ako mi ne pomognete da joj nađemo dom.
Zato vas molim da se raspitate ima li zainteresiranih udomitelja i pišite mi na nisamjaodavde@mailpuppy.com. Bela je zaigrano štene, pametno, mazno, obožava primati i davati ljubav, voli i spavati i satim može biti potpuno mirna, jako je privržena. Gledajući nju imate osjećaj da je samo oličenje radosti života. Upravo stoga mi je strašno, prestrašno i pomisliti što ju čeka. Zato ako ima netko kome treba jedno klupko čiste sreće da ga uveseljava i voli, neka se javi. Dobila sam dozvolu da ju pokušam udomiti prije "konačnog rješenja". Zato moramo požuriti i zato vas MOLIM pomoć. Bela bi, po mom mišljenju bila idealna za starije ljude, umirovljenike ili one koji su stalno kod kuće. Ja bih je uzela, ali mene nema doma od jutra do mraka, a moja mama je slaba na nogama i ne može s njom u šetnje. Da živimo u kući, ili sada dok su na vikendu, sigurno bih je uzela.
A za sve koji su bili tako dobri da su stavili Moralesovu sliku, sretna vijest. Morales je udomljen. Dobio je gospodin putovnicu, ima i prijatelja pekinezera u obitelji i uči njemački :o) Uvijet te obitelji koja je željela još jednog psa bio je da ga nitko drugi neće. Eto, ima i takvih ljudi. Nadam se da će se netko takav naći i za Belu. I nju i njih u tom slučaju čeka neopisiva sreća."
p.s.pomozite belli......ako nadete nekog javite se na ovaj blog:
tricenasesvakodnevice.blog.hr pozz od branke!!
Glazba u mom životu..
I sad dok pisem,glazba mi glasno tutnji u ušima. Ne mogu zamisliti svoj zivot bez nje. Obiljezavala me kroz cijeli moj zivot. Sjecam se prve pjesme koje sam znala bile su od Thompsona poput Vjetar s Dinare,zmija me za srce ugrizla, od Seve trava zelena, i Minea vrapci i komarci (ako se tako zvala) vec dugo nisam cula te pjesme...ali danas sam ih odlucila pronaci na youtubu... i dok sam slusala glazbu u svom dnevnom cula sam jednu pjesmu koju sam isto pjevala kad sam imala samo 7 ili 8 god..pjesma se zove mama adio od vinka coce...nikad nisam shvacala odkud sam naucila tu pjesmu...i kad sam je danas cula obuzela me nostaligija..uglavnom tu pjesmu sam pjeva kad smo odlazili iz pule...i mahala sam areni i pjevala mama adio...vjerujte mi ni meni nije jasno zasto..ali ta pjesma je kad sam je danas cula potakla na ovaj post...pogledala sam spot od trave zelene..suze su mi dosle na oci...sjetila sam se kako sam nekada na tu pjesmu samo ustala sa kauca i pocela pjevati iz sveg glasa...bas sam plesala kako severina plese u njemu..tako mi nedostaju ti dani kad sam bila tako vedro dijete i nisam shvacala sto me u zivotu ceka. evo danas kad cujem neku pjesmu koju sam nekad voljela ne mogu ustati i zaplesati...osjecam se tuzno..ali ti dani kad sam bila samo dijete zive u meni..u meni ce uvijek zivjeti djevoljica koja pleše...i koja voli zivot...i te pjesme ce me posjecati na to sto sam bila nekada..ali sad moram zivjeti ovaj zivot koji sad imam i otkrivajuci nove pjesme koje u meni bude i ljubav...i one ce jednog dana biti dio moje prošlosti..sve u svemu znam da nebi mogla zivjeti bez glazbe jer mi onda nekad daje snage da idem dalje..ponekad u njima nadem neki dio nade i srece...kad sam tuzna glazba jedino zna kako mi je...nikad necu odustajati dok god mogu zivjeti...jer glazba zivi u mom srcu kao i moja proslost...
pjesma koju sam danas cula i koja je vratila stare sretne dane,kad sam bila dijete:
Mama adio
Mrvu sriće i lipote,
kapju jubavi
nije puno, al´ bi opet sritni bili mi
sveti dan je, zvona zvone
a ja moram poć´
tamo di me čeka samo nevera i noć.
Mama, adio
da su suze biseri
mi bi bili bogati
ne bi svijetom lutali.
Mama, adio
zbogom vino crveno,
zbogom more duboko,
zbogom dome moj.
Mama, adio
svaku stopu puta tvog
neka čuva dobri Bog.
Mama, adio.
Plakat´će me moja draga
i moj bili žal,
misto mene nek´ je jubi
blagi maestral.
Plakat´ će me kamen bili,
loza vinova,
tko ce žalit´ zednju zemlju kada odem ja?
Mama, adio...
OBAVIJEST!!!
LJUDI MOJI IMAM JOŠ JEDAN BLOG...mylifeto17years.blog.hr...MOLIM DA SE NIPOŠTO NE ZAPUSTI OVAJ BLOG...U NJEGA SAM ULOZILA SVOJU NADU I TRUD...
ovaj novi blog prica o tome što sam ja prozivila kroz moju bolest i kako je to sve islo!
UNAPRIJED HVALA!!!
(bez uvrede)
