Life, death and life again.

Image and video hosting by TinyPic



"To the centre of the city where all roads meet, waiting for you.."



credits
Design:murderscene
Help:xoxo
I nakon svega, epitaf..
četvrtak, 07.02.2013.
Prostranstva, daleka prostranstva prividne slobode nestajala su zajedno sa snovima prošle osobe. Iščezavala je vedrina njezinih crta lica, ikona optimizma, pobornica ditiramba. Dugo se čini da sve stoji dok putuje sa prekomjernom količinom nepotrebnih informacija. Hrpice sreće javljaju se mjesečno, povremeno i kao su to odstupanja od prosjeka zbog kojih bi trebala biti sretna i zahvalna suncu što sja, a ne grije. Zima je uvijek glavno ubilačko razdoblje za polete energije. Ni sanjarenje više nema svoju moć, niti je moguće u prethodnim količinama. Surova, realna stvarnost postavila je svoje okove na njezine kosti lomeći ih svakim njihovim pokušajem probijanja dajući na znanje da je to ono s čime se mora pomiriti jer je za nju predviđeno. Dalje od toga nema. Nije moguće pronaći zraka u takvoj bezdušnoj sferi čovjekova postojanja. Gušenje kao refleksna reakcija prisutno je na slikama njezina fiktivnog osmijeha. U zagrljaju okova. I prihvati taj zagrljaj kao nešto njoj namijenjeno i lijepo i pusti to da je ubije.. Polagano.
Svrha postojanja, svi snovi, želje, motivi iščezavaju pri prvom podizanju pospanih, umornih vjeđa i suočavanju zjenica sa svjetlošću, i tada sivilo zlobne ljudske prašine oboja pejzaž.. I ugledaš napokon krajnji rub spektra.
Uzdahneš.
Shvatiš.
Ostavljen je samo epitaf..


| 22:17 | Komentari (1) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.