Life, death and life again.
"To the centre of the city where all roads meet, waiting for you.."
credits
Design: murderscene
Help: xoxo
|
Nijemi govor materije.
ponedjeljak, 03.12.2012.
Ponekad se čini da gubimo kontrolu i nije to više to. Onda se napokon stvori ravnoteža odjednom, niotkuda i ponovno jašeš, evo te na rubu snova, ploviš kroz oblake, nije tako dugo do njih. Koliko mogu biti daleko oblaci naših želja? Zašto se moraju uspoređivati sa sivim, mramornim, izlizanim stepenicama? Kakav je to život popločan takvim stvarima? Pripremaju nas na život svakom novom rečenicom i dođe ti da se zapitaš, kakav me to život čeka? Strava prekrivena nagradicom od slatkiša koje se nematerijaliziranim oblikom predočavaju kao zasluge. Bojim se da zaslužujemo ni manje ni više od onoga kako trenutno stvari stoje, pokreni se, izmijeni se, ali neće to biti ništa novo. Fikcija stvarnosti najgora je moguća verzija sanjarenja koje čovjeka kao takvoga, kao sanjara i jadnika, drže na životu. Nikada neće biti ni ljepše ni bolje nego je sada, samo te čekaju novi izazovi s kojima ćeš se znati nositi ili s kojima ćeš potonuti. Nema stvari zvane izlaz, jako dobro znam, kada u gluho doba noći knedla stoji u grlu, kada si sasvim sam, kada te guši vlastito ja i provali očaj, tjeskoba guši posljednje stanice optimizma i nema te, nestaješ, tvoja samokontrola gubi svoj značaj. Ne možemo se uvijek kontrolirati, nismo strojevi, a i ako jesmo, onda smo pokvareni. Licemjerjem mjerena ljepota našeg duha čezne za izmjenom koja joj neće donijeti baš ništa. Pojavi se, nestane, svane, smrači se, dan nastaje, noć ga guta, nikada ništa nije nastalo i ostalo, tako ni čovjek kao subjekt ne vrijedi suviše, gasi se njegova egzistencija baš poput odrona koji umire padajući niz ogromne stijene, tako se kotrlja i naš život dok ne stigne do dna, ništa ne traje duže od kotrljanja tog odrona, mali kamenčić u golemoj stijeni, stijeni postojanja. Kakva si prava kao takvi možemo davati? Kakve zasluge? Ništavilo, sveopće ništavilo i mrak, nismo svjesni da ne vrijedimo ništa, da nismo stvorili ono što je stvoreno, da smo samo posrednici između prirode i Boga, ali se nažalost dobro ne razumijemo. Stvoren si da kreiraš, ali uništio si i zadnju priliku da dočaraš vještine svojega uma koji već sutra postaje pepeo bez produkta, jedino si to možemo pripisati. Jedina zasluga je uništavanje, razaranje. Ništa drugo čovjek nije napravio da ostavi trag.
| 23:51 |
Komentari (1) |
On/Off |
Print |
# |
|
