Life, death and life again.
"To the centre of the city where all roads meet, waiting for you.."
credits
Design: murderscene
Help: xoxo
|
NE ZNAM NI SAMA.
subota, 27.10.2012.
Potpuno opuštajuće svitanje donijelo je mir u novo jutro. Kao sjena moje tijelo lelujalo se današnjim danom. Nekako svjesno i sigurno da radi upravo ono što treba. I tako vođeno nekom tuđom sviješću odlutah do izvora svjetlosti. Otvorila sam crnu knjigu, slova su ulazila kroz poluotvorene vijeđe jedva stvarajući sliku, ne davajući joj neki preveliki smisao.
Ulice su se ljeskale na kiši, štropot kapljica o okno moga prozora i zvuci umiranja lišća bogatili su škrinju unutarnje energije i poželjeh pisati.
Ostavih knjigu za neke bolje dane, kada se fokus odluči vratiti na mjesto.
No, pozornost mi sada odvrate note razbacane svuda po sobi, pa odlučih urediti prostor boravka, da bude ugodnije, tko zna, možda se sredi i moja psiha. Dobro, idem sada pisati, krenem, ali smračilo se, a ne želim umjetno svjetlo. U redu, danas neću pisati.
Svjetlo ulične lampe ubacilo mi je poznate stihove u glavu. 'I uvijek ista sirotinja uđe u njezinu svjetlost iz mraka. I s licem na kojem su obično brige pređe je u par koraka.' Svaki put iznova, zaključim da smo svi sirotinja. Sirotinja koja je siromašna dušom. I uzalud nam sve kada svojoj duši ne priuštimo ono potrebno. Tijelo moje, nije moje, nije za zauvijek, riječi moje, nisu moje, mojih misli su robovi. Ako nije za zauvijek, nema vrijednost.
Kako je počelo, dobro je i završilo, iz priloženog vidljivo, ipak je stvoren krik mojih neurona, blago njima, oni su se izjasnili.
Sivi pogled očiju iz kojih lije krv grešnika ugasio je zvuk koji dopire iz baze tekućeg otrova. Povorka lica s maskom poroka, masa bića sa hrpom priča, jadno prožetim izlikama za svaki 'željan boljeg života' postupak.
| 21:30 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
|
