Abraksas, u jednom liku i bog i vrag. Jer postoje 2 strane svijeta, tamna i svijetla. Pa ako postoje dvije dimenzije svijeta, moraju postojati i dvije osobine boga. Ne, nužno, no dajem na razmatranje. 

Baš mi je to onako dalo jedno objašnjenje. Uvijek sam se pitala zašto postoje neke stvari ako su zabranjene. Sad mi je jasno. Jer postoje 2 lica boga. To mi je definitivno realnije objašnjenje od onoga bog i vrag, te borba dobra i zla.

Smatram da se dobro i zlo mogu boriti samo u nama, nikako u nekim višim dimenzijama između 2 duha. Dva duha sjedinjena u jednom. Dani su nam na slobodu mnogi izbori, želje, izlazi, mogućnosti, na nama je da biramo. Ono što izaberemo, takvo lice boga dobijemo. Svakako je definitivno to, da mi opet ne biramo svjesno. U nama se odvijaju borbe, važu se izlazi te na kraju naša psiha, naša unutrašnjost, da zadatak na ispunjenje. Osjećamo se nemoćno, previše razmišljamo. Pitamo se, zašto to tako jako želimo, ako to nije moralno?

Svakako, jer onda ne slijedimo sami sebe i postajemo većina. Utapamo se u sivilu prašine sa gradske ceste, podignute vjetrom jer nema misli, jer nema života, jer je vođena većom silom i ne može se pobuniti i nema se potrebu pobuniti. 

Ali, mi imamo tu potrebu, a imamo i tu privilegiju.  Možemo, a stojimo, želimo se pokrenuti, a u istom se trenutku i kočimo. Zastajkujemo, pitanja i dvojbe nam to nalažu. Ne koristimo glasove koji nas vode u nama, ne koristimo ono što nam je ponuđeno, samo žurimo naprijed sa onime što su već mnogi iskoristili i zadovoljavamo se s onim što mnogi imaju, ništa novo, nikakve svrhe, samo sjene lutaju ovim svijetom. Samo tamne siluete koje ne razmišljaju, koje spavaju budne, i ne, ne žele se probuditi, jerbo to nije moralno. Jer smo onda za svijet ludi u svijetu luđih.

I na čemu smo? Kako znamo da postoji sutra? Tko garantira da je naša religija prava religija? Ali moraš poštovati religiju! Što ako ne poštuješ? A što, opet, ako poštuješ?  Hoće li se bog naljutiti na mene ako ovako mislim, govorim, pišem i pripovjedam? Ako izražavam svoje poimanje svijeta i čovječanstva? A ako je bog lik nazvan 'Abraksas', onda neće. Jer koji god smjer izabrao služiš bogu, jednom, ali njegovim različitim licima. Jer ako su ljudi stvoreni na sliku božju, a ljudi imaju 2 lica, ne bi li to baš trebalo označavati 2 lica božja? 

Dvoličnost, ovako sagledana i nije loša osobina. Jer ti biraš, tvoje utjelovljenje je samo slika, subjekt. A tvoja osoba ono što ispunjava tvoje tijelo. I tako svaki čovjek ima osobu u sebi, osobu koja nije ono što je nama prikazano. Ne gledaj očima, gledaj duhom. Nikada ne znamo kakav se proces odvija u ljudima, a sudimo, i griješimo. Mogla bih pisati danima i to me opet ne bi dovelo do krajnjeg zaključka. Je li naš bog dvolični duh ili se gore u drugoj dimenziji zaista, već tisućljećima odvija rat između dobra i zla?