ZoooM

petak, 14.05.2010.

Zamlaz

Zamlaz je naselje izmedju zgrade Skupštine opštine i Osnovne škole "Mitar Trifunovic Uco", sada dio ulice Filipa Kljajica Fice. Kazu da je dobio ime od rijeci za i mlaz. Naime, na sadašnjem mjestu vode Zamlaz izvirala je u velikom mlazu voda, pa su ljudi, ako bi trebalo da idu juzno od izvora, govorili da idu za mlaz (iza mlaza) po cemu i naziv Zamlaz. Vjerovatnije je da je mahala nazvana po dzamiji "Zamlaz", a ova po istoimenom izvor nedaleko od nje…

Izmedju kuca u Zamlazu i Drine bile su bašte i vrtovi i zamlaški mejdan. Na dijelu mejdana (izmedju sadašnjeg stambenog objekta Z-14 i crpne stanice) bilo je u poslijeratnom periodu fudbalsko igralište djece i omladine iz Zamlaza i Hrida, na kome su se ona svakog dana u popodnevnim casovima sastajala i igrala razne igre. Naravno, najomiljenija igra bio je fudbal. Igralo se loptom "krpenjacom" koju su djeca sama pravila od krpa i zenskih carapa, kao i loptom od kravlje dlake.

Svi koji bi zeljeli da igraju dijelili bi se u dvije ekipe, a one bi se, obicno, formirale putem "badašenja", i to na taj nacin što bi svi igraci stali u red u parovima. Igraci u paru su morali biti istih kvaliteta. Oni bi davali sebi potom imena ali da drugi ne cuju, obicno imena suprotnih znacenja, na primjer: jedan bi bio nebo, drugi zemlja, ili jabuka – kruška, orah –šljiva, voda – vatra, i sl. Parovi bi potom prilazili dvojici buducih kapitena ekipa (bili bi to najbolji igraci) i govorili: "kruška – jabuka", "vatra – voda", odnosno izgovarali su nazive pojmova kojima su privremeno obiljezili svoja imena. Kapiteni bi birali jedan od ponudjenih pojmova; jedan je govorio, na primjer, "meni vatra", a drugi "meni voda", i se tako dok se ne izvrši podjela svih parova. Svi igraci poslije badašenja stajali bi iza svog kapitena kako bi se formirale dvije grupe (ekipe), nakon cega bi kapiteni odredjivali šta e ko igrati u ekipi.

Gotovo sve mahale u Zvorniku imale su svoja djecja igrališta i timove izmedju kojih su odigravane utakmice, a najjace ekipe imale su Beksuja, Varoš i Zamlaz.

U zimskom periodu djeca iz Zamlaza i Hrida najviše su se okupljala oko velikih zaledjenih bara na mejdanu ( a bilo ih je cetiri) gdje s se klizala i šticala na sankama, kao i na plazi zvanoj "Majdan" što se nalazila ispod borica u skaku izmedju zamlaškog groblja i sadanjih kuca Muje Rašidovica i Dede Šehica1.

^{1 Ovaj tekst je preuzet iz knjige "Zvornik" od našega cijenjenog sugradjanina Mehmeda Hudovica, za što imamo autorovu suglasnost.}

<	svibanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv