More i ja
U OSAMI
U osami s leđima na stijeni
nagost svoju nevješto krijem
u tamnoj borovoj sjeni.
Vidi more okom s plavom zjenom
da u meni žezlo je sunca,
priđe polako pa se propne odjednom.
Ljube, ljube!, glasno me zove,
miluje me i bestidno draži,
pokazuje neke igre mi nove.
K’o zelen pastuh na mene skače
i podatno tijelo u zagrljaj steže
s rukama moćnim sve jače i jače.
Cjeliva, ugriza, preliva me pjenom
i nikad, nikad kao tada
tako duboko ne ćutim se ženom.
Krik galeba i moj stope se u jedno,
a more sneno pod noge mi legne
ponovo mirno, tiho i čedno.
Photobucket, fernandalmeida's Default Album
17.06.2010. u 15:57 sati | 56 Komentara | Print | Link | Na vrh
