1. mjesto
Na Facebook-u u grupi Nature's Whisper Photography Competition svakog je tjedna međunarodno amatersko natjecanje u fotografiji na određenu temu.
Ovaj tjedan tema je bila “pink u prirodi”. Poslala sam fotografiju Školjke i pobijedila.
Ništa značajno, ali veseli.
31.05.2010. u 03:38 sati | 54 Komentara | Print | Link | Na vrh
Proljetne misli
SVIBANJ
Ogrni me makovima
kada me u san
vilinski konjici odnesu
i ptice pred jutro šapatom utišaj.
Na kapke mi po cvijet maslačka stavi
da mi sunce oči ne nađe prerano,
a moja kosa za bubamare
utočište od vjetra nek bude.
I kad se nasmiješim znaj,
plavim zvončićima osutim nebom
o tebi misli mi blude.
http://s301.photobucket.com/
23.05.2010. u 16:15 sati | 42 Komentara | Print | Link | Na vrh
Ogledalo
TKO SI ?
Tko si ti
što me iz zrcala nevinim očima gledaš,
a među nogama ti grad opustošen
vojskama pod zastavama raznih boja,
zibaš li u bokovima nerođenu djecu
ili mornaru signale u noći šalješ
haljinom žalobnom, a tako drskog kroja.
Kažeš da ti iz ruku odnesu sjeme nade
svakog proljeća nekakve crne ptice,
a pod strukom ti vreli vjetar čežnje
poljima hara i nebranjenu ljetinu ti krade,
uzalud pogled kriješ, na licu tvom je sjena krivice
i ne traži da nad tobom plačem.
Ja ne znam sa kojeg mora noću
povjetarac do tvojih obala stiže
pa u tebi drhti okamenjeni cvijet
i čemu gordost plemkinje kad se topline željna
tiskaš u gomili među sebi ravne
drumske razbojnike i kočijaše,
priprost i neuk svijet.
Za koga noćas rasplićeš vilinske kose
Panovom frulom zanesena
i otkud u tebi svjetlo Andromede,
kojim jezikom pjevaš
i kojim čudom letiš, a krila ti
toliko puta bila polomljena.
Tko si ti
što me iz zrcala nevinim očima gledaš,
zašto se odazivaš na ime meni dato,
a zjenicama mojim
prepoznati se ne daš.
http://www.imagehousing.com/
10.05.2010. u 22:09 sati | 51 Komentara | Print | Link | Na vrh
Muza
ERATO
Zoveš me svojom poetesom
i dok me liježeš na plahte snova
velova nevjestinjskih sedam
k’o od šale isplesti učas mogu
kroz igle ljubavi provučenom
svilenom niti od stihova.
Ja hodam čudesnom šumom,
kroz noć se šire lire nježni zvuci,
uz usnule zvijeri ispred mene korača
i put mi kazuje ljupka Erato,
u tankoj opravi ovjenčana mirtom
čini se da nosi luč u podignutoj ruci
od njene strijele kako je sjajno zlato.
Kad ona uz mene hoda ne bojim se
da će nas jednom zateći zora
nage i snene na trgu razrušena grada,
ni vjetra ni sivog dažda,
ničega ja se ne bojim.
K’o mora šum u dugom pamćenju školjke
ostati ćeš zarobljen u pjesmi
i kada ne budem više
mogla te zvati svojim.
Muza Erato, Joseph Klieber
04.05.2010. u 17:09 sati | 46 Komentara | Print | Link | Na vrh
