RIBARIMA U SPOMEN
Prošlog su tjedna u ribanju živote izgubili otac i sin, Ante i Alen Martinović iz Kukljice s otoka Ugljana.
Pokoj njihovima dušama!
Živjeti od ribanja nikada nije bilo lako, ni u prošlosti ni danas.
Govorim o istinitom događaju:
1916.
Devet je godina ima
mali Korčulanov
kad ribari su rekli
da može poć sa njima.
Nigdi ni moga nać mira
dok mu nije u Gradu mati
kupila gaće od papira,
za one dobre od trliša
falilo je šoldi dosta.
Cilu noć su ga močili vali,
a ujutro na suncu
mali je Korčulanov
u mudantama osta.
Ta muška glava u kući
nareslog srca vraćala se doma
u rukama s kapom punom ribe
cilin puten tiho plačući,
strahujuć’ da jidit će se mati
jer zna je dobro,
ona bidna za druge gaće
nima od čega dati.
25.01.2010. u 03:21 sati | 36 Komentara | Print | Link | Na vrh
Mašta može svašta
PRED SLIKOM VLADIMIRA KUSHA
Pred slikom Vladimira Kusha
zaplovim sasvim lako
ka dvorcu
u svijetlim daljinama mašte,
zaveslam u mora obojana suncem
jednako s večeri, punog stomaka
kao i ranim jutrom, još na tašte.
Gledam i vidim nas,
plodove ljubavi u Rajskom vrtu
sklupčane u ljusci oraha
sljubljenih koljena, dlanova i lica
u sjeni žutog, povinutog lista
(ili je to na grani ptica?).
Zrijemo sporim ritmom puža
na svilenom putu vremena
i ne sluteći berbu
u položaju još nerođenih,
sigurni u toploj utrobi majke.
Zaplovim sasvim lako gledajući Kusha,
čudesne pejsaže, leptire-jedra i ružu s okom
i šahovske figure k’o likove iz bajke,
a iz kruške ili iz surle slona
i glazbu može čuti onaj tko umije da sluša.
Vladimir Kush
17.01.2010. u 18:29 sati | 35 Komentara | Print | Link | Na vrh
Jezero Crawford i selo Wendat
Jezero Crawford nalazi se u području Niagara Escarpmenta, svjetskog rezervata biosfere pod UNESCO-vom zaštitom.
Duboko je 22.5 m, a mala površina ne umanjuje mu značaj među brojnim i daleko većim kanadskim jezerima jer spada među 12 rijetkih jezera kod kojih nema dotoka vode i s vrlo ograničenom cirkulacijom površinskih i dubinskih slojeva (meromictic).
Zbog nedovoljne prisutnosti kisika u vodi ispod 15 m dubine nema života.
Neprestalno taloženje sedimenta na dno jezera za arheologe predstavlja očuvanu kapsulu života iz prošlosti pa su istraživanjem otkrivene naslage kukuruznog peluda koje potječu iz razdoblja od 1434-59. godine.
Osim naučnika koji proučavaju biosferu, radi učenja u prirodi česti posjetioci rezervata su i djeca, a za izletnike je ovdje pravi raj.
Uokolo jezera je šetnica s edukativnim postajama, a cijeli rezervat u dužini od 19 km u svim godišnjim dobima pruža obilje mogućnosti za sport i rekreaciju.
Uz jezero je napravljena rekonstrukcija Wendat-a, sela indijanskog plemena Iroquois-a (Huron) onako kako je izgledalo u 15. stoljeću.
Duge kuće (6-7 m širine i 20 m dužine) izgrađene su od trupaca, grana i kore drveća, a u njima je živjelo 20-60 osoba. Za vatru u krugove poslagana kamenja odaju koliko je porodica u njima obitavalo. Unutrašnje stijenke bile su obložene krznima, a skriveni otvori služili su kao dimnjaci.
I sve ostalo izrađeno je od drva; spremišta za kukuruz, grah i tikve, obrambeni zidovi uokolo sela, čamci, naprave za sušenje koža, stupice i labirinti u koje su hvatali divlje životinje.
To prvobitno stanovništvo Ontarija danas broji samo 45 000 ljudi.
Oni su oslobođeni plaćanja poreza, ali to jednako kao ni ništa drugo ne može ispraviti nepravde nanesene im u prošlosti. Njihov način života nepovratno je iščezao s dolaskom evropskih osvajača.
Nisu ostavili pismo, tek nešto umjetnosti većinom primjenjene u izradi odjeće i nakita.
Za vrijeme mog posjeta ovom selu odnekud je dopirala sjetna muzika meni nepoznatog indijanskog instrumenta pa mi se činilo da me njihovi duhovi slijede dok sam odmicala putem kroz šumu.
14.01.2010. u 01:26 sati | 24 Komentara | Print | Link | Na vrh
Okrećem list...
TOPLINA U SRCU
Već čitav dan lagano sniježi.
K’o tvrda gruda iz hladnih ruku
sivo klupko misli niz obronak noći
k upaljenim svjetlima u dolinu bježi.
Kristalima okitile se crne grane,
u potrazi hitroj vjeverice skviče,
a na staklu prozora moje sobe
mrzlo cvijeće k’o čarolijom niče.
U meni ponovo probuđeno dijete
zadivljeno bjelinom snene oči trlja,
letjeti, plesati s pahuljama bi htjelo,
kroz dubok snijeg bez straha srlja.
Kaže za tugu vremena puno nema
jer ljepota u svemu oko nas živi,
sačuvati toplinu u svom srcu treba,
oluji i suncu jednako da se divi.
04.01.2010. u 01:36 sati | 45 Komentara | Print | Link | Na vrh