Okrećem list...
TOPLINA U SRCU
Već čitav dan lagano sniježi.
K’o tvrda gruda iz hladnih ruku
sivo klupko misli niz obronak noći
k upaljenim svjetlima u dolinu bježi.
Kristalima okitile se crne grane,
u potrazi hitroj vjeverice skviče,
a na staklu prozora moje sobe
mrzlo cvijeće k’o čarolijom niče.
U meni ponovo probuđeno dijete
zadivljeno bjelinom snene oči trlja,
letjeti, plesati s pahuljama bi htjelo,
kroz dubok snijeg bez straha srlja.
Kaže za tugu vremena puno nema
jer ljepota u svemu oko nas živi,
sačuvati toplinu u svom srcu treba,
oluji i suncu jednako da se divi.
04.01.2010. u 01:36 sati | 45 Komentara | Print | Link | Na vrh
