Bol povjeravam vama
SMRT
Nad strnjikama u polju života
zajesenilo preko noći.
Smrt je u moju kuću
kroz zaključana vrata ušla
i žutim očima me gleda,
ledenim glasom potpis traži
za dostavljeni paket uspomena.
U zamci su noge moje od olova,
vrat u koščatim prstima očaja stegnut,
a duša u snjegovima zametena.
Hoće li okopnjeti ikada više?
* * *
Jučer je održana komemoracija mom mužu.
U tuđini, daleko od obitelji, sama kao nikad prije, bol povjeravam vama, pobratimstvu lica u svemiru.
26.09.2009. u 03:20 sati | 63 Komentara | Print | Link | Na vrh
Zbogom
DAN KAD JE UMRLA JEKA
Na sprudu posred rijeke
danas je umrla jeka.
Ruke su prazne,
sretni oblutci ne padaju više
iz središta šireći krugove želje.
Nad vodom razvučena magla,
a moje misli pod injem
u teškim grozdovima zriju.
Za ledenu berbu sve je spremno.
Na tvojoj obali tišina,
na mojoj jablani u crno zavijeni.
Sutra ću morati zakrpati nebo.
22.09.2009. u 23:06 sati | 16 Komentara | Print | Link | Na vrh
Takva su vremena
SRCE
Noćas je moje srce
grlica probuđena gromom
s pokislim perjem sva u slutnji
da prasak je značio zbogom.
Noćas je moje srce
u šumi gustoj ostavljeno dijete
iz čijih očiju naraslih u zebnji
sjajne suze provalom prijete.
Noćas je moje srce meko meso školjke,
i rasuta slama napuštenog gnijezda,
crna guja u njedrima
i ugašena, mrtva zvijezda.
Noćas je moje srce
kukavica na grani mrkog bora
što jednolične note jadikovke svoje
prepušta vjetru pristiglom s mora.
Noćas je moje srce
košuta pogodjena strijelom,
a krvava ruža cvjeta
na snijegu pod njenim tijelom.
Posjetiocima ovog bloga na znanje:
Ne šetam po vašim blogovima zbog teške bolesti u obitelji.
14.09.2009. u 04:22 sati | 28 Komentara | Print | Link | Na vrh
Foto-priča iz našeg malog mista
Ono što su na licu madeži, pjegice ili brkovi, kućama su osobni znaci oni što ih utiskuju njihovi vlasnici pokazujući time tko su, što su ili što vole…
Antu je posao odveo u metropolu. Brodić je sklonjen od kiše pod teracu i čeka produžene vikende, godišnji odmor i Antine brižne ruke pa da opet zaplovi jer ploviti se mora...
Ovdje sve piše...
Žena pred Josipovom kućom nosi na glavi nadstrešnicu jer njegova je majka kao mlada udovica bila "glava kuće". Otac je u onom ratu kosti ostavio na nepoznatom mjestu.
"Cviće moje u pitaru..." pjeva Mare. Ona voli svako cviće ma najdraži su joj đirani.
Šime nije od velikih riječi. S ovim je htio reći: "Ne tražite me, doću kad dođen!"
Komfor Krševanove kuće platio je mornarski kruh sa sedam kora, a i brat mu blizanac je naviga.
Puž bačvaš jedan je od Marinovih ronilačkih trofeja. Maslina je ostala neobrana, a u kamenici za ulje sad raste bilje "od kojega nema pogače" kako je nevjesti rekla stara Mande.
Franici su sinovi obnovili kuću, ali nije im dala da diraju smokvu.
Mlađi koji živi u Švedskoj zaključio je: "Jednako ste tvrdoglave, ti i ona!"
Nono se odavno preselio pod čemprese, a Dina vežu uspomene. Bilo je to prvo radio u selu.
"Jeman dvi koče, ma nima više ribe!", jadi se Ive koji je nad ulaznim vratima uklesao ovu ribu u ona zlatna vremena.
"Oće li se ovod šta izleć?" pita se Domina ni sama ne vjerujući u to.
Vito i Višnja zaljubljeni, a to je skoro isto kao i pijanstvo. Dokumentirano u betonu 2005.god.
S "fensi" tušem u dvoru Dominik tumači: "Tako se radi kod nas u Jamerike!"
Likovi u ovoj foto-priči su izmišljeni i nemaju nikakve veze sa stvarnim osobama.
03.09.2009. u 04:45 sati | 40 Komentara | Print | Link | Na vrh
