SMRT
Nad strnjikama u polju života
zajesenilo preko noći.
Smrt je u moju kuću
kroz zaključana vrata ušla
i žutim očima me gleda,
ledenim glasom potpis traži
za dostavljeni paket uspomena.
U zamci su noge moje od olova,
vrat u koščatim prstima očaja stegnut,
a duša u snjegovima zametena.
Hoće li okopnjeti ikada više?
* * *
Jučer je održana komemoracija mom mužu.
U tuđini, daleko od obitelji, sama kao nikad prije, bol povjeravam vama, pobratimstvu lica u svemiru.
Post je objavljen 26.09.2009. u 03:20 sati.