OPIJENA MOREM
Opijena morem širinu mu
širokim zagrljajem duše mjerim,
oštrim krikom galeba zarezano
na dohvat mi je ruke nebo slano,
škurom je burom jedro rasparano
i skršen jarbol nad potopljenim brodom,
ali sve to sunce majstorskom rukom
sa zlatnom iglom pokrpi učas
i svaku ranu zašije sitnim bodom
pa me u snažno naručje Posejdona,
svačijeg nevjernog muža zove
pjenušave cjelove s plavih mu usana brati
dok glatku posteljinu od svile meke
bonaca u daljini već brižno stere
nakon ljubavi od užitka trudna
zajedno s lunom da u nju legnem spati.
Orgulje iz dubine nižu opojne note.
S kamenom stopala sraslih
u vatri sunca opijena morem
jednom ću se pri tom možda
otrovati od ljepote.
22.02.2009. u 15:45 sati | 102 Komentara | Print | Link | Na vrh
