Za usamljene
Čitajući postove u ovo blagdansko vrijeme primjetila sam kako se mnogi blogeri upravo sada osijećaju usamljenije nego inače.
Za one koji su uistinu sami i za one koji se osijećaju usamljeni u mnoštvu, pjesma iz arhive napisana u vrijeme kad sam se i sama tako osijećala:
SAMOĆA
Nikad me tako ne tišti samoća
k'o blagdanom uveče
dok toplo svijetle domovi tuđi,
a rijeka veselih ljudi ulicom teče.
Ne zastaju koraci pred vratima mojim,
promiču dalje u brzom hodu,
a romor kiše samo glas bi tvoj
mogao pretvoriti u odu.
Muklo oko mene polaže čama
u slojeve duboke, tamne sjene
i tek bi milošću božjom mogao pasti
trak svjetla u moje zjene.
29.12.2008. u 01:45 sati | 76 Komentara | Print | Link | Na vrh
