Umjetnost raspadanja
Sunce mi je prošlog vikenda dozvolilo ugodnu šetnju kroz šumu kao mogućnost za pozdrav s prorijeđenim lišćem ne još za dugo ostalim na granama.
Uz miris raspadanja u zraku, smrt kao da je bila svugdje oko mene usprkos toplim bojama; stabla udarena gromovima, panjevi s korijenjem izvaljeni iz zemlje, ležeća trula debla, carstvo plijesni, lišajeva i gljivica…
I u svom tom raspadanju još jednom sam otkrila čudesni svijet oblika, boja i struktura i dokaze da ništa zapravo ne umire, samo se u vječnim mijenama umjetnički preoblikuje…
Na početku šumskog puta samo je nedostajao plakat izložbe:
"JESENJE INSTALACIJE".
A već jutros prvi snijeg...
11.11.2008. u 01:11 sati | 63 Komentara | Print | Link | Na vrh
